Razgovarala: Biba Salata
Foto: obiteljski album Ive Hraste-Sočo
Publika voli kvalitetu, jasne, emotivne, vrhunski izvedene predstave
INTERVJU
Iva Hraste-Sočo diplomirala je solopjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te jugoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu, na kojem je i doktorirala. Bila je jedna od najmlađih solistica Opere HNK u njegovoj povijesti, a u njezinoj je biografiji i diplomatska karijera savjetnice za kulturu u hrvatskom veleposlanstvu u Beču (2005. – 2009.) te pomoćnice ministrice za međunarodnu kulturnu suradnju i razvoj kulture i umjetnosti u Ministarstvu kulture i medija (2009. – 2019.). Sveučilišna je nastavnica na Akademiji dramske umjetnosti i Muzičkoj akademiji te na Poslijediplomskom međunarodnom sveučilišnom studiju diplomacije i Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Članica je brojnih stručnih tijela, sudjeluje na znanstvenim i stručnim skupovima, bavi se produkcijom u području izvedbenih umjetnosti, publicira knjige te znanstvene i stručne radove u području kazališta, glazbenoga kazališta, sociologije glazbe i kulturne politike. Od 2024. članica je Upravnog odbora Opera Europe, a od ožujka 2025. potpredsjednica tog najvećeg europskog udruženja opernih i baletnih kuća.
No, u Hrvatskoj trenutačno najvažnija dužnost Ive Hraste-Sočo je mjesto intendantice Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, na koje je nakon prvog mandata ponovno imenovana zbog dosadašnjih uspjeha u vođenju te naše najveće nacionalne kazališne kuće.
Ponovno imenovanje intendanticom HNK veliko je priznanje za Vaš rad. Koliko ste zadovoljni postignutim?
– Zahvalna sam na povjerenju koje sam dobila na temelju postignutih rezultata za novi mandat. To je priznanje cijelom Kazalištu: mojem najužem timu, umjetnicima, tehničkom i administrativnom osoblju. U protekle tri sezone uspjeli smo zajednički stabilizirati sustav upravljanja, podići razinu umjetničkih i produkcijskih standarda, vratiti povjerenje publike i otvoriti kazalište prema novim publikama i međunarodnim partnerima.
Naravno, uvijek postoji još novih projekata koje želimo realizirati, i zato je novi mandat prilika da produbimo ono što smo započeli: jačanje ansambala, međunarodne suradnje i stvaranje kazališta koje je istodobno otvoreno, suvremeno i ukorijenjeno u svoju tradiciju.
Iza Vas su tri uspješne sezone u HNK. Po kojim ćemo ih predstavama najviše pamtiti?
– Pamtim mnogo lijepih trenutaka od rujna 2022., kad sam započela svoj prvi mandat, ali posebno izdvajam visoku posjećenost i činjenicu da je publika prepoznala kvalitetu. U Operi i Baletu imali smo premijere koje su postale veliki hitovi, a dramski repertoar donio je nove autore i svježe redateljske pristupe.
Ponosna sam i na Zagrebački operni festival, ali i na nove programske formate, međunarodne suradnje i koprodukcije i projekte koji su proširili granice repertoara. Tri sezone iza nas, kao i aktualna, sezone su u kojima se vidi novi zamah i jasna umjetnička vizija kazališta.
Prije kraja svojeg prvog mandata uspjeli ste i otvoriti scenu HNK2 koja se dugo čekala. Koliko će se povezati rad HNK i HNK2?
– HNK2 je dugoočekivani iskorak za zagrebački HNK kao središnje nacionalno kazalište, za naš grad i nacionalnu kulturu, a u perspektivi velik doprinos europskoj kulturnoj sceni. HNK2 nije odvojena scena, nego jednakopravna pozornica onoj u matičnoj zgradi te priželjkivan i logičan nastavak našeg razvoja. Programi naše dvije pozornice će biti povezani, svi ansambli koriste jednu i drugu pozornicu, a publika dobiva raznovrsniji i življi repertoar, što smo vidjeli već na produkciji mjuzikla Cabaret, koji je oduševio i publiku i kritiku. Na ovaj se način HNK u Zagrebu otvara i umjetnicima i publici, šireći vlastite mogućnosti.
Pokrenuli ste Zagrebački operni festival, članica ste Upravnog odbora Opera Europe, a od ožujka i potpredsjednica te najveće europske platforme opernih kuća. Je li to na neki način nastavak Vaše operne karijere?
– To je zasigurno nastavak mojeg umjetničkog puta, ali iz druge perspektive. Iako više ne nastupam kao operna solistica, ostala sam duboko vezana za izvedbenu umjetnost, sada kroz liderstvo, koncepte, povezivanje kazališnih kuća i međunarodnu kulturnu suradnju. Pozicija u Opera Europi velika je čast, ali i odgovornost. Time hrvatska opera i naše kazalište postaju vidljiviji u europskom prostoru, što otvara prilike našim umjetnicima, ansamblima i koprodukcijama.
Ove godine pokrenuli ste i Kazališni pop-up muzej. Kakav je to kulturni format i koji je njegov cilj? Koje postave planirate?
– Pop-up muzej nastao je iz želje da kazalište približimo široj publici – da pokažemo procese, povijest, skrivena mjesta, kostime, plakate, scenografiju. To je format koji uklanja barijere između publike i kazališta, stvarajući osjećaj sudjelovanja i otkrivanja. Planiramo do 2030. postave koji će se tematski mijenjati – od povijesnih segmenata do suvremenih umjetničkih procesa. Cilj je da ovaj muzejski postav postane živa nadogradnja repertoara, ali i poticaj za neki budući kazališni muzej.
Nedavno je objavljena raskošna monografija „Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu – 130 godina zgrade”. Vi ste jedna od autorica monografije. Koliko je važno ostaviti takav pisani trag?
– Smatram važnim dokumentirati povijest da bi se u institucionalnom kontekstu razumjelo tko smo, što gradimo i kako kazalište oblikuje kulturni identitet zemlje u međunarodnoj perspektivi. Ova monografija, važno izdanje nastalo u suradnji brojnih autora, daje osvrt na ishodišta, repertoar, arhitekturu, nasljeđe i umjetnička dostignuća za buduće generacije. Pisani trag autora koji su dali doprinos ovome izdanju daje dubinu vremenu u kojem djelujemo i podsjetnik je na kontinuirani dijalog između tradicije i budućnosti.
Izborom programa HNK pratite želje i afinitete publike. Što voli zagrebačka publika?
– Zagrebačka publika, kao i internacionalna koja posjećuje naše predstave, voli kvalitetu, jasne, emotivne, vrhunski izvedene predstave. Cijeni podjednako klasične naslove, ali i suvremena čitanja. Iz iskustva vidim da opera i balet privlače širok spektar gledatelja, a dramski repertoar traži aktualnost i snažan autorski potpis. Dakle, naša publika ima svoj repertoarni odabir koji iznimno poštujemo. Upravo osluškujući publiku, oblikovane su neke od ključnih smjernica mojeg sadašnjeg i budućeg mandata.
Operne, dramske i baletne predstave odlično su posjećene; primjerice, premijera Orašara, a prije toga La Bohème, oduševili su zagrebačku publiku, kao i Krležine Zastave. Koje nove premijere planirate u Operi, Baletu, Drami? Kakvo nam iznenađenje spremate za sljedeću godinu?
– Planiramo nastaviti s velikim naslovima u sve tri umjetničke grane – kombinirati značajne klasične produkcije takozvanog željeznog repertoara uz nove, suvremene projekte te jačati međunarodne koprodukcije. Nastavljamo ulagati u naše ansamble i produkcijske kapacitete.
Kad ste bili djevojčica, pjevali ste u dječjem zboru HNK, a tijekom studija solopjevanja na Muzičkoj akademiji počeli ste nastupati u HNK i bili ste jedna od najmlađih solistica. Tijekom 15-ak godina interpretirali ste 27 uloga iz sopranskog opernog repertoara. Dobitnica ste i brojnih nagrada i priznanja. Kad ste nastupali na pozornici, jeste li mogli sanjati da ćete jednog dana voditi to kazalište? Što je bilo presudno u odluci da napustite karijeru operne pjevačice i prihvatite se posla intendantice?
– Kad kao mlada osoba stojite na sceni najvećega kazališta u zemlji i sanjate o „visokoj” umjetnosti, ne zamišljate da ćete jednog dana voditi kazalište. To je postupan proces koji se nadograđuje kroz iskustvo i želju da doprinesete raznolikim formatima oblikovanja kulture i umjetnosti. Presudan je bio moj intelektualni razvoj kroz razne forme u području kulture od diplomacije, doktorata, djelovanja kao sveučilišne profesorice te upravljačkih pozicija u državnoj upravi. To je jedna druga vrsta odgovornosti, ali i zadovoljstva.
Rođeni ste u Zagrebu, u akademskoj obitelji – Vaš djed akademik Mate Hraste bio je sveučilišni profesor, jezikoslovac i suautor gramatike hrvatskog jezika, drugi djed prof. dr. Ivo Bakran poznati zagrebački kirurg, a otac Marin Hraste inženjer kemijske tehnologije i akademik. Usporedno sa gimnazijom pohađali ste muzičku školu, studirali ste solopjevanje i paralelno jugoslavenske jezike i književnosti. Koliko su Vaše obiteljsko okružje i studiji utjecali na Vašu karijeru – od operne pjevačice preko diplomatinje do intendantice?
– Moje obiteljsko okružje bilo je izrazito usmjereno prema obrazovanju, znanosti, jeziku, kulturi, ali prije svega prema disciplini rada. Studij solopjevanja uz paralelno studiranje na Filozofskom fakultetu oblikovali su me kao osobu koja spaja umjetnički senzibilitet i intelektualni pristup.
Diplomatsko iskustvo, uz rad u Ministarstvu kulture, naučilo me je međunarodnom dijalogu, sagledanju kulturne politike i upravljanju, što je bilo važno za preuzimanje vodeće funkcije u HNK u Zagrebu.
I sveučilišna ste profesorica na Akademiji dramske umjetnosti, Muzičkoj akademiji, Poslijediplomskom međunarodnom sveučilišnom studiju diplomacije te Diplomatskoj akademiji – koliko Vam je važan taj dio rada s mladom generacijom?
– Sveučilišna karijera omogućila mi je rad s mladim generacijama te sagledanje područja kulture i umjetnosti iz nekog drugog rakursa. Rad s mladima je neizmjerno važan, to je ulaganje u budućnost umjetnosti. Mladi donose nove ideje, energiju i drukčiju perspektivu, što primjenjujem i u radu u HNK. Nastojim mlade motivirati, prenijeti iskustvo iz prakse, širinu koju daje rad u institucijama, diplomaciji i kulturnom menadžmentu, ali i formirati ih u buduće lidere.
Kako sve stignete? Kako usklađujete privatni i poslovni život?
– To je kombinacija discipline, organizacije vremena i velike podrške okoline. Uloga intendantice je zahtjevna, ali ako radite nešto što vas duboko motivira i imate suradnike kojima vjerujete, tada i najzahtjevniji dani imaju smisla. Trudim se održati ravnotežu jer mislim da i instituciji i suradnicima najviše mogu dati kad sam fokusirana.
I Vaš suprug Zrinko Sočo je operni pjevač, solist, cijenjeni tenor. Upoznali ste se u HNK. Jeste li zajedno nastupali? Da li i sada surađujete?
– Naše karijere su se mnogo puta susrele na sceni i to su uvijek bila lijepa iskustva, a dio publike pamti i naš susret u opernoj produkciji Così fan tutte. Danas surađujemo na našoj kućnoj adresi i u obiteljskom okružju. No, naravno da mi dijeljenje profesionalnih izazova s kojima se svaki dan susrećem i razgovor o tome pomaže i u donošenju pojedinih odluka.
Nalazite li slobodno vrijeme bez poslovnih obveza i kako ga provodite? Što u Zagrebu najviše volite?
– Trudim se pronaći vrijeme za mir, šetnje Maksimirom i čitanje. Zagreb je moj grad, ovdje sam odrasla i započela svoj profesionalni put. Volim trenutke našega grada u kojima se isprepliću povijest, kultura i svakodnevnica. Provodim vrijeme sa svojom obitelji, možda ne onoliko koliko bih željela zbog svakodnevnih obveza, ali to su mi dragocjeni trenuci u kojima uživam.
