Napisala: Milka Babović
Foto: dokumentacija autorice
1. listopada 1957. osnovana je prva televizijska sportska redakcija, a Milka Babović bila je prva urednica
Kao dan početka televizije u Zagrebu slavimo 15. svibnja, budući da je 15. svibnja 1956. proradio prvi televizijski odašiljač, postavljen na krovu Tomislavovog doma na Sljemenu. U bilješkama spikera, voditelja, redatelja i feljtonista Ivana Hetricha (1921.-1999.), jednog od pregalaca iz nezaboravne plejade pionira našeg televizijskog programa, našli smo i ove podatke: “Na zgradi hotela Dubrovnik na Trgu Republike, kao i na još nekim mjestima u gradu postavljene su odmah i televizijske antene koje će omogućiti da građani prate televizijske programe na aparatima postavljenima na više javnih mjesta u gradu… Odašiljač na krovu Tomislavog doma na Sljemenu i ove antene po gradu omogućit će prijem programa što ih emitiraju austrijske i talijanske stanice”.
Zagrepčani svih uzrasta barem bi na trenutak zastali pred izlozima u kojima je bio tv-prijemnik. Neki su i svoj dnevni raspored usklađivali tako da mogu s pločnika što duže gledati “pokretne slike” u izlogu.
Odrednica eksperimentalni program ukazivala je na to da smo stvorili tehničke pretpostavke za prvi stupanj televizijskog programskog zanata, na kojem se stjecala “licencija” za osnove proizvodnje domaćeg televizijskog programa na predlošcima programa iz europskih tv-centara. A odašiljači austrijske i talijanske televizije tada su bili najbliži našim prijemnicima – iz Italije odašiljač Monte Venda putem veze Učka – Sljeme i iz Austrije odašiljač Schoeckl izravno na Sljeme.
I dok televizijski programski djelatnici tek počinju učiti, tehničke ekipe Radio Zagreba nastavljaju započeto djelo. Evo kako to opisuje Ivan Hetrich: “Radi se na tri kolosijeka koji se određenim redoslijedom prožimaju. U jednom pravcu radi skupina koju vodi glavni inženjer Radio Zagreba Roman Galić. Tu radi i inž. Vukov, koji ima pogon UKV-uređaja, dok se inž. Weiss posebno brine za televiziju… Nekoliko vrsnih radiotehničara, prema riječima inž. Vojka Trsa, tehničkog direktora Radio Zagreba, specijalizira se za rad na televiziji… O školovanju programskog kadra brine Hrvoje Macanović, novinar, u tim danima i urednik sportske redakcije Radio Zagreba, komentator i reporter, vizionar i vrsni učitelj… Kako stižu uređaji, zajedno s francuskim stručnjacima rade i naši tehničari… budući da televizijski novinari i urednici, komentatori, voditelji moraju u tančine saznati i naučiti čemu služe te novine i kako se njima služi. O svemu tome se vodilo računa i ranije – učilo se iz najnovije stručne literature. Sada pokušavaju to naučeno knjiško znanje provjeriti u praksi”.
Tehničke ekipe Radio Zagreba postavljaju nove uređaje, reportažna kola, produljuju odašiljačko-prijemnu trasu prema Beogradu i Ljubljani. Posla ima na pretek, ali i briga – televizija je skupa igračka, a novca nema previše…
Sport i televizija trajna su simbioza nekoliko sustava koji se međusobno podržavaju i potiču. Mnogi su se pitali zašto Hrvoje Macanović, urednik sportskog programa Radio Zagreba, šalje Mladena Delića, svojeg najboljeg suradnika, novinara i vrsnog reportera, u “školu Radio Zagreba za televiziju” u Jurišićevu 4. Zato da radijskom iskustvu doda i televizijske programske zakonitosti! Treba podsjetiti da se sve iz tv-studija još emitiralo uživo, snimanje se nije prekidalo, nema ponavljanja, što si rekao – rekao si.
Tada još Televizija Zagreb nije imala magnetoskop, pa zato nema ni snimki prvih prijenosa sportskih događaja. TV Zagreb kupila je prvi magnetoskop tek 1963. Nogometne utakmice i treninzi reprezentacije – što su bili najtraženiji sportski događaji – sačuvani su na filmskoj vrpci. Nije bilo reporterskih videokamera, o slow-motionu nije bilo ni spomena.
Mladen Delić nije učio zanat, ta on je već bio virtuoz izgovorene riječi, no morao je naučiti kako sjediti pred objektivom kamere, kako krajičkom oka pratiti svaku promjenu kamere, svojim riječima dopuniti sliku na ekranu…
Izravni prijenosi sportskih događaja
Godina je 1957., još smo u okrugloj dvorani u Jurišićevoj 4. No, kako vrijeme protječe, rastemo i vapimo za prostorom. Sve je bliži kraj eksperimentalnog statusa programa. A u zgradi Češke besede u Šubićevoj ulici 20 užurbano se adaptira prizemlje i priprema novi, prostraniji televizijski studio.
Godinu su obilježila dva programska uspjeha TV Zagreba. Prvi je bio izravni prijenos sportskog događaja s otvorenog prostora – nogometne utakmice Jugoslavija – Italija (koja je završila pobjedom Jugoslavije 6:1, poluvrijeme 3:0). Igralo se na stadionu u Maksimiru, a prijenos su gledali gledatelji u Italiji i naši gledatelji na području koje su tada slikom pokrivali postavljeni odašiljači. Reporteri su bili Mladen Delić za TVZ i za RAI poznati talijanski nogometni komentator Nicollo Carosio. On je bio naš prvi inozemni gost, sportski komentator. U kronikama je zapisano da je prijenos “ostvaren unajmljenim reportažnim kolima Marconi, sa tri kamere”.
Evo isječka iz osvrta objavljenog u Narodnom sportu nakon utakmice: “… još uvijek s nedovoljnom tehničkom opremom na statičkim industrijskim kamerama, koje su bile smještene u loži Radio Zagreba. Ipak, emisija je uspjela. Tehnički kadar učinio je korak dalje.”
Drugi prijenos sportskog događaja s otvorenog bila je vježba sudionika 2. Gymnastrijade, svjetskog pokreta “Vježbajte za zdravlje i vedru starost!”, koja se održavala u Zagrebu od 10. do 14. srpnja 1957. Komentirao je Mladen Delić i za radio i za televiziju. Iz Narodnog sporta prenosimo završetak izvještaja: “Sport je po drugi put prenošen slikovito eterom. Po drugi put unas direktno s terena… akteri na slici s terena nisu bili isti, dok su oni o kojima je ovisila slika bili identični ali… vidno vještiji, sigurniji”. Taj prijenos 14. srpnja 1957. realiziran je našim prvim reportažnim kolima.
I jedna organizacijska promjena: 1. listopada 1957. osnovana je prva televizijska sportska redakcija. Milka Babović je prva urednica. Mnoge je takva odluka iznenadila, a neki su smatrali da je nepravedna prema Mladenu Deliću. Hrvoje Macanović objašnjava: “Novinarski-reporterski i komentatorski rad Mladena Delića bit će nužan još koju godinu, budući da u televiziji još nema adekvatne zamjene. U sportskoj radijskoj redakciji sazrijeva pojačanje (mislio je na Ivana Tomića koji je u redakciji od 1953., op.a.). A Milka Babović je ciljano pripremana za urednički posao”. Ispravnost odluke Hrvoja Macanovića tijekom sljedećih se godina uvjerljivo povrđuje – dovoljno je prolistati kalendare značajnih sportskih događaja koje je u televizijskom programu komentirao Mladen Delić.
I 1958. značajna je godina u povijesti razvoja televizije. U Leksikonu radija i televizije (izdanje 2006.) piše: “Potkraj studenog i početkom prosinca 1958., nakon pokretanja tv-studija u Beogradu i Ljubljani, uspostavljaju se usmjerene veze Beograd – Avala – Čot – Ozren – Psunj – Sljeme – Zagreb – Krvavec – Ljubljana i počinje emitiranje zajedničkog programa JRT-a”. Nismo više eksperimentalni program, prerasli smo tehnički i programski to razdoblje. I to za nepune tri godine!
Znalo se da će RAI via Eurovizija prvi put u povijesti televizije izravno prenositi iz Rima 1960. program 17. Ljetnih olimpijskih igara (od 28. kolovoza do 11. rujna). JRT kao članica prijavljuje se i plaća pravo prijenosa te dobiva komentatorsko mjesto. Televizijski komentatori su Hrvoje Macanović (HTZ), urednik radijske sportske redakcije, i Milan Kovačević (HTB), urednik beogradske tv-sportske redakcije. U to vrijeme nije bio običaj da urednik bude i komentator, nego je išao onaj koji je najbolji, a to je bio Hrvoje Macanović.
Budući da organizator ne može dati više od dvije akreditacije, urednica Milka Babović putuje u Rim o svom trošku jer ne želi ispustiti priliku za stjecanje iskustva, pa uz dozvolu vodstva televizije, izvještava za Vjesnik. Mladen Delić s Ivanom Tomićem pokriva radijski olimpijski program.
Ovo razdoblje zagrebačke televizije završeno je velikim događajem: prvim eurovizijskim izravnim prijenosom u Zagrebu, 19. studenoga 1961. s gradskog stadiona u Maksimiru. Prenosila se nogometna utakmica Jugoslavija – Austrija (koja je završila pobjedom Jugoslavije 2:1, poluvrijeme 1:1), a reporter je bio Mladen Delić.
Off-tube komentari
Natjecateljski dio sporta, po čijem se kalendaru određuje i televizijska programska shema, postaje dio naših navika, gotovo javna obveza. A to povlači i obvezu plaćanja prava prijenosa. Troškovi slanja reportera na mjesto događaja, mjesto njegova rada i boravka se pribrajaju, a pribraja se i cijena posebne telefonske komentatorske linije – uz već plaćenu sliku stizao je međunarodni ton. I kad je računovodstvo poslalo sveukupne troškove izravnih prijenosa, napravljen je popis sportova i natjecanja koja imaju prednost. Odluka se temeljila na gledanosti i popularnosti sportova. Da se ne zaboravi, od 1. siječnja 1961. plaćala se mjesečna pristojba za televizijski program, a zakon je obvezivao vlasnika prijaviti televizijski prijemnik.
“Neatraktivni sportovi” nisu brisani iz programske sheme, samo se moralo naučiti kako taj program dostaviti potrošačima jeftinije. Saznajemo za off-tube komentar s vodičem: plati se pravo prijenosa, dobije slika i međunarodni ton, plati telefonska linija za komentatora s mjesta događaja, ali se ne šalje svoja komentatorska ekipa. Zagrebački komentator sjedi u dnevničkom studiju u Šubićevoj, kroz slušalice na ušima sluša komentar austrijskoga kolege i prevodi za domaće gledalište. Nakon prilično duge rasprave odlučeno je da se posla komentatora ipak prihvati simultani prevodilac.
Prenosili smo jedno međunarodno natjecanje u alpskom skijanju, spust. Nakon najave zagrebačkog spikera i špice eurovizijskog programa prevodilac je mirno počeo prevoditi i obavijestio gledatelje “da za koji trenutak počinje ovogodišnji polazak najboljih svjetskih skijaša polaska”. Hrvoje Macanović i Milka Babović su u predvorju studija, oboje sa slušalicama na ušima – Hrvoje Macanović kao stručni nadzornik-ocjenjivač i urednica sportske redakcije kao učenica koja polaže dva ispita: novi način rada i znanje njemačkog jezika. Pogledali smo se zbunjeno… i tako ostali do kraja prijenosa. Jer abfahrt je njemačka riječ za polazak, odlazak, odhod, odvoženje, ali i za alpsku disciplinu spust! Naš se prevodilac ispričao, objasnivši da se nije bavio sportom i da mu nije ni na um palo da ne zna njemačko sportsko nazivlje. A Hrvoje Macanović zaključio je da bi urednica sportske redakcije mogla steći vještinu potrebnu za off-tube komentar: sport poznaje, njemački joj nije stran… Ipak, u ovoj je zgodi bitan zaključak da off-tube komentar ne smije biti doslovni prijevod riječi stranog komentatora, već izvor aktualnih podataka onome tko sjedi u zagrebačkom studiju sa slušalicama na ušima. Hrvoje Macanović je objasnio: “Austrijski komentator ne uči svoje gledaoce pravilima skijanja, dok naš mora, budući da dio njegovog gledališta prvi put vidi skijanje.” Ne smetnimo s uma da se prijenos radi uživo i da je komentar u trenutku otplovio eterom!
Zahvaljujući off-tube mogućnosti u televizijskom sportskom programu pojavilo se mnogo sportova za čije se eurovizijske prijenose, štedeći, ne bismo prijavljivali. Među prvima, klizanje i to Svjetsko prvenstvo u Bratislavi 1959. Milka Babović je iz Zagreba prvi put komentirala off-tube. Gledatelji su klizanje odlično prihvatili i pojavila se krilatica: Da nema klizanja, televizija bi ga morala izmisliti! Klizačka su natjecanja bila redovito u programu – najčešće uz off-tube komentar, ponekad u Europi izravno, ali nikada se nije samo zbog klizanja trošilo za put i boravak komentatorske ekipe preko Atlantika. Izuzetak su bile Zimske olimpijske igre jer su komentatori već tamo, pa se troškovi ne povećavaju.
Zanimljivo je bilo eurovizijsko rješenje prikazivanja programa 18. Olimpijskih igara iz Tokija, od 10. do 20. listopada 1964. Nema tehničkih izravnih veza za prijenos slike iz Tokija u Europu (telekomunikacijski satelit Earl Bird lansiran je pola godine kasnije, 6. travnja 1965.). Slijedeći upute za članice Eurovizije, osniva se u Ljubljani JRT pool, čiji je šef-urednik bio Hrvoje Macanović, a novinarka-komentatorica Milka Babović. Postupak: pool Tokio 1964. prvi put u povijesti slika je avionima stizala u London, odakle su slika i međunarodni ton emitirani u EBU mrežu. Nije bilo tv-vodiča. Služili smo se agencijskim vijestima i radioprogramom kao informacijama za komentar. Mladen Delić izvještavao je iz Tokija za program Radio Zagreba. Zbog vremenske razlike, radijski izvještaji Mladena Delića bili su još dragocjeniji za tv-pool ekipu. No, kad je 14. listopada 1964. smijenjen Nikita Hruščov, svi su kanali informacija sportskih vijesti blokirani. Tih se dana pokazalo znanje i profesionalnost Hrvoja Macanovića – naučio nas je kako se snaći “jer novinar mora znati gdje će naći podatke, budući da se program mora nastaviti. Sada je sedam sati, do večerašnjeg olimpijskog programa u 20 sati – naučite!”. I olimpijski je program emitiran redovito, svaku večer.
(nastavlja se)
