RASPORED IZVEDBI PREDSTAVA NA 4. ZAGREBAČKOM FESTIVALU MONODRAME
18. 5. produkcija Umjetničke Organizacije TeatruM i Teatra &TD, predstava FRUTTI DI MARE (glumi: Ivana Krizmanić)
19. 5. Max teatar, predstava DVI DASKE (glumi: Marina Kostelac)
20. 5. produkcija Umjetničke organizacije Punctum, Dubrovačkih ljetnih igara, Kuće Klajn, i KunstTeatra, predstava JIMMY ĆORAK (glumi: Matija Čigir)
21. 5. Umjetnička organizacija Specijalni efekti /SPEF, predstava OSTATAK ŽIVOTA (glumi: Lada Bonacci)
22. 5. Umjetnička organizacija Štoos teatar, predstava ROŽA, CURA S GREŠKOM (glumi: Ana Katulić)
23. 5. produkcija HNK Zadar i Drame plus, predstava KAMO IDEMO, TATA? (glumi: Ivan Raffaelli)25. 5. produkcija Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija, predstava BALADE (glumi: Jan Kovačić) – izvan konkurencije
FRUTTI DI MARE
Autorski projekt: Ivana Krizmanić i Nikolina Rafaj
Tekst i izvedba: Ivana Krizmanić
Režija i dramaturgija: Nikolina Rafaj
Scenski pokret: Ema Crnić
Glazba: Damir Šimunović
Dizajn svjetla: Saša Fistrić
Kostim: Ivana Krizmanić
Fotograf predstave: Luka Dubroja
Dizajn plakata: Borjan Pavlek
Majstorica maske: Iva Lea Dežmar
Produkcija: UO TeatruM & Teatar ITD
Premijera: 5. 11. 2024., Polukružna dvorana Teatra &TD
Trajanje: 65 minuta
Protagonistica ima jednostavnu želju za odlaskom na more no niz prepreka promijene destinaciju njenog putovanja, i odvedu je tamo gdje možda nije bila sigurna u mnoge stvari, ali u jednu je – kako je bila sretna. Ravno u osamdesete. Kroz ovaj vrlo osoban hommage osamdesetima, i vlastitom djetinjstvu, putujemo kroz eklektičan niz izvedbenih kodova, od doku-fikcionalnih epizoda, preko dionica koje se oslanjaju na stand-up elemente, sve do kolaža filmskih i glazbenih citata tog razdoblja. Mogli bi raspravljati jesu li osamdesete više pop-kulturni, društveni, medijski, tržišni ili fenomen nekog drugog predznaka, ali složit ćemo se kako neka vrsta fenomena zasigurno jesu. Fenomena koji i dalje ne prestaje inspirirati ono što gledamo, što slušamo, način na koji se oblačimo, ono za čim možda i čeznemo. Gotovo neovisno o tome jesmo li ili nismo aktivno sudjelovali u toj dekadi.
Ovaj autorski projekt zanima kako nešto što smatramo globalnim fenomenom djeluje iz intimne perspektive.
DVI DASKE
Glumi: Marina Kostelac
Režija: Max i Marina Kostelac
Koreografija i scenski pokret: Rebeka Čuljak
Izbor teksta: Marina Kostelac
Izrada videoprojekcija: Max Kostelac / Marko Fabek
Lektorica za istarski govor: Romana Percan
Fotografije: Ela Pustajec
Šminka: Lucija Kalamir
Dizajn plakata i letaka: Tea Kostelac
Majstor tona i rasvjete: Tomislav Kostelac
Krojački radovi: Renata
Rekonstrukcija scenskih jedra: Ivica Aničić
Premijera: 1. 8. 2025.
Trajanje: 40 minuta
Izbor glazbe napravila je davne 2001. godine za tadašnju produkciju predstave pokojna koreografkinja Đurđa Kunej. Izbor glazbe nismo željeli mijenjati u znak poštovanja i sjećanja na nju.
Autor glazbe: Darko Pecotić
U predstavi se koristi i dio iz pjesama: „La bella sireneta“; „Stajra“; „Deklica“ (D. Marušić-L. Morosin)
Zakoračite u svijet gdje se more susreće sa zemljom, a prošlost s bolom.
Monodrama “Dvi daske” vraća se na scenu nakon 20 godina šutnje, donoseći vam priču koja će vas dotaknuti do srži.
Na pozornici vas dočekuje poetična slika – bijelo jedro koje se njiše poput sjećanja, dok u pozadini odjekuju zvuci etno glazbe koja prožima svaki stih i pokret, stvarajući istarsku atmosferu koja vas prenosi u srce tradicije.
Kroz autentični čakavski govor Raklja, koji je lektorski obradila profesorica Romana Percan iz Raklja, čut ćete kako zvuči prava Istra – ona skrivena, intimna, koja govori jezikom svojih predaka. Ova predstava nije samo kazališna večer – to je emotivno putovanje kroz stihove Mate Balote, zaboravljenog genija koji je uhvatio dušu istarskog čovjeka u trenutku kada mu se svijet srušio.
Njegovi stihovi oživljavaju priču o ljudima koji su ostali bez doma, bez identiteta, ali ne i bez dostojanstva.
Neke priče zaslužuju da ih svaka generacija čuje iznova.
JIMMY ĆORAK
Izvođač i autor: Matija Čigir
Redatelj i autor: Ivan Plazibat
Dramaturginja i autorica: Ivana Vuković
Scenografkinja i kostimografkinja: Petra Pavičić
Skladatelj i oblikovatelj tona: Hrvoje Nikšić
Oblikovatelj tona i tonski snimatelj: Tihomir Vrbanec
Oblikovatelj svjetla: Ivan Penović
Suradnik za pokret: Pravdan Devlahović
Producentica: Romana Brajša
Koproducenti: Dunja Bovan i Jerko Marčić
Asistentica produkcije: Dina Tudor
Dizajner: Pavao Kuharić
Fotografkinja: Karla Jurić
Snimatelj i montažer videomaterijala: Ante Cvitanović
Produkcija: Umjetnička organizacija Punctum, Dubrovačke ljetne igre, Kuća Klajn, KunstTeatar
Premijera: 1. 8. 2024., Dubrovnik; 12. 9. 2024., Zagreb
Trajanje: 100 minuta
Na sjecištu prerije i pustinje, netom prije no što će sunce dosegnuti zenit, a sat na zvoniku otkucati podne, Jimmy Ćorak i Johnny Brada zauzet će svoje pozicije za kaubojski dvoboj. Dlanovi će im titrati u neposrednoj blizini revolvera u teškim kožnim futrolama. Kad se prvi puta oglasi zvonik, Jimmy i Johnny zakoračit će u svojim čizmama svatko u svoju stranu, u prvi korak. Pa u drugi. Pa u treći… Posegnut će za svojim revolverima i naciljati jedan u drugoga. Dvoboj će nepovratno promijeniti njihove živote – metak jednog od njih naći će se u srcu drugoga, a riječi drugoga pogodit će prvog točno u srce. U nastojanju da dokaže kako je najbolji revolveraš na cijelom svijetu, Jimmy Ćorak kreće u avanturu života koja će dovesti u pitanje sve što misli da zna o sebi i svom identitetu.
Predstava “Jimmy Ćorak” koristeći žanr vesterna pripovijeda arhetipsku priču o sinu i ocu, o njihovoj fizičkoj razdvojenosti, ali unutarnjoj neraskidivoj povezanosti, o paradoksalnim potrebama sina da se s ocem istovremeno poveže i od njega separira. Predstava u tome nimalo ne pomaže sinu. Ali publika bi mogla.
OSTATAK ŽIVOTA
Autorica i izvođačica: Lada Bonacci
Dramaturginja i suradnica na projektu: Dorotea Šušak
Kostimografkinja: Edita Sentić
Producentica i autorica glazbe: Lucija Parać
Suradnica za pokret: Anja Đurinović
Vizualno oblikovanje: Zlata Bilić i Matej Varzić
Premijera: 2. 11. 2024.
Trajanje: 80 minuta
“Ostatak života” jest autorski projekt izvođačice, autorice i umjetnice Lade Bonacci, realiziran u suradnji s dramatičarkom i dramaturginjom Doroteom Šušak. “Ostatak života” predstavlja i svojevrstan nastavak već uspostavljenog, izvedbenog glasa i potpisa Lade Bonacci koja i svojim dosadašnjim, autorskim djelima, a poglavito kazališnom predstavom “Zadnja prije nego odem”, otvara pitanja egzistencijalne posvećenosti stvaranju, tretmanu tijela i tjelesnosti u izvedbi, kao i graničnosti ideje da svoj krajnji smisao i besmisao možemo izložiti sublimnosti, humornosti i ludičkom kapacitetu izvedbe.
“Ostatak života” jest monodrama s dominantnim elementima stand-upa, realizirana kroz estetske odrednice klaunerije, slapsticka i ludičkog istraživanja. Referentno polje ovog komada, poglavito u kontekstu stand-up performativa, svakako jesu i australska komičarka Hannah Gadsby i britanski satiričar Ricky Gervais. Osnovnu tematsku odrednicu ove kazališne predstave čine pak autobiografski događaj u životu glumice i autorice, a riječ je o činu odluke upisivanja autoškole u četrdesetoj godini života. Ono što je trebao biti izlazak iz psihoemocionalne krize i započinjanje novog, životnog poglavlja, zapravo je značilo ulazak u njezine daleko dublje rukavce i ponore te sidrenja.
Komparirajući iskustvo vožnje i upuštanja u obuku i ispite s iskustvom psihoterapijskog procesa, autorica s publikom dijeli sve trenutke preispitivanja, muke, osjećaja nedostatnosti, ispunjenja, ali i povremene ekstaze. Na tom putu, izmjenjuju se sva godišnja doba i tako skoro dva puta. Nakon dva ljeta i dvije zime, izvođačica postaje vlasnica vozačke dozvole, ali i shvaćanja da emocionalno oslobođenje nije i ne može biti produkt bilo kakve vanjske validacije, eksternog poticaja ili dostignuća te da joj nikakva društvena dozvola ne može garantirati približavanje sebi samoj. “Ostatak života” jest kazališna predstava i stand-up performans o započinjanju i odustajanju, o smislu i besmislu, o odgojenim i transgeneracijski štovanim uvjerenjima te konačnom oslobođenju od istih. Izgradnja narativa ove predstave, praćena je i interaktivnim širenjem putem direktne komunikacije s publikom koja je na društvenim mrežama mogla pratiti dio zapleta, ali i sudjelovati u sukreiranju vizualnog identiteta same izvedbe.
“Ostatak života” počinje ondje gdje ideja nužnosti ispunjenja i adaptacije društvenim očekivanjima te ideja o univerzalnosti smisla ljudskog iskustva, prestaju. Jer upravo ondje se rađa volja odricanja od samoaktualizacije kao posljedice vanjske uvjetovanosti te volja za promišljanjem zbiljskih težnji i autentičnog života kakav se priželjkuje živjeti.
ROŽA, CURA S GREŠKOM
Ideja, koncept i izvedba: Ana Katulić
Autorski tim: Žak Branko Valenta, Ana Katulić
Scenografija: Matej Vuković
Glazba: Ivan Grobenski
Scenski pokret: Mia Štark
Dizajn: K.A.
Produkcija: Štoos teatar 2024.
Premijera: 25. rujna 2024.
Trajanje: 50 minuta
„Kad Roža Brezovićeva ne bi imala falingu, ne bi ona tebe čekala“, progovara Slavko Kolar o liku Rože; ni žene, ni djevojke u svojoj pripovijetci „Svoga tela gospodar“. Krepkim i trpkim humorom kroz prizmu tada uobičajenog ugovorenog braka šepave Rože i partnera joj Ive iznosi svu surovost i licemjerje hrvatskog sela i seljaka. Kolar ne navija, ne rida niti nariče, već upozorava, nasmijava i opominje.
Upravo za tom „Rožom“ poseže autorski dvojac Valenta/Katulić kao polazištem ovog autorskog projekta kojim otvaraju neuralgična i urgentna pitanja ugroženog položaja i vrednovanja žene danas; kad se mukom generacija žena izborena stečena prava u brojnim zemljama svijeta ponovno dovode u pitanje, dok se u drugima tek trebaju izboriti.
Kolareva Roža u projektu zrcali aktualnu situaciju i anomalije u hrvatskom društvu kojima svjedočimo, a u kojem je položaj žene ugroženiji no ikad.
Autori ne romantiziraju i ne osuđuju, već pozivaju na konstruktivni dijalog i iznalaženje rješenja. Njihova Roža nije heroina novog doba, već tiha snaga svojeg vremena čiji su snovi satkani od želje za humanošću, za priznavanjem i traženjem ispravnih ljudskih odnosa i ponašanja.
Tamo gdje je počela sanjati Roža, nastavljaju autori, dekonstruirajući romantizirani san da je za sreću dovoljno malo čarobne prašine i da se za ljubav baš sve u životu treba probati.
KAMO IDEMO, TATA?
Autor: prema motivima istoimenog romana Jean-Louisa Fourniera
Režija: Vinko Radovčić
Scenografija: Vinko Radovčić
Kostimografija: Vinko Radovčić
Glazba: Vinko Radovčić
Oblikovanje svjetla: Frane Papić
Oblikovanje tona: Mate Petričević
Fotograf predstave: Filip Brala i Saša Čuka
Autori adaptacije i dramaturške obrade romana: Vinko Radovčić, Ivan Raffaelli i Domagoj Lindinger
Asistent redatelja: Domagoj Lindinger
Izrada scenografije: Adriano Košuta
Izrada rekvizite: Ljiljana Surać
Inspicijent i kreativni producent: Domagoj Lindinger
Premijera: 22. 7. 2024.
Trajanje: 60 minuta
Nakon uspješne premijere na 30. Zadarskom kazališnom ljetu 22. 7.2024. u Kazalištu lutaka Zadar, zadarska će publika ponovo imati priliku pogledati ovu sjajnu predstavu na velikoj sceni HNK Zadar.
„Kamo idemo,tata?“ nježna je i dirljiva predstava koja prikazuje emocionalne i društvene izazove života oca dvojice sinova s poteškoćama u razvoju, osjećaj krivnje, boli, ljubavi, a ponekad i očaja, i sve to bez uljepšavanja stvarnosti. Ukazuje na iskustva borbe i pokušaje nošenja s teškom situacijom roditelja takve djece razotkrivajući najdublje dijelove ljudske duše i njezinu sposobnost prilagodbe na životnu tragikomediju.
Uzimajući istoimeni roman Jean-Louisa Fourniera kao polazišnu točku ove predstave, autorski tim želio je istražiti dublje pitanje smisla života i pronalaska sreće unatoč teškim životnim situacijama, kao i senzibilizirati gledatelje i razviti empatiju prema osobama koje su drukčije.
Postoje predstave koje su puka zabava i zaboravljaju se padom zastora. A postoje i one koje svoje stvarno djelovanje počinju tek tada. Možda će ova predstava nekome biti bolan okidač. Ali kazalište mora boljeti, u protivnom je sapunica.
Prof. dr. Kornelija Kuvač, Sveučilište u Zadru
BALADE
glazbeno-poetska predstava, nastala prema zbirci pjesama Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krleže kao ispitna predstava na Akademiji dramske umjetnosti
Adaptirao, uglazbio, režirao i izvodi: Jan Kovačić
Mentorica: Alma Prica
Kostimografkinja: Mirjana Zagorec
Premijera: 28. listopada 2024., Klub Kazališta Komedija
Trajanje: 40 minutaPredstava “Balade” nastala je iz diplomskog ispita scenskog govora Jana Kovačića, koji u njoj glumi, svira i pjeva songove za koje je sam skladao glazbu. Koristeći dijelove Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krleže i njegov neponovljivi jezik kojim glavni junak progovara, predstava “Balade” paradoskalno spaja naizgled oprečne pojave. Iako je balada po svojoj definiciji pjesma tužna, sumorna, elegična, čak tragična, lik Petrice Keremupha, tog hrvatskog pandana europskom Tillu Eulespiegelu, utjelovljuje veselje, lukavost, životnu mudrost i galgen humor s kojim se suprotstavlja okrutnim životnim pojavnostima. U stalnoj potrazi za osnovnom ljudskom pravicom, bestidno upirući prstom u glupost i sramotu nemorala, bez jeftinog sentimentalizma, s gorkim osmijehom na licu, Petrica Kerempuh predstavlja svevremeni bunt maloga čovjeka, koji ne želi ništa doli dostojanstveno, pošteno i, ako može, pomalo sretno živjeti. Nadamo se da će to prepoznati i gledatelji ove predstave.
