Od Napoleonskih ratova do prve gospodarske izložbe

Zagrebački trgovac Kristofor Stanković 1833. uložio je glavni zgoditak s lutrije u Beču (30.000 dukata) u gradnju prve kazališne zgrade na Markovu trgu;

kazalište je svečano otvoreno 4. listopada 1834.

Napisala: Nada Premerl
Foto: MGZ

1800. dugotrajni Napoleonski ratovi opteretili su Zagreb teš­kim ratnim obvezama; u gradu je zavladala ratna psihoza.

1801., 9. veljače, došlo je u Zagreb 306 francuskih zarob­ljenika koji su bili teret gradu. Franjevački samostan postao je bol­nica za brojne ranjenike. Na otvorenim kolima svakodnevno su vozili umrle. Pokapaju ih u skupne grobnice, na poljima današnjeg Donjega grada.

1806. utemeljena je u Zagrebu Židovska općina, koja ima 75 članova. Prvi predsjednik općine bio je Jacob Stiegler.

1809. krajevi južno od Save, nadomak Zagrebu, ušli su su u sastav Ilirskih  provincija. Zagreb je postao pogranični grad. Strah od neprijateljske vojske još uvijek se osjeća u životu grada.

1810. osnovana manufaktura likera Josipa Weissa na Potoku, u današnjoj Tkalčićevoj ulici.

1812. ban Ignjat Gyulay na svoj je trošak i uz doprinos gra­đana dao urediti Južnu promenadu izvan gradskih zidina Gra­deca, današnje Strossmayerovo šetalište. Zbog uređenja Južne pro­menade srušena su južna gradska vrata Dverce.

1813. tiskana je u Zagrebu, u tiskari Ferencza Rudolfa, Nova skup szlosena zagrebechka szokachka kniga, zbirka kuli­narskih recepata koju je s njemačkog preveo Ivan Birling, zagrebački kanonik.

1817. Peter Hailler preuzeo je službu “otpremnika poštanskih kola” u Zagrebu, iste godine dao je izraditi “Plan der K. Freystadt Agram in Kroatien” (Plan slobodnog kraljev­skog grada Zagreba) s imenima važnijih zgrada i ulica.

1818., 27. lipnja, svečano su dočekani car Franjo I. i carica Ka­rolina. Carski par odsjeo je u svratištu  “Kod rimskog cara” na Jelačićevu trgu. Za tu priliku grad je bio sve­čano okićen i osvijetljen tisućama svijeća i baklji, raz­mješ­tenih po prozorima i portalima zgrada. Projekt arhi­tek­tonske dekoracije s trijumfalnim vratima i drugim tada modernim klasicističkim repertoarom izradio je arhitekt Bartol Felbinger. Biskup Vrhovac priredio je u biskupskom dvoru prijam za cara. Tom su prigodom mla­de plemkinje i plemići, odjeveni u narodne nošnje, otplesali kolo Pleszopiszen, za koje je tekst sastavio sam Vrhovac na melodiju narodne pjesme Zaspal Janko.

•          Osnovan je ceh mlinara. Privilegije im je izdao car Fran­jo I. u Petrinji, 26. lipnja 1818.

1819. prvi točni popis stanovništva, prema kojem je Zagreb imao 9136 stanovnika.

1822., 5. srpnja, nakon upornih molbi Hrvata i hrvatskih žu­panija, vraćeni su prekosavski krajevi matici zemlji.

1822., 1. studenoga, svečana predaja prekosavskih krajeva (Iliriuma) objavljena je u velikoj dvorani biskupskog dvora. Ujedinjenje je provedeno svečano, nazočno je bilo mnoštvo svijeta, civilni, vojni i crkveni odličnici. Grad je bio posebno osvijetljen. Najljepše je bila osvijetljena županijska zgrada, na kojoj su na transparentima bili liko­vi mađarskih kraljeva, od sv. Stjepana do kralja Franje I. U kazalištu u Kazališnoj ulici (danas Demetrova 1) upri­ličena je svečana priredba sa živim slikama i pje­va­njem te igrokaz “Die Hütte am Sawestrom” (“Huta pri Savi ili ljubav za ljubav”). Zagreb je opet postao “njemački grad”. Tiskale su se i čitale njemačke knjige, novine iz­laze na njemačkom jeziku, gostionice i trgovine imaju njemačke nazive, ploče s imenima ulica na njemačkom su i hrvatskom jeziku. U gradu većina inteligencije i građana govori njemačkim jezikom…

1823.   biskup Maksimilijan Vrhovac postavio je u Vlaškoj 23 kru­nište zdenca (danas u stalnom postavu Muzeja grada Za­greba), u spomen blaženom Augustinu Kažotiću, zagre­bač­kom biskupu (1303. – 1318.) koji je jedne sušne go­dine od Boga izmolio vodu s izvora Zagreb, koji je bio uz ne­kadašnji dominikanski samostan.

•          Zagrebački biskup Aleksandar Alagović izgradio je na kraju Nove Vesi ljetnikovac, prema projektu zagrebač­koga gra­ditelja Bartola Felbingera, i uredio jedan od najljepših perivoja. Alagovićevo imanje bilo je otvoreno i općinstvu, četvrtkom i nedjeljom. U drugoj polovini 19. stoljeća postavljena je u perivoju mramorna bista cara Franje Josipa i perivoj je prozvan Franz-Josephsgarten.

1825.   otvorena je prva  javna djevojačka škola u Zagrebu.

1826., 1. srpnja, izašao je prvi broj zagrebačkog časopisa “Intel­ligenzblatt” kao prilog “Agramerzeitschrifta”, zagrebačkih dnevnih novina na njemačkom jeziku, koje se od 1830. nazivaju “Agramer politische Zeitung” s prilogom “Luna”.

1827., 25. kolovoza, na putovanju u Hrvatsko primorje po­sjetio je Zagreb nadvojvoda Josip, ugarski palatin, sin cara Leopolda II. Duže je boravio u Zagrebu na povratku kući, u listopadu. Tada mu je upriličen svečani doček kod Savskog mosta; u povorci uza špalir gradske garde stigli su do Banskih dvora, gdje su gosti odsjeli. Te večeri Gornji grad i Kaptol bili su svečano osvijetljeni. Nadvojvoda je po­sjetio kazalište, a sutradan, nakon svečane mise u crkvi Sv. Marka, uputio se s članovima obitelji paradnom kočijom na Kaptol.

1826.   Katarina Rosenau otvorila je privatnu žensku školu na Kaptolu. Zaključujući po oglasu u novinama, u školi se učilo pletenje, fino šivanje, vezenje, šlinganje, crtanje itd.

1827.   otvorio je učitelj Abaham Jurist školu za mladež izrae­litičke vjere.

•          Utemeljeno je Glazbeno društvo s njemačkim nazivom Musikverein in Agram, preteća Hrvatskoga glazbenoga zavoda. Prvi koncert u dvorani Kraljevske akademije na Katarinskom trgu održan je 1. travnja 1827.

1828.   Josip Krieger osnovao je u Novoj Vesi tvornicu kamenine (na mjestu manufakture papira).

1828.   veliku senzaciju izazvala je žirafa na proputovanju kroz Zagreb, kao dar egipatskog potkralja caru Franji I., koju su građani mogli vidjeti na središnjem gradskom trgu.

1830.   utemeljena je prva osnovna škola na na Kaptolu s hr­vat­skim nastavnim jezikom. Nalazila se na Dolcu u tzv. Ple­mićevoj kući koja danas više ne postoji.

1830., 25. srpnja, bila je instalacija biskupa Aleksandra Ala­govića.

1830.   u Zagreb dolazi iz Beča slikar Mihael Stroy. Ostao je u Za­gre­bu do 1842.  Naslikao je brojne portrete uglednih lič­­nosti, crk­venih dostojanstvenika i mnogih drugih. Imao je atelijer u Opatičkoj ulici 13, gdje je imao i značaj­nu zbir­ku slika, koja se svakodnevno mogla i pogledati.

•          Parna Petrova kupelj, omiljeno zabavište Bazilija Mrao­vića u Medvedgradskoj 15 i 17, uređeno je s lijepim perivojem i gostionicom, gdje su se priređivali plesovi. Novi zakupnici, Vilim i Roza Aranjoš, kupalište su 1898. pretvorili u otmjeno noćno zabavište – bludilište.

1831.   Josip Tömör, poduzetni obrtnik i trgovac svih vrsta voj­­nič­kih kapa, utemeljio je manufakturu i radionicu la­ki­rane kože i voštanog platna na kraju Petrinjske ulice.

1832. Matija Smodek počinje na zagrebačkoj Akademiji pre­davati hrvatski jezik.

1832., 28. svibnja, ustoličen je ban Franjo Vlašić.

1833.   zagrebački trgovac Kristofor Stanković uložio je glavni zgoditak s lutrije u Beču (30.000 dukata) u gradnju pr­ve kazališne zgrade na Markovu trgu. Gradi se prema pro­jektu slovenskoga graditelja Antona Cragnolinija. Ka­zalište je svečano otvoreno 4. listopada 1834., igrokazom “Nikolas graf von Zriny”. U sklopu kazališta uređena je i redutna (plesna) dvorana u kojoj se danas održavaju sjednice Gradske skupštine.

1833.   u ožujku je na koncertu u Streljani grofica Sidonija Erdödy-Rubido prvi put je javno otpjevala ilirsku budnicu Još Hrvatska ni propala.

•          Josip Lellis otvara manufakturu kamenine na Novoj Vesi broj 47, koju polovinom 19. stoljeća kupuje Vjekoslav Bar­bot. Godine 1886. njezin je vlasnik postao Josip Ka­llina.

1834.  trgovac Kristofor Stanković sagradio je parno kupalište i gostionicu u Schönbachu (Mlinarska 25).

1835., 6. siječnja, izlaze prve novine na hrvatskome jeziku – “Novine Horvatske” s književnim prilogom “Danica Hor­vatska, Slavonska i Dalmatinska”. Pokretač i glavni ured­nik bio je Ljudevit Gaj.,

1835.   istaknuti umjetnik silhuete Franjo Ottinger imao je ate­lijer u Dugoj (Radićevoj) ulici 26, izrađivao je tada mo­der­ne silhuete na staklu i “jamčio je najsavršeniju slič­nost”. Sliku je napravio za samo jednu minutu.

1835.   knjižar Emil Hirschfeld otvorio je u Dugoj ulici (Ra­di­ćevoj) broj 35 lijepu knjižaru. Prodavao je knjige na njemačkom i francuskom jeziku, a neke i na mađarskom i latinskom, zatim je prodavao knjige za djecu, školske atlase, molitvenike, pa i glazbala i umjetnine.

1835.   trgovac Tömör otvorio je na Potoku u današnjoj Tkal­čićevoj br. 14 trgovinu muške i ženske odjeće i ostalih odjevnih sitnica i ukrasa, prateći posljednu modu u Beču i drugim europskim središtima.

1838., 8. siječnja, svečana instalacija biskupa Jurja Haulika.

1838.   otvorena je Narodna čitaonica. Svrha joj je bila, osim ”pro­micanja i učenja hrvatskog jezika, da se otvori pri­lika k čitanju različitih časopisa i knjiga i da se šire ko­risne znanosti”. Predsjednik čitaonice postao je Janko Draš­ković, a tajnik Vjekoslav Babukić.

1838. – 1843. zagrebački biskup Juraj Haulik provodi koncepciju uređenja pejzažnog parka Maksimira, prema planu poz­natog bečkog vrtnog arhitekta Mihaela Riedla. Pro­jekte vrt­ne arhitekture, kao i biskupova ljetnikovca, izra­dio je Franz Schücht, a Joseph Käschmann je autor skulp­tor­skih ukrasa.

1839.   srušena su sjeverna gradska vrata u Opatičkoj ulici, zbog uređenja gradske Sjeverne promenade, pod rukovo­dstvom poštara Matije Pallaina i graditelja Bartola Felbin­gera.

•          Sagrađena je pučka škola za dječake u Opatičkoj br. 22, danas u sklopu Muzeja grada Zagreba. Godine 1841.

do­­građen je drugi kat, pa je u zgradu preselila djevojač­ka pučka škola koja se ranije nalazila u Kamenitim vra­tima.

1840., 23. svibnja, priređen je spektakularan sprovod banu Vla­šiću, koji je prolazio glavnim ulicama, od Mesničke preko Ilice, Dugom ulicom do Kipnog (Ilirskog) trga, zatim kroz Opatičku i Pivarsku (Basaričekovu) do crkve Sv. Katarine, gdje je ban bio pokopan.

•          Zahvaljujući nastojanjima iliraca, “Domorodno teatralno družtvo” iz Novog Sada izvodi u varoškom teatru prvu kazališnu predstavu na hrvatskom jeziku – “Juran i Sofija ili Turci kod Siska”, Ivana Kukuljevića.

1841. početak modernog političkog života u Hrvatskoj; os­novane su prve političke stranke: Horvatsko-ugarska (ma­đa­ronska) i Narodna (ilirska) stranka.

•          Osnovana su: Hrvatsko gospodarsko društvo, čiji je osnivač i prvi predsjednik biskup Juraj Haulik, i Društvo Casino u Demetrovoj 1, gdje su se sastajali mađaroni.

•          U svibnju je otvorena u Zagrebu, na mjestu kuće u Petrinjskoj 7, židovska škola. Ona je već 1852. ukinuta, ali 1855. ponovno otvorena kao Trivialschule s tri razreda.

1842.   utemeljena je Matica ilirska, od 1874. Matica hrvatska.

•          Počeo je izlaziti časopis “Kolo”, članci za literaturu, um­jetnost i narodni život.

•          Kaptol i Gradec s podgrađima i okolnim selima imaju 16.000 stanovnika.

1842., 12., 13. i 14. listopada, svečano je u Zagrebu proslav­ljena šestogodišnjica Zlatne bule, odnosno postojanja Slo­bodnog i kraljevskoga grada na brdu Gradecu zagre­bač­kom.

1843.   zabranjeni su nazivi ilirski, ilirizam… Gajeve novine mi­je­­njaju ime u “Narodne novine i Danica Horvatska, Sla­­vonska i Dalmatinska”.

•          Zagrepčani su prisustvovali svečanom otvaranju novo­uređenog Maksimira, prvog javnog perivoja u ovom di­jelu Europe.

1844.   otvoreno je kupalište i lječilište hladnom vodom “Mrzlice” u Ksaverskoj dolini. Voda je u kupalište pritjecala iz po­toka Medveščaka, a za terapiju je upotrebljavana mine­ralna voda iz zdenca.

•          Izgrađen je u Ilici 44 Hotel Pruckner, kasnije Hotel Royal, prvi reprezentativni zagrebački hotel. Gradnju hotela vodio je graditelj Bartol Felbinger, no nije posve sigurno je li on bio i projektant te monumentalne klasicističke građevine.

1845., 25. srpnja, prigodom izbora za Skupštinu Zagrebačke županije, na Markovu trgu došlo je do sukoba između narodnjaka i mađarona, a posljedica je bilo 13 mrtvih i 27 ranjenih pripadnika Narodne stranke. 

1845.   otvorena je i uređena kavana na Ilirskom trgu, koja je po Matiji Pallainu prozvana Palajnovka.

1845.   doputovao je u Zagreb Hypopolyt Desprez, diplomat i publicist, i zabilježio vrlo zanimljive kulturno-povijesne podatke o gradu.

1846., 28. ožujka, u kazalištu na Gornjem gradu izvedena je pr­va opera na hrvatskom jeziku, Ljubav i zloba Vatro­slava Lisinskog. U glavnoj ulozi Ljubice nastupila je grofica Sidonija Erdödy.

1846., 14. travnja, svečanost uvođenja sestara milosrdnica u novi samostan u Frankopanskoj ulici.

•          Sestre milosrdnice osnovale su pučku školu za djevojčice i višu djevojačku školu koja se poslije prozvala Građanska škola. Godine 1848. osnovale su milosrdnice u svom sa­mo­­stanu u Frankopanskoj ulici i žensku učiteljsku školu.

•          Za Narodni dom kupljena je palača u Opatičkoj 18. Tu su smješteni Narodna čitaonica, Matica ilirska, Gos­po­darsko društvo i Narodni muzej.

•          U Zagrebu gostuje slavni pijanist i skladatelj Franz Liszt koji je 27. srpnja održao koncert u kazalištu na Markovu trgu.

•          Osnovan je ceh kožara i štavilaca. Bio je to posljednji ceh osnovan na području Zagreba. Privilegije mu je izdao kralj Fedinand I. u Beču, 5. studenoga 1846.

•          Na poticaj zagrebačkog trgovca Jacquesa Epsteina, os­novano je humanitarno Društvo čovječnosti.

•          Osnovana je Prva hrvatska štedionica u Zagrebu. Prvi pred­sjednik bio je ugledni trgovac Anastas Popović.

1847.   na prijedlog Ivana Kukuljevića, Hrvatski je sabor  donio zakonski članak da se hrvatski jezik uvede u sve urede i škole kao službeni jezik.

•          Obnavljalo se svetište katedrale u duhu romantizma. Biskup Haulik dao je izraditi novi glavni oltar, vitraje na prozorima svetišta, nove lustere i nove orgulje.    

•          Gostovao je u Zagrebu slavni traged bečkoga dvorskog kazališta, Ludwig Löwe.

•          Osnovano je društvo Dvorane zagrebačke u Narodnom domu u Opatičkoj 18.

•          U manufakturi Josipa Bäcka u Dugoj ulici tiskane su Dvorane zagrebačke karte, ilustrirane narodnim noš­nja­ma i kostimima s praizvedbe opere Ljubav i zloba te ve­dutama hrvatskih gradova.

1848., 23. ožujka, na radost naroda imenovan je pukovnik Josip Jelačić hrvatskim banom.

1848., 25. travnja, ban Josip Jelačić ukida kmetstvo, što je zna­čilo stvarni prestanak feudalnih odnosa u Hrvatskoj. Iste godine preimenovan je središnji trg u Podgrađu u Trg bana Josipa Jelačića.

•          U lipnju je bila svečana instalacija bana Josipa Jelačića. Po drevnom običaju pekao se banski vol, na veselje mnoštva svijeta.

1848.   osnovana je Narodna straža grada Zagreba.

1848., 20. kolovoza, otvorio je slastičar Alois Šenoa, otac Au­gus­ta Šenoe, slastičarnicu u Dugoj ulici (Radićevoj) broj 9.

1850., 7. rujna, privremenim carskim patentom ujedinjene su samostalne općine Gradec, Kaptol, Nova Ves, Vlaška Ves i Horvati u jedinstveni Slobodni i kraljevski glavni grad Zagreb. Provedena je modernizacija gradske uprave, umjes­to suca bira se gradonačelnik.

1850.   uveden prvi telegraf. Prvi telegram iz Zagreba otpremljen je 28. rujna na adresu bana Josipa Jelačića u Beč. Istoga dana ban je odgovorio: “S radostju sam primio Vašu viest”.

•          Provedeni su izbori za novo Gradsko poglavarstvo, koje je izabralo prvog načelnika glavnoga grada Zagreba, do­tadašnjeg suca Janka Kamauffa. Grad je tada imao 1419 kuća i 15.385 stanovnika.

1852,   16. veljače, osnovana je u Zagrebu Trgovačko-obrtnička komora.

1852., 15. prosinca, Papinskom bulom zagrebačka je biskupija uzdignuta na čast nadbiskupije. Prvi nadbiskup postao je Juraj Haulik.

1852., 2. – 4.  listopada, car i kralj Franjo Josip prvi je put po­­­sjetio Zagreb. Za njegov dolazak svečano je ure­šen Trg bana Jelačića, a posebice je uređen zde­nac Man­duševac, ograđen og­ra­­dom od ko­vana željeza i osvi­jet­ljen kan­de­­la­­brima koji su kupljeni na Svjetskoj iz­lož­­bi (1851.) u Lon­­donu.

•          Na Veli­koj li­va­di u Mak­si­mi­ru izve­de­ni su, u čast do­las­ka Fra­nje Josi­pa, narod­ni plesovi, a dje­­voj­čice su u švic­ar­skoj na­rod­­noj nošnji ca­ru po­nu­dile mlijeko i sir.

•          Podržavljena je zagrebačka pošta i od tada posluje kao tzv. erarski poštanski ured.

•          Trgovac žitom i brašnom Ilija Guteša otvorio je dućan u Dugoj ulici (danas Radićevoj).

1853.   tiskan je u Beču prvi zemljopisni plan grada Zagreba.

1853., 16. veljače, počelo je prvo službeno motrenje vremena u meteorološkoj postaji u prostorijama Narodnoga muzeja u Opatičkoj ulici 18.

•          Biskup Juraj Haulik pozvao je bečkog slikara Ivana Zaschea da ovjekovječi njegovo veliko djelo, park Jurjaves; 12 litografija uvezano je u reprezentativni album.

1854., 20. studenoga, otvorena je Zagrebačka realka (gimna­zija) u iznajmljenim prostorijama Grkokatoličkog sje­meniš­ta, koja je 1859. preseljena u zgradu na Strossma­yero­vu šetalištu (danas Meteorološki zavod).

•          Njemački jezik postaje nastavni jezik i sve više prodire u javni život.

1856.   Franjo Pommer postaje prvi stalni fotograf u Zagrebu.

1857.   objavljen prvi popis pučanstva ujedinjenoga grada Za­greba. Zagreb se prostire na površini 40,8 četvornih kilo­metara i ima 16.657 stanovnika.

1857., 1. lipnja, stupio je na snagu “Red gradjenja za zemaljski grad Zagreb”.

1859., 20. svibnja, umro je u Zagrebu ban Josip Jelačić. Is­pra­ćen je uz najviše počasti, 26. svibnja i pokopan u Novim Dvorima.

1860.   uveden je ponovno hrvatski jezik u urede i škole.

1861.   osnovan je Geofizički zavod.

1862.   Zagreb je dobio prvu željezničku prugu koja je iz Beča preko Zidanoga Mosta došla do Zagreba i dalje, do Siska. Tada je sagrađen i Južni kolodvor (danas Zapadni).

•          Srušena su južna kaptolska vrata u današnjoj Bakačevoj ulici.

•          Osnovano je prvo pjevačko društvo Kolo.

•          Osnovani su prvi industrijski pogoni u Zagrebu: plinara, pa­romlin, Željeznička radionica, Tvornica konjaka Po­kor­ny.

1863.   augsburška tvrtka L. A. Riedinger sagradila je plinaru na uglu današnje Gundulićeve i Hebrangove ulice, pa je 7. listopada grad prvi put svečano rasvijetljen plinom.

1864., 18. kolovoza, otvorena je Prva dalmatinsko – hrvatsko – slavonska izložba u današnjoj zgradi Sveučilišta i na Sajmištu, današnjem Trgu maršala Tita. Bila je to prva velika gospodarska izložba koju se naziva pretečom Za­grebačkog velesajma. Sudjelovalo je više od 3800 izlagača, izloženi su bili najraznovrsniji predmeti gospodarstva, obrta, industrije, umjetnosti, prosvjete i kulture. Uz iz­ložbu je izdan reprezentativni katalog, na hrvatskom, nje­mačkom i talijanskom jeziku. Izložbu je posjećivalo više od tisuću ljudi dnevno, a Zagreb je tada ima samo 16.000 stanovnika.