Marija Barbieri

Objava Hrvatske zvijezde svjetskih opernih pozornica pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

– Priče su to o običnim ljudima i njihovim radostima i tugama, a autorica pažljivo i s empatijom ispisuje trenutke otkrivanja te unutrašnja stanja, vrijeme prošlo, sanjarsko, s reminiscencijama na djetinjstvo, uznesenje i ljubavne susrete – istaknula je Darija Žilić. 

– U ovim mini pričama, u vješto komponiranim crticama otvoreni su psihološki konflikti, zbiva se prozaičnost života. Troši se vrijeme i vrijeme troši u imaginativnom hodu od sna do sna da bi se živjeli neostvareni životi, oni, za kojima žude ljudska bića opčinjena fatumom. Ako je sudbinska priča tragična, neispunjena, ako je do bitka teško doći, onda se u snoviđenju traži izlaz. Profiliraju se egzistencijalne katarze, oduhovljuje se specifična poetika sanjarija prema kojoj bi se moglo živjeti – rekla je Ljerka Car Matutinović, citirajući odlomak iz priče „Šah-mat“: „Ljudi su na ovom planetu u ovoj našoj civilizaciji zapravo zaboravili što je istinska radost. Svi većinom žive toliko daleko od sebe. Pravo svoje ja kao da zatrpaju već izborom posla koji moraju raditi da bi preživjeli, a možda su po vokaciji nešto sasvim drugo. Nema plemenitih druženja među ljudima kao u naše vrijeme, svi samo gledaju u svoje ekrane. Ljudi tako sami sebi dokidaju radost.“

Marijana Rukavina Jerkić, nakladnica i urednica Naklade Stajer-Graf, podsjetila je da je Sonja Zubović i osnivačica umjetničke organizacije Tekston u kojoj provodi nekoliko značajnih kulturnih događanja, među kojima i projekt Poezija to go, kojim poeziju približava mladima i dovodi je na gradske ulice, postavljajući plakate sa stihovima na tramvajskastajališta. 
(PR)

Objava Predstavljena nova knjiga Sonje Zubović pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Knjiga Frane Dulibića pruža pregled izuzetno dinamičnog razdoblja za medije popularne kulture. Ono započinje krajem Drugog svjetskog rata i euforijom novih početaka, sve do neizvjesnosti u shvaćanju grada i života u njemu, koju su 2020. godine obilježile pandemija i potresi u hrvatskim gradovima, koji su u temeljima promijenili život u gradovima, a posljedice ćemo tek trebati shvatiti. Posebnu pažnju autor posvećuje radovima velikog broja hrvatskih autora koji su utopijski i/ili distopijskiprikazivali gradove koji su njihovim radovima ne samo pozornice, već i akteri. Razumijevanje utjecaja popularne kulture na naše živote postaje sve važnije, a Dulibićeva knjiga predstavlja značajan doprinos tom području istraživanja. Kroz zanimljive primjere i jasno pisanje, autor analizira svijet karikature, stripa i animiranog filma, čineći ovu knjigu zanimljivom ne samo za stručnjake, već i za sve one koji žele bolje razumjeti kulturu u kojoj su odrastali.  
Izdavač: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske

(PR)

Objava Frano Dulibić: Prikazi grada između utopije i distopije u karikaturi, stripu i animiranom filmu između 1945. i 2020. godine pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Na 73 stranice napisano je stotine i kraćih i dužih pjesmica – čestitaka, koje su djeca i mladež za razne prigode (ro­đendan, imendan, Novo ljeto) deklamirali (recitirali) odraslima, roditeljima, ba­ka­ma, djedovima i rodbini, učiteljima, do­bro­­činiteljima i sl.

Prelistavajući neki dan tu knjižicu, sjetih se djetinjeg doba, moje godinu da­na starije sestre i naše drage, već po­koj­ne mame kako se prije mnogih rođen­dana, imendana i dr., uza sve svoje dru­ge poslove i obveze vezane uz obitelj, bri­nula i strpljivo nas učila stihove, da bi njene curice lijepo, bez zamuckivanja i po­grešaka naučile deklamirati čestitke tati, baki, djedu i drugima.

Čestitke za Božić i Novo ljeto

Čestitke u stihovima za posve malu djecu za Novu godinu

Novo ljeto milo
Sretno tebi bilo!
Od Boga Ti budi dato
Svake sreće obilato!
Novo ljeto nek ti nosi.
Što Ti srce željno prosi!
Usrećiti što Te može!
Podao ti vječni Bože!
Nova budi godinica
Novoj sreći divna klica!
Svakog dana novog ljeta
Nek Ti zdravlje, sreća cvijeta!
Svaku sreću vazda znao
Tisuć dobra Bog ti dao           
Novim ljetom molim Boga
Nek te čuva ljeta mnoga

Čestitke za djecu i mladež u nevezanom slogu

Dragi oče!

Latih se eto pera, da Ti napišem sve, što danas u srcu za Te ćutim. Novo ljeto donijelo Ti mnogo dobra i sreće, da uzmogneš zadovoljno i dostojno sprovesti svaki časak u godini, naslađujuć se dobrotom i marljivošću dječice svoje, za koje se neprestano žrtvuješ. Bože daj, dočekao u nama potporu starosti Tvoje, koju će djetinjom ljubavi vazda preradostno podupirati Tvoja zahvalna djeca.

Dobrotvoru za Novu godinu

Dobročinstva velika su,
Što od tebe ja dobivam,
I u svakom skoro času
Punom mjerom što uživam.

Kad pomislim, dobrotvore,
Samo lanjske Tvoje čine,
Tad u Boga molim gore
Blagoslov Ti iz visine.

Milost Božja nek Ti dala
U nadošlom novom ljetu
Da ti sreća svuda cvala
Ko ružice što u cvijetu!

Nek Ti siplje blagodati
Sve na obe pune ruke,
Ti ćeš pako meni dati
Milostinje stostruke!

Napisala: Ljerka Regula Bevilacqua
Foto: MGZ i Etnografski muzej

Objava Zaboravljeni običaji – Kako se nekada čestitalo pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Beata Bagi, autorica koja je svoj radni vijek posvetila pravima žrtava u Americi, iz ljeta u ljeto svojim romanima donosi takva putovanja.

Njezina prva knjiga, “Ožiljci”, proglašena je 2021. godine od strane dvanaest hrvatskih znanstvenika kao knjiga koju svakako treba pročitati.

Svojim pisanjem, Beata nas uvodi u kompleksne svjetove forenzičke psihologije i kriminalistike, pri čemu obrađuje aktualne i goruće teme

modernog društva. Nakon “Ožiljaka”, Beata pokreće ciklus kriminalističkih romana i upoznaje nas s Elom Klarić, umirovljenom forenzičkom psihologinjom koja postaje detektiv amater u romanima “Oceanovih 18” i “Četvrti M”. U svom najnovijem romanu, “Domino br. 1”, autorica opisuje kako se Ela i njezin intimni prijatelj Aidan suočavaju s nevjerojatnim izazovima u Zagrebu, Elinom rodnom gradu, gdje su u utrci s vremenom kako bi razotkrili i zaustavili međunarodni teroristički plan. Autorica će ovoga puta majstorski spojiti dvije goruće teme – terorizam i nasilje nad ženama.

Beatin pripovjedački dar ne samo da nas uvlači u priču, već potiče na razmišljanje o temama koje su suštinski važne za današnje društvo.

U ovom romanu Beata ne samo da istražuje opasnosti koje terorizam donosi, već otkriva kompleksnost nasilja nad ženama, bilo da je riječ o tjelesnom nasilju ili psihološkoj manipulaciji koja često leži u njegovoj pozadini. Ono što osobito izdvaja Beatino pisanje je njezina sposobnost da kroz likove poput Ele Klarić, Sonje, Une, Aidana i drugih, osvijetli složenost problema s kojima se suočavamo u suvremenom društvu. Kroz njihovu priču Beata nas poziva da dublje promišljamo o pitanjima pravde, sigurnosti i odgovornosti, s obzirom na to da je terorizam globalni fenomen koji pogađa sve ljude bez obzira na nacionalnost ili socijalni status. Kroz književnost, kao što je ova Beate Bagi, ne samo da ćemo bolje razumijeti prirodu terorizma, već osjećamo povezanost s ljudima koji su njegove žrtve. To je važan korak prema izgradnji empatije i so-lidarnosti među ljudima. Isto je s problemom nasilja. Ovim romanom

Beata daje glas ženama koje su preživjele nasilje i potiče da se aktivno borimo protiv te pošasti, ako uočimo uznemirujuće signale. Sve takve znakove Beata je doslovno školski opisala u liku Eline prijateljice, Sonje.

Ovo nije samo roman, već i poziv na djelovanje, potaknuto dubokim uvjerenjem da svako ljudsko biće zaslužuje biti sigurno i poštovano.

Time Beata Bagi sjajno prisnažuje izvrsnost svog pisanja i dokazuje da književnost može biti moćan alat za osvješćivanje i promjenu. Njezina sposobnost da obradi složene društvene teme s lakoćom i osjećajem za dubinu čini ju izuzetnom pripovjedačicom našeg vremena.

Pozivam vas da se pridružite Eli i Aidanu u njihovoj uzbudljivoj potrazi za istinom i pravdom. Neka vam ova knjiga bude podsjetnik na snagu ljudskog duha i našu sposobnost da se izborimo protiv najmračnijih sila koje prijete našem svijetu.

 “Domino br. 1” napeto je štivo koje nećete ispustiti do samog kraja.

(PR)

Objava Beata Bagi – “Domino br. 1” pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Projekti Restaurant Croatica i Gastronaut su najstariji brendovi poticanja kvalitete u ugostiteljstvu u Hrvatskoj. Restorani predstavljeni u najnovijoj knjizi su i nositelji titule Restaurant Croatica 2023, a osim plaketa, dobili su i naljepnicu Restaurant Croatica s QR kodom koji vodi na on-line izdanje knjige na hrvatskom i engleskom jeziku. Restorani su predstavljeni tekstom, slikom i receptima kućnih specijaliteta te informacijama o tome što u njihovoj okolici vrijedi vidjeti i doživjeti. U knjizi se prezentiraju i kvalitetni i vrhunski proizvodi koji se mogu naći na stolu te destinacije sa svojim gastronomskim i enološkim adutima.

Ove godine knjiga je sadržajno obogaćena tekstovima o sirevima, autorice gastronautice Marine Selak, certificirane kušačice sireva. Upoznaje nas s povijesti i evolucijom sireva, piše o najpoznatijim hrvatskim, francuskim, talijanskim, engleskim, švicarskim i grčkim sirevima te daje savjete o tome kako sireve čuvati, rezati, posluživati i s čime ih kombinirati.

(PR)

Objava Sto najboljih hrvatskih restorana pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Nastanku ove zbirke svojim su pričama pridonijeli:

Sanja Pilić- Igračke koje putuju

Nada Mihaljević – Češer

Ana Đokić – Čarobni konjić

Silvija Šesto – O konjiću bez repa

Melita Rundek – Jožek, čuvar šarenog blaga

Nada Horvat – Kraljević koji je volio leptire

Sanja Polak – Ivek i Ivkica

Elizabeta Končić – Mesec v Gašparovoj hižici

Hrvoje Kovačević – Tajna stare žveglice

Željka Horvat Vukelja – San ili java

Andrijana Grgičević – Škrinjica

Snježana Babić Višnjić – Vrbina svirala

Sanja Andabaka – Kratki zapisi plave ptice žveglice

Sonja Smolec – Neobična ptica – drvena krila generacija

Ivana Škrlec – Ptiček Klepetiček i vremenski procjep

Budući da se radi o renomiranim hrvatskih književnicima, kvaliteta napisanih priča neupitna je i upravo njihova različitost privući će mlade čitatelje te će zasigurno svatko moći pronaći najdražu priču. Svaka priča praćena je jedinstvenom ilustracijom Martina Zalara.

“Tradicijske igračke, živopisne, veselih boja, često s cvjetnim uzorcima, koje smo nekada kupovali pred crkvenim svetištima, na sajmovima i tržnicama bile su dio dječjega svijeta mnogih generacija. Danas su svjedočanstvo o tome kako su se djeca zabavljala dok još nije bilo računala i interneta. Svaka takva, ručno izrađena igračka, jedinstvena je. Miriše na djetinjstvo, zrači posebnim šarmom i priča svoju priču.” – urednica zbirke, književna povjesničarka Dubravka Težak

“Uz pratnju drvenog konjića, sviralice žveglice, leptira klepetana, minijaturnog namještaja za figurice… djeca mogu osjetiti igru koja povezuje generacije, a igračke prenose ljubav i toplinu prijašnjih vlasnika. U drvenim igračkama ručne izrade leže neispričane priče i čekaju da ih upoznamo, a možda i sami smislimo.” – recenzentica Diana Zalar

“Priče su prava književna poslastica i vjerujem da će naći svoje mjesto kako u srcima budućih malih čitatelja, tako i u školskoj odnosno vrtićkoj svakodnevici. Priče postaju žive kad ih se priča, kad ih se čita naglas, kad se o njima razgovara i na temelju njih stvara.“ – recenzentica Vladimira Velički

(PR)

Objava Knjiga – „Igračke pričaju priče“ pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Njegova biografija u trenucima djeluje kao bajka za odrasle i priča o hrvatskom snu. Tamo gdje ta sintagma danas ima negativnu konotaciju, Jakić svojim životnim primjerom, ispričanim u ovoj knjizi, hrvatski san pretvara u nešto pozitivno, priču o poslovnom i obiteljskom uspjehu na svoj način, bez političkog zaleđa.

Branimir Farkaš, novinar

Objava IVICA JAKIĆ- Autobiografija u sedam slika pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

• Priča o dva zmaja Maje Punoš Rebić u izdanju Školske knjige prva je u seriji edukativnih slikovnica Rasti sretnoo aktualnim problemima s kojima se susreću djeca vrtićke i mlađe školske dobi u današnjem svijetu

• Nova slikovnica o vršnjačkom nasilju dragocjena je pomoćroditeljima i odgojiteljima u razgovoru s djecom o toj teškoj temi – u njoj mogu doznati kako se osjećaju djeca koja doživljavaju nasilje te otkriti unutarnji svijet djece koja čine nasilje nad drugima

• „Čitajmo djeci, pripovijedajmo im i razgovarajmo s njima. Pokažimo im da ne postoji ‘zmaj’ kojega oni ne bi moglipobijediti i problem koji ne bismo mogli zajedno riješiti”, poručuje autorica slikovnice koja nastoji poticati sprečavanje nasilja od najranije dobi

Kako pomoći djeci da prepoznaju vršnjačko nasilje i zaštite se od neprimjerenih oblika ponašanja od najranije dobi? Odgovor na to pitanje daje vrijedna slikovnica Priča o dva zmaja Maje Punoš Rebić, prvi naslov iz serije edukativnih slikovnica Rasti sretno u izdanju Školske knjige, dostupan u svim knjižarama i webshopu izdavača. Slikovnicu je ilustrirala Milica Čvokić, arhitektica, akademska grafičarka, autorica animiranih filmova i ilustratorica iz Bosne i Hercegovine.

Slikovnica tematizira vršnjačko nasilje – njegove uzroke i posljedice. Prema riječima autorice Priča o dva zmaja govori o žrtvi i počinitelju nasilja te pokazuje kako pravodobnoprepoznavanje i rješavanje emocionalnih problema prekida liniju nasilja koje počinje djetetovom usamljenošću i nemoći, nastavlja se nasilnim ponašanjem, a završava odabirom žrtve nasilnog ponašanja i posljedicama koje ono ostavlja na žrtvu.

Dijete otkriva superjunaka u sebi

„Priča o dva zmaja dragocjena je pomoć roditeljima i odgojiteljima u razgovoru s djecom o toj teškoj temi. Svaka terapijska priča čudesno otvara djetetovu ranjivu dušu, oslobađa ga velikog pritiska, straha i srama jer ono shvaća da nije samo u svojem problemu. Čitajući i slušajući o problemima u kojima se može prepoznati, prateći kako ih likovi priče uspješno rješavaju, dijete stječe potrebnu hrabrost, snagu i samopouzdanje u suočavanju s teškim životnim situacijama. Dijete u sebi otkriva superjunaka koji može pomoći sebi i drugima”, napominje Maja Punoš Rebić.

Slikovnica Priča o dva zmaja na zanimljiv način, primjeren djeci, govori o sve raširenijem problemu vršnjačkog nasilja štopotvrđuju i recenzentice knjige – klinička psihologinja i psihoterapeutkinja prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander i psihologinja Ana Raguž. One smatraju da je vrijednost slikovnice, među ostalim, u realističnom prikazu neprimjerenavršnjačkog ponašanja u predškolskoj dobi. 

Konstruktivni načini rješavanja sukoba

U slikovnici doznajemo kako se osjećaju djeca koja doživljavaju nasilje, ali isto tako dobivamo uvid u unutarnjisvijet djece koja čine nasilje nad drugima. Autorica slikovnice pomaže djeci da prepoznaju nepoželjne oblike ponašanja i usmjerava ih prema konstruktivnim načinima rješavanja sukoba. Jednako tako poučava ih na koji način trebaju potražiti pomoć odraslih kad sami ne uspiju riješiti probleme s vršnjacima, odnosno kad im ti problemi stvaraju patnju i tugu. 

„U zaštiti djece od vršnjačkog nasilja važna je uloga djecepromatrača. Djeci treba pomoći da shvate da nasilje postoji i da upravo ona imaju važnu ulogu u njegovu sprečavanju.Drugim riječima, ako shvate da ne smiju biti nijemi promatrači kad netko od njihovih vršnjaka zlostavlja drugog,smanjit će se opasnost da se nasilje dogodi, odnosno povećat će se vjerojatnost da se ono zaustavi na vrijeme te da dijete žrtva dobije pomoć. Samim time i posljedice će biti manje duboke i bolne na što ova priča stavlja poseban naglasak”, ističu recenzentice prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander i psihologinja Ana Raguž.

Slikovnica Priča o dva zmaja, dodaju, važan je podsjetnik i odraslima da preventivno djelovanje treba započeti od najranije dobi otvaranjem tema vršnjačkog nasilja i izgradnjom odnosa povjerenja i podrške kako bi djeca od sredine u kojoj žive mogla zatražiti zaštitu ako im je ona potrebna.

(PR)

Objava Novo izdanje Školske knjige: Priča o dva zmaja Maje Punoš Rebić pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje knjige objavljeno je u veljači ove godine u izdavačkoj kući Profil, u kojoj je objavljeno i prvo izdanje, ali znatno ranije, u rujnu 2009. godine. Tekst prati autorovo osamdesetodnevno putovanje Putom svile ostvareno 2008. godine potkrijepljeno i fotografskim zapisima. Mjesta sačuvana u riječima autor je posjetio lokalnim prijevozima čime se duh prostora zapravo mogao usvojiti znatno autentičnije, s osobitim naglaskom na društveni aspekt putopisa. Dakako, cjelokupni aktualni doživljaj spaja i s povijesnim informacijama praćenima riječima Marka Pola.

Svoje izvješće s putovanja života autor iznosi kao detaljno istraženo svjedočanstvo o životu malih ljudi (stoga ne čude česti dijaloški zapisi, gotovo pa dramaturške minijature izvedene uz pomoć zanimljivih lokalaca), ekonomskim (ne)prilikama pojedinih zemalja, međuljudskim odnosima u kojima se često brišu nacionalne, vjerske i druge granice. Boko se ne libi poetičnosti legendi i opisa te romantičnih prikaza krajeva i ljudi, kao ni subjektivnosti i općeljudske ranjivosti u kojoj iskazuje svoju zbunjenost, strahove i nedoumice. Osim toga, u više navrata dokazuje i da je izuzetno duhovit čovjek. Osobito su mi simpatične dogodovštine s univerzalnim pićem svijeta koje povezuje ljude čak i u najzabačenijim krajevima: „On je na engleskom znao reći Coca-Cola, ja na ujgurskom to isto.“

Put svile je, osim povijesne važnosti, u Bokovoj knjizi osvojio i mjesto podrške za sve one koji se ne usuđuju krenuti, čineći to kroz autorove riječi, ali i kroz simboliku dudova svilca („Ne pišu dakle povijest isključivo pobjednici. U posljednjih je pet milenija zadnji luzer, koji strada prije nego se i formira u leptira, a mi ga častimo banalnim imenom dudova svilca, ispisao mnoge bitne povijesne stranice. Slava mu!“).

Iako su današnjicom zavladali putopisni blogovi, vlogovi i društvene mreže na kojima se predstavljaju fotografije i zapisi o putovanjima, a tako i stječu instant-pratitelji, ipak raduje što je važnost pisane riječi zadržala svoj dostojanstveni položaj. Putovanje je daleko veće i vrjednije od fotografije začete radi objave s kodom popusta na proizvod; putovanje je priča, jedinstveni jezik i misao; putovanje je obuhvaćanje vremena u čaši riječi, nešto što okuplja sva osjetila i, loveći ih u mrežu kognitivnoga, spaja njihove niti kako bi se prenosile dalje, dozivale neke druge osobe na putovanje, pisanje, pripovijedanje. Marko Polo bio je ta pripovjedačka smjernica Jasenu Boku, a Boko je danas svima nama.

Objava Jasen Boko – „Na Putu svile: Kako nam je lagao Marko Polo“ pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.