Zato što Zagreba ima mnogo, povijesnog, novog i najnovijeg i svaki je drukčiji, nastao u skladu s tlom u koji se ukopavao, rastao po svojoj volji ne brinući za susjeda. Voljeti traži malo ga i poznavati, barem prohodati. Volim ga i zato što se s njim možeš i posvađati onako obiteljski zbog nasljeđa, rastrošnosti, škrtosti, neodlučnosti, brzopletosti, brbljavosti. Stvarali su ga domaći i stranci, da kažemo manjinske skupine sa svih strana svijeta, no koji ubrzo postadoše domoroci Zagrepčani jer je o tome ovisio njihov posao. Ta grad nije puž dvospolac da se sam oplođuje, tako su valjda mislili i mjernici koji su sredinom prošlog stoljeća zamislili na crtaćoj dasci današnje središte Donjega grada i ujedno zamolili Sabor da se ukinu zastarjele feudalne uredbe zadružnog života, kako bi se seljak posvetio obrtu i trgovini i napučio taj novi Zagreb. A rascvjetao se upravo za zločestoga bana Khuena Héderváryja koji je vladao željeznom rukom, ali u baršunastoj rukavici. No, danas više rukavice nisu u modi jer živimo u buldožersko-betonskom vremenu s pripadajućim došljacima koji žele stvoriti neki novi identitet grada. Dogodilo se opet jednom „narodno gibanje“ – kako bi to rekli naši prošlostoljetni mjernici.

Volim taj brzoživi grad, istina, pomalo i zabavan. Nikad u bitkama osvojen, ali se okitio vojničkim spomenicima. Prvi je na redu kirasir sv. Juraj, slijedi kavalerijski general Jelačić, pa infanterijski general Preradović, usput i pjesnik, i napokon konjanik sa žezlom i mačem, državotvorni Tomislav. S druge pak strane s tim je herojima mača imao samo neprilika, okretao ih, seljakao okolo po gradu da im nađe bolje mjesto, raskomadao, pa opet sastavljao. A s herojima duha nije baš išlo od ruke, poput onog golemog Tina u tijesnoj ulici ili skutrenog Marula u široku travnatu bazenu. Časna je iznimka Matoš na gornjogradskoj Promenadi, kojeg su već odmah nakon njegove smrti predlagali sjedećeg na klupi na Griču. Pa i onaj malo nacvrcani Šenoa, što se naslonio na reklamni stup, doseljenički sin, a pravi Zagrepčanin. Uostalom, spomenici su pokretna imovina, nešto poput ormara ili crkvenog oltara, koju može neka druga vlast ili pokora preseliti u zgodniju prostoriju. Nažalost, ne može se preseliti ni prodati ni srušiti onaj spomenik našoj nogometnoj slavi, ne dajući da diše romantičnom perivoju Maksimiru.

Voljela sam, kažem u prošlom vremenu jer ih više nema, zagrebačke kavane Korzo, Medulić, posebno Gradsku koja stilom pripada dobu jazza, ljudima koji su stvarali moderni Zagreb. Kad su je zatvorili, prosvjedovalo se javno i naša je televizija promptno pratila događaj pokazuju pritom slike kavane Korzo iz 1906.! Dodajem u zagradi kako se od novinara traži vjerodostojnost i istinitost u političkoj sferi, a kultura se i ne spominje. Ona, ta odiozna kultura, porinuta na neki sporedni ranžirni kolosijek kao nevažna novinska informacija, tek se povremeno izvuče pokoji vagon, dobro došao političkoj vlasti.

Volim i najnoviji Zagreb, premda bez smisla za red, bez pravih ulica i trgova. Ali zato takav susret betona i prirode sačuvane u prastarim nazivima naselja: Vrbik, Podbrežje, Sopot, Utrine, Travno, Otok, Siget, Zapruđe, Jarun. Prepoznajem u njima nekoć hirovitu i vrludavu Savu zbog koje se grad nije usudio ogledati se u njezinim vodama. Urbanisti kažu da su njezine zelene obale prednost. Pa slažem se.

Objava Zašto volim Zagreb pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Često ju se prikazuje na fotografijama iz starosti, ali ona je bila mala revolucionarka, energična i živahna, pametna, kreativna, inovativna i zaista – neustrašiva! Godine 2009., na Dolcu 8, otvoren je Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke. Centar za ženske studije, osnovan 1995. dijeli adresu, ali i brine za Memorijalni stan te Zagorkinu baštinu. Stan se može posjetiti, vidjeti njena ostavština. 

Marija Jurić Zagorka (1873. – 1957.) bila je prva hrvatska profesionalna novinarka, pokretačica i urednica prvog hrvatskog ženskog časopisa, politička aktivistica i popularna književnica. 

Za života je često bila grubo omalovažavana. O njoj su, kao o prvoj novinarki na prostoru srednje Europe, izvještavale bečke, francuske, talijanske i njemačke novine, čime je postala prva politička novinarka s europskim ugledom.

Svojim se novinarskim radom Zagorka snažno se zalagala protiv mađarizacije i germanizacije Hrvatske; otvoreno suprotstavljala nepovoljnom položaju žena u društvu te drugim ostalim oblicima društvene nepravde. Imala je značajnu ulogu u razvoju hrvatskog romana; širenju pismenosti u Hrvatskoj početkom 20. st.

Zauvijek je zadužila hrvatsku kulturu, kao i borbu za ravnopravni položaj žena u hrvatskom društvu. Sve što je radila, ostvarila je uz velike osobne žrtve. Živjela je i u teškim uvjetima, neumorno radila i tako do kraja ostala besprijekornom junakinja. U Hrvatskome državnom arhivu Zagorkina rukopisna ostavština fragmentarno je sačuvana i raspršena u osamnaest različitih fondova i zbirki.

Objava Neustrašiva Žena – Marija Jurić Zagorka (1873. – 1957.) pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

OPERA

Sezonu će otvoriti 18. rujna Operni gala koncert kojim će ravnati Ivan Repušić, a nastupit će tenor Piotr Beczala, uz soliste, Zbor i Orkestar HNK.

Prva operna premijera – Verdijev „Nabucco“ bit će ulistopadu, nakon gotovo četrdeset godina od posljednje premijere u Zagrebu. Dirigent je PierGiorgio Morandi, a režiser Giancarlo del Monaco.  

Komična opereta „Šišmiš“ na zagrebačku se pozornicu vraća uoči božićnih i novogodišnjih blagdana pod ravnanjem Srboljuba Dinića i u režiji Krešimira Dolenčića. 

Nastavljajući dugogodišnju suradnju s Muzičkim biennaleom Zagreb, HNK će u koprodukciji sa MBZ22. travnja 2023. praizvesti operu „Lennon“ Ive Josipovića, za koju je libreto napisala Marina Biti. Cijeli taj dan bit će obilježen bijenalskim događanjima u kazalištu.

Opera „Amfitrion“ Borisa Papandopula, temeljena na duhovitom libretu Mije Štimca i Enrica Goliscianija, prema istoimenom Molièrovom djelu,nakon više od osamdeset godina bit će postavljena na sceni HNK u koprodukciji s umjetničkim akademijama, predvođenima zagrebačkom Muzičkom akademijom.

Jednočinku „Stanac“ Jakova Gotovca, napisanu u suradnji s libretistom Vojmilom Rabadanom prema Držićevoj komediji „Novela od Stanca“, operni ansambl premijerno će izvesti u atriju Klovićevih dvora. Ravnat će maestro Ivo Lipanović, a režirati Hrvoje Korbar.

DRAMA

U godini obilježavanja 400. obljetnice smrti slavnogpisca, prvu izvedbu u povijesti zagrebačkog HNK u listopadu će doživjeti Molièrov „Don Juan“, uz pokroviteljstvo francuskog veleposlanstva u Zagrebu.Redatelj je Dejan Projkovski. 

Premijera u prosincu bit će „Plodna voda“ – novi dramski tekst Marine Vujčić, u režiji NenniDelmestre.  

Iako napisana 1997., drama o nasilju, osveti i neprekinutu lancu kažnjavanja „Ubojstvo“ HanochaLevina sve više dobiva na aktualnosti. Režirat će Ido Rosenberg, a predstava je pod pokroviteljstvom i sponzorstvom izraelskog veleposlanstva u Zagrebu.

Poslije više od dva desetljeća, na sceni HNK premijerno će biti izvedena Krležina „Leda“. Svojevrsnu zagrebačku vizuru ovog djela unijet će režija Franke Perković.

Predstavu „Enigmatske varijacije“ Éric-Emmanuela Schmitta režijski potpisuje Neva Rošić. Izvest će se u koprodukciji s riječkim nacionalnim kazalištem u intimnom okružju Tonske dvorane HNK u siječnju 2023.

BALET

Baletnu sezonu otvara Baletna gala večer na kojojće uz baletne soliste i ansambl te Orkestar HNK nastupiti proslavljeni baletni umjetnici: Roberto Bolle, Melissa Hamilton, Nicoletta Manni, Timofej Andrijashenko, Daniil Simkin i Tatiana Melnik.

Prva baletna premijera je koprodukcija s riječkim HNK Ivana pl. Zajca – balet „Spartak“ Arama Hačaturjana. Ova koreografija Jirija Bubeničeka 27. siječnja 2023. bit će prvo cjelovito uprizorenje ovoga baleta na zagrebačkoj pozornici.

Inspirativna drama Henrika Ibsena „Peer Gynt“zahvaljujući Edwardu Griegu postala je evergreenklasične glazbe. U koprodukciji sa SNG Maribor,koreograf Edward Clug postavit će novu veliku ansambl predstavu u ožujku 2023.

Još jedna koprodukcija s riječkim nacionalnim kazalištem bit će balet „Čajkovski“. Životno putovanje Čajkovskog svojom koreografijom prikazat će mladi španjolski plesač i koreograf Cayetano Soto. Sudjelovat će Orkestar Opere HNK u Zagrebu uz baletni ansambl HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Krajem sezone zagrebački će Balet u jednoj večeri predstaviti čak tri suvremena baletna djela (TripleBill): „Prelaženje linije“, koreografa Francesca Nappe, Massimiliana Volpinija i Philippa Kratza. Plesači zagrebačkog Baleta, iako klasično obrazovani, suvereno vladaju i suvremenim pokretom, pa će i ovi dekonstruirani plesni koraci praćeni akustičnim instrumentima i digitalnim zvukovima biti novi izazov za njih.

NOVI PROGRAMI

U repertoar središnje nacionalne kazališne kuće uvodi se i nekoliko novih programa. „Operni festival Zagreb“ na kraju svake sezone predstavit će najbolje produkcije hrvatskih nacionalnih kazališta i europskih teatara iz srednje i jugoistočne Europe. U sljedećoj sezoni planira se u festival uvrstiti, osim HNK u Zagrebu, operne uspješnice HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, HNK Osijek, HNK Split, SNG Maribor i Teatro Verdi Trieste, uz koncert prvonagrađenih na Natjecanju „Zinka Milanov“. 

Važnost suradnje vodećih hrvatskih glazbenih institucija nova intendantica želi naglasiti kroz „Komorni ciklus koncerata Zagrebačke filharmonije i HNK u Zagrebu“, koji će se održavati nedjeljom ujutro u foyeru kazališta.

Novost je i projekt „Filmski trezor HNK“ – serija projekcija koje će se održavati u Tonskoj dvorani HNK jednom mjesečno, tri večeri zaredom, a bit će posvećene operi, drami ili baletu. Projekcijama će prethoditi uvod povjesničara filma Daniela Rafaelićate razgovor s nekim od aktera filmova i emisija. 

Teatrološke, muzikološke i baletne tribine, u suradnji sa strukovnim udrugama, organizirat će se u foyeru kazališta. Teatrološki dio bit će posvećen pojedinim glumcima, piscima i djelima iz dramskog repertoara i odvijat će se povezan s dramskim premijerama. Muzikološke tribine i okrugli stolovi iz područja baletne umjetnosti tematizirat će relevantne teme iz glazbeno-scenske umjetnosti, prateći program HNK.

Prvi put uvodi se pretplata K-HNK zahvaljujući kojoj će zagrebačka i publika iz drugih hrvatskih gradova moći vidjeti recentnu produkciju hrvatskoga glumišta. Suradnja će se odvijati na principu barem jedne koprodukcije HNK u Zagrebu u sezoni s jednim od nacionalnih kazališta u Hrvatskoj te kroz velike projekte i tematsku suradnju koja će rezultirati razmjenom predstava. 

Pretplatnicima će biti ponuđena i Europska pretplata – sljedeće sezone provodit će se sa SNG Maribor, kako bi hrvatska i slovenska publika vidjelenajnoviju produkciju dvaju kazališta. 

Posebna pretplata Kazalište za obitelj realizirat će se u Drami, Operi i Baletu, a usmjerena je na edukacijumlade populacije u obliku radioničkih programavezanih uz repertoarne naslove. Djeca i mladi moći će prisustvovati probama, radionicama i programskim predavanjima. Dio programa će se sufinancirati kroz suradnju s vrtićima koji koriste novac iz Europskog socijalnog fonda – Unapređenje usluga u sustavu ranog i predškolskog odgoja.

Dio ovog programskog pravca je i projekt Opera za bebe, u suradnji s Hrvatskim društvom skladatelja. Tijekom ožujka i travnja 2023. u foyeru kazališta bit će izvedene opere za djecu do tri godine.

Upis pretplate počinje 1. rujna 2022. na blagajni HNK i online na stranici www.hnk.hr.

Objava Nova sezona HNK donosi premijere i nove programe  pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Izgovorim Vesna, mislim Parun. Dvanaest godina od smrti, sto od rođenja. Koliko je samo rijeka prošlo, stihova napisano, pjesama pročitano i otpjevano od rođenja jedne od najcvrkutavijih ptica hrvatskog pjesništva, Vesne Parun. Ne možemo sve izbrojiti, a da nešto ne bismo izuzeli. Kao što ne možemo izbrojiti sva djela Vesne Parun. Bilo bi to kao da tražimo metar za opjevavanje takve jedne književne pojave.

Ovaj bih tekst mogao početi u maniri biografske kritike, stilistike i poetike, no namjerno ću se oteti nadahnuću i ispjevati nisku nemuštih lirskih rečenica našoj velikoj pjesnikinji. Znam, znam da me zakonitosti novinskog žanra i publika i recepcija vuku prema drugim sidrištima, no dobronamjerni će čitatelj prepoznati u njemu emociju i impresiju koje se prelijevaju autorom i ovim retcima.

Rođena na Zlarinu, pokopana na Šolti. Vjerna morskom krajoliku i morskim strujama. Već od samih početaka more je obilježilo njezino stvaralaštvo, svijet i tekst vješto su se isprepleli u tkanju života. Kritika bi rekla – mediteranizam. Metafora prirode postaje metaforom čovjeka i svijeta. Metafora kao život i smisao – Vesnina najveća suputnica. Suputnica svakog vrsnog pjesnika.

Početke svojeg stvaralaštva Vesna Parun obilježila je reakcijom na rat i pokušajem estetizacije ratne zbilje. To je urodilo i prvom pjesničkom knjigom Zore i vihori. Iskušavajući rat kao strašnu neman, bacala mu je dječji naivne slike svijeta, igru cvijećem i zmajevima prema tenku koji je prolazio gradom. Duboko usječena u mediteranski pejzaž, tražila je arkadiju i bacala ratu slike vječnosti, osokoljenog utopijskog bitka. No, ratna nesreća i neminovne društveno-političke promjene kaznile su je za nemogućnost prianjanja za nove državotvorne ideje. Tadašnji bard revolucije, čije je ime bolje i ne spominjati, optužio ju je za protunarodni stav. Tu počinje jedan tamniji period Vesnina bivanja, što u životu, što u književnosti. Poslana na društveno koristan rad, na izgradnju pruge Šamac – Sarajevo, jako se razbolila, ali i vratila dogmatskoj državotvornoj kritici politički angažiranu zbirku pjesama Pjesme, kako bi se uspravno vratila na svoj pjesnički put.

Veliki dio njezinih zbirki (od kojih su najpoznatije Crna maslina, Koralj vraćen moru, Ukleti dažd, Ti i nikad) obiluje intimističkom lirikom i to jednim od njezinih dominantnih predjela – ljubavlju. Ljubav kao eros, ispjevana u najrazličitijim dionicama lirske komunikacije. Od osjećaja ljubavi kao temelja, preko ljubavnih odnosa, zaziva onog drugog, unutarnje komunikacije s drugim do tematizacije sebstva u intimističkim odnosima. Neizbrojiv je broj svih čestica, odnosa i situacija koliko je Vesna Parun ispjevala na ljubavnoj harfi i koliko je interpretativnih nevidljivih putokaza ostavila u svojem pismu. Sjetimo se samo pjesama Ti koja imaš nevinije ruke, Ropstvo, Otvorena vrata, Odsutnost, Opijmo kočijaša što vozi naše dane…

Osim prevladavajuće intimističke ljubavne lirike, Vesna je pisala i složene refleksivne pjesme nastale na razvalini između svijeta i života, njezinoj silnoj želji da srcem i mišlju prevlada ograničenja svijeta gdje god se nalazila. Tragala je za vječnom sadašnjošću, suprotstavljala se distopiji ili je samo tužno svjedočila, tragala za kućom u koju bi stao cijeli svijet, bivala zapitanom nad pitanjima države i naroda jer njezin nemirni, sveprožimajući duh nije nalazio trajno stanište. Ne treba ga nazivati stručno kozmopolitskim, već razlivenim u cjelovitosti neovisno o prostorvremenskim snatrenjima. U tom je području iznjedrila dvije antologijske pjesme, a to su Kamena krila i Arhitektura planine. 

Kako bi se trajno utopila u prirodi i raznorodnim stvarima koje donosi život, ispisala je stotine soneta. Vratila se tradicionalnoj formi i osvježila je svojom poetikom, kako bi obogatila svoje stvaralaštvo. Sonet kao zahtjevna forma pozvao je Vesnu na druženje s temama u jednom strožem i složenijem ozračju. I na tom je putu uspjela.

Kako čovjek stari, starila je i Vesna. Surova životna zbilja (neimaština i oskudica, mnoge bespoštedne kritike, malograđanski cinizam prema putu slobode i posvećenosti umjetnosti) ostavila je trajne otiske i naša se autorica otisla u satirične vode. Bilo je to još sredinom sedamdesetih kad je napisala Apokaliptičke basne. Ironijski odnos prema društveno-političkom programu bivše Jugoslavije nastavio se i desetljeće i nešto kasnije kad se otisnula i u društvenu kritiku hrvatske politike i svekolikog pučanstva. Najsnažnije je to izraženo u zbirci Tronožac koji hoda. Naivna junakinja utopije postaje nesmiljenom kritičarkom vremena.

Osim poznate i manje poznate sjajne poezije, Vesna Parun pisala je i poeziju za djecu, drame, dramske igrokaze i radio-drame, književne i likovne kritike. Čak je i slikala. Njezin golemi opus koji broji osamdeset i pet knjiga još uvijek nije posve pročitan. Iako su se brojna imena hrvatske književne teorije i kritike njime bavila (npr. Tomislav Ladan, Branko Maleš, Cvjetko Milanja, Tonko Maroević, Karmen Milačić, Sanja Knežević, autor ovog teksta), ostalo je još mnogo materijala na kojima će se raditi daljnja interpretacija.

Prije i nakon nje, ostaje čitanje. Čitanje i opuštanje. Čitanje i učenje. Čitanje i titranje u tekstu.

Kako god, poezija Vesne Parun dat će nam taj užitak

Objava U povodu stote obljetnice rođenja Vesne Parun  pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.