Poštovana gospođo urednica,
 
Neizmjerno sam vam zahvalna na broju iz prosinca 2013 g. , Upravo taj broj ganuo me do suza. Te slike i opisi grada koji su me vratili u moju mladost u moje djetinstvo, mladost mojih roditelja i djetinstvo baka i prabaka , jer ja sam već peta generacija koja živi i radi u Zagrebu. Čovjek treba biti entuzijasta, a vi taj entuzijazam imate. Treba biti zaljubljen u grad, od starih fotografija, slika, povijesnih tekstova, naučiti druge koji su tek došli u Zagreb, da tu ipak postoji nešto više. Ja to prenosim maksimalno na moje unuke i sve koji su oko mene.Putovala sam ali nisam nigdje našla nešto tako jedinstveno, taj "Purgerski časopis" kojem se svakom novom broju ponovo radujem.

Ne želim više dužiti, ali tako se Zagreb voli, na jedan jedinstveni način, našeg drevnog grada i njihovih stanovnika koji su tu živjeli i koji i sada žive.
Puno uspjeha uz srdačne pozdrave...
Jagoda Holjevac
 
Poštovana gospođo urednice, 
Iskreno cijenim Vaš entuzijazam i čestitam Vama i suradnicima na trudu i promicanju kulturnih vrijednosti u vremenu više okrenutom estradi i spektaklima.   
"Zagreb moj grad" je sadržajno i vizualno jedinstven časopis bogat atraktivnim prilozima za sve generacije, koji rado čitam i preporučam ne samo Zagrepčancima nego svima željnima znanja i pozitivnih misli. 
Zvonko Kusić 
Rođen sam Zagrepčanin i živim u Sydney-u, Australija od sječnja 1959 god. No prilikom posjete mojoj familiji, prošli lipanj i srpanj, moja sestra me upoznala sa vašim predivnim časopisom, "Zagreb moj grad" br. 33 i 34, koje jednostavno nisam ispustio iz ruke, dok ih nisam pročitao, od prve, do zadnje stranice, ma predivno, pravi Zagrebački - Purgerski magazin, koji na žalost do danas nitko nije imao smisla, niti hrabrosti izdat i odštampat, čestitam.
Boris Nedov
Poštovano Uredništvo,
Izuzetno sam ugodno iznenađen kvalitetom Vašeg časopisa, kojeg sam našao pretraživajući članke o starom Zagrebu na internetu. Sam koncept časopisa je „pitak“ za čitatelje, a s druge strane pokazuje da su prilozi pisani s visokom razinom entuzijazma iz pera vrhunskih profesionalaca. Iako je prvenstveno namijenjen čitateljima srednjih godina, želim naglasiti da je i moj petnaestogodišnji sin, inače zaljubljenik u povijest, s veseljem i pažnjom pročitao članak o Eugenu i Svetozaru Boroeviću u srpanjskom broju. 
Bogata oprema časopisa (stare i nove fotografije, faksimili arhivske građe, i sl.), povijesni tekstovi i korisne aktualne informacije tvore nam ugodno utočište u kojem smo pošteđeni nametnutih dnevnopolitičkih (bolje reći: dnevnopolitikantskih) pritisaka. Hvala Vam na tome!
Puno uspjeha u radu, Vaš,
Mladen Sokele
Poštovana glavna urednice.
Čitajući Vaš i naš časopis, osjetila sam potrebu da  s Vama podijelim neka svoja razmišljanja.
Kako ste u uvodu zadnjeg broja napisali,da bismo bili zdravi, potrebna su nam  lijepa sjećanja , ali i znanje (  „znanje je moć“ zar ne ), koje  postaje moć tek kad se primijeni u svrhu postizanja cilja kojim težite. Tako doživljavam svaki novi broj časopisa (znanje i lijepa sjećanja), koji ne samo da čitam sa zanimanjem, već ga spremam i za moju djecu ali i unuke koje želim upoznati sa zagonetnim i tajanstvenim događajima  iz povijesti grada u kome su se rodili  i  žive . U sivilu prosječnosti  tiskovina, vjerujem da upravo ovaj časopis otkriva neke čudesne i tajnovite tragove koje nas vode prema  potpuno drugačijoj  zanimljivoj  povijesnoj priči o našem gradu prije i danas. Birate  teme koje  ostavljaju tragove i poruke dobra i ljepote, po kojima ih sigurno moramo pamtiti ( koncerti, izložbe,).
Drago mi je da imate  puno posla za istraživanje davne ljudske povijesti Grada ali i onog najvrednijeg koje obilježava  svakodnevnicu . Zato se radujem svakom novom broju, jer najvažnije i najzanimljivije tek slijedi.
S poštovanjem 
Zoja Gnjidić