„Moj pokojni otac, kroz cijeli je tjedan, svaki dan od jutra do mraka sjedio u svom uredu ili je mirio laškouličanske filarke kao mjesni sudac zagrebački. U nedjelju poslije podne on se promijenio, „obukao u purgura“, a onda smo išli k Voglu na Mlinarsku cestu, u Maksimir ili u Podsused“,zapisao jeMilan Šenoa
Slava i August Šenoa upoznali su se i zaljubili na prvi pogled na sjajnom građanskom balu u svratištu Biela ruža u Velikoj Gorici, 31. siječnja 1867. Slavin otac Đuro pl. Ištvanić, velikogorički bilježnik i asesor, dozvolio je zaruke za Uskrs iste godine, ali je za vjenčanje postavio dva uvjeta: da August zamijeni posao novinara u uredništvu Pozora za sigurniji i bolje plaćeni posao od kojega može uzdržavati obitelj i da Slava navrši osamnaest godina. Nakon što je August Šenoa 2. lipnja 1868. primio prvu plaću kao gradski bilježnik u magistratu Grada Zagreba i Slava u međuvremenu proslavila 18. rođendan, mladi par vjenčao se 20. lipnja 1868. u crkvi u Velikoj Gorici.
Zajednički život nastavili su u Zagrebu. Prvi njihov skromni stan bio je u kući kovačkog majstora Matice u Svilarskoj ulici 1 (današnjoj Preradovićevoj). Imali su šestoro djece: Milana, Dragu, Stanka, Teodora, Ljubicu i Branka, ali odraslu dob doživjeli su samo Milan, Draga i Branko.
Ove godine obilježavamo 150. obljetnicu rođenja Milana Šenoe te 140. obljetnicu rođenja i 80. obljetnicu smrti Branka Šenoe.
Milan Šenoa: profesor geografije, književnik, urednik, putopisac
Milan Šenoa najstarije je dijete Slave i Augusta Šenoe. Rođen je 2. srpnja 1869. u Zagrebu u Svilarskoj ulici. U vrijeme njegovog rođenja August je imao 31 godinu, pisao je svoj prvi roman „Zlatarovo zlato“ i prevodio Shakespeareovog „Romea i Juliju“ za Zemaljsko narodno kazalište.
August Šenoa je svoje slobodno vrijeme najradije provodio s obitelji. Sina Milana često je vodio sa sobom. Sjećanje na svoje najranije dane još za života oca Augusta Milan Šenoa opisao je u svojim memoarskim zapisima u knjizi „Moj otac“ u izdanju Matice hrvatske 1933. i 2015. te u zbirci feljtona „O Zagrebu koješta“, objavljenoj posthumno 2001. u izdanju „Dore Krupićeve“.
„Nedjelja je bila, a mi se otputismo u Vrt Franje Josipa (gdje je danas Gupčeva zvijezda, op.a). U nedjelju je to moralo biti, jer moj pokojni otac, kroz cijeli je tjedan, svaki dan od jutra do mraka sjedio u svom uredu ili je mirio laškouličanske filarke kao mjesni sudac zagrebački. U nedjelju poslije podne on se promijenio, „obukao u purgura“, a onda smo išli k Voglu na Mlinarsku cestu, u Maksimir ili u Podsused.“ (iz knjige „O Zagrebu koješta“).
Cesargrad, na koji ga je poveo otac August, bio je prvi stari grad koji je Milan Šenoa vidio u životu. Duboko će ga se dojmiti pogled na ruševine staroga grada koji se srušen u Seljačkoj buni o kojoj je August Šenoa napisao roman. Tijekom svojeg dugog života Milan Šenoa prohodat će Hrvatsku uzduž i poprijeko, uvijek s blokom za skiciranje u džepu. U Kući Šenoa čuva se njegova zbirka crteža starih gradova Hrvatske i zbirka karikatura i škaroreza.
Potres koji je 9. studenoga 1880. pogodio Zagreb promijenio je miran i skladan život obitelji Šenoa. Milanu je bilo 12 godina kad je umro njegov otac August Šenoa od bolesti koju je dobio nesebično pomažući stradalima u potresu. Bio je dovoljno velik da je mogao zapamtiti očeve posljednje dane:
„Posljednja tri mjeseca pojavi se astma. Neprestano nastavljao je „Kletvu“ kao da je sumnjao da nema više mnogo vremena. „Branku“ je bio završio. Majka i ja mnogo smo puta pisali, a on nam je diktirao. Dana 12. prosinca navečer dozove me k sebi pa mi stade govoriti. Opominjao me neka učim i radim. Rad, to ga je pratilo cijelim njegovim putem i upotpunjavalo cijeli njegov život. Duboko su mi se usadile u srce te njegove opomene pa ih neću nikad zaboraviti.
Drugi dan ujutro 13. prosinca reče da mu je bolje. Ja baš ustadoh za školu. Pođoh do njega, pa ga pozdravim. Rekoh: „Ljubim ruke“, a on mi odgovori slabim glasom: „Zbogom!“. Imao sam prvi sat grčki, a predavao je gospodin doktor Tomislav Maretić. Najednom pokuca netko na vrata. Jedan đak izađe, a vrativ se javi profesoru da mene traži neki gospodin. Izađoh. Na hodniku je stajao sa suzama u očima Ivan Kostrenčić. Teško mi šanu, ogrliv me: „Sinko, tvoj otac je umro“. U početku nisam ga razumio. On opetova pridušeno: „…umro!“.
Nisam onda pomislio na šešir, na kaput, na knjige. Odletjeh kući koliko su me noge nosile. Na dvorišnim vratima sastanem majku koju su onesviještenu nosili gospođi doktora Dežmana koja je nedaleko stanovala. Dođoh na prvi sprat, u sobu, gdje je moj otac ležao blijed, mučeničkog lica, na vjeđe mu metnuli dva bakrena novca da mu oči ostanu zanavijeke zatvorene. Posljednji put ga tako vidjeh – Tu prestaju uspomene na moga oca“.(iz knjige „Moj otac“).
Milan Šenoa završio je klasičnu gimnaziju na Katarinskom trgu na Gornjem gradu, u koju je išao i njegov otac August, a pohađat će je deset godina kasnije i mlađi brat Branko. Zatim je nastavio studij geografskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je član kulturnog društva Kolo, u kojem je svirao tamburicu, bavio se sportom (planinarenjem, tenisom, biciklizmom). Prvo hrvatsko družtvo biciklista organiziralo je 25. rujna 1887. utrku u kojoj Milan Šenoa dobiva medalju za osvojeno prvo mjesto za najsporiju vožnju!
Kao član studentskog izaslanstva i društva Kolo, kad je imao 20 godina Milan Šenoa putuje u kolovozu 1889. na Svjetsku izložbu u Pariz. Tada je otvoren Eiffelov toranj, u povodu stote obljetnice francuske revolucije. O tom putovanju Milan Šenoa ostavio je simpatični putopisni zapis, čime započinje svoju karijeru putopisca.
Nakon što je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Milan Šenoa radi kao profesor geografije u klasičnoj gimnaziji na Katarinskom trgu i istovremeno se bavi književnim radom. Prva objavljena pripovijest je „Njuta“, a slijedi niz djela koja su i dramatizirana za kazalište. Komedija „Kako vam drago“ u režiji Andrije Fijana prvo je dramatizirano djelo Milana Šenoe, premijerno izvedeno u gornjogradskom narodnom kazalištu, 31. siječnja 1893. U Hrvatskom zemaljskom kazalištu prikazana je njegova povijesna drama „Kneginja Dora“ 1897., a veliki uspjeh doživjela je tragedija „Ban Pavao“ 1904., za koju je kostime i scenografiju napravio mlađi brat Branko Šenoa. Poput oca Augusta, Milan Šenoa bio je 1902. urednik časopisa Vienac, čiji je i vršnjak (Vienac je počeo izlaziti 1869., kad je Milan Šenoa rođen).
Paralelno s književnim i radom u Matici hrvatskoj, Milan Šenoa priprema doktorat i zatim dobiva Katedru geografskih znanosti na zagrebačkom sveučilištu. Postaje i predstojnik Geografskog instituta Sveučilišta.
Oženio se 1910. Verom Vencajz, kćeri ljubljanskog odvjetnika Ivana Pavla Vencajza, koju je upoznao u Kraljevici. Useljavaju se u unajmljeni stan u prizemlju palače Matice hrvatske na Akademičkom (danas Strossmayerovom) trgu. Tu im se 1918. rađa sin jedinac Zdenko. S njima živi i majka Slava Šenoa.
Milan Šenoa objavljuje niz knjiga i članaka iz područja geografskih znanosti. Bavi se kartografijom. Prevodi s engleskog jezika stručnu geografsku literaturu („Astronomija ili nauka o zvijezdama“ Normana Lockyera) i književna djela za prikazivanje u HNK („Kralj Henrik IV.“ Williama Shakespearea). Piše književna djela, među kojima i četiri povijesna romana: „Ban Pavao“ (uprizoren u HNK), „Iz kobnih dana“, „Exodus“ i „Posljednji krstaši kralja Andrije“ (objavljen u nastavcima u dnevniku Novosti). S gimnazijskim prijateljem Emilijem Laszowskim i Velimirom Deželićem piše „Povijest plemenite općine Turopolje“. I danas se na radiju mogu čuti radiodrame prema tekstovima Milana Šenoe („Dijalozi i dramoleti“).
Kritičari najviše cijene njegove putopise: „Rijeka Kupa i njezino porječje“, „Kvarnerske pripovijesti“, „Preko kršnih gora do sinjeg mora“ – u kojima je spojio svoju struku profesora geografije s darom za pisanje, nasljeđenim od oca. Stalno i neumorno putuje Hrvatskom, Europom i sjevernom Afrikom. U Kući Šenoa čuva se mnoštvo njegovih razglednica koje su sve mali putopisi.
Milan Šenoa sagradio je 1929. kuću u Ulici Ive Mallina 27, u kojoj se danas nalazi muzej Kuća Šenoa. Nije slučajno gradio na ovome mjestu, vezale su ga mnoge uspomene na pokojnog oca. Naime, za života Augusta Šenoe ovdje su bili vinogradi i voćnjaci u vlasništvu magistrata grada Zagreba te Vrt Franje Josipa. Tu je Milan Šenoa s roditeljima u djetinjstvu dolazio na izlet.
Za 90. rođendan Milan Šenoa primio je u Dvercima od zagrebačkoga gradonačelnika Većeslava Holjevca Orden rada prvoga reda za zasluge u dugogodišnjem radu na polju nauke, prosvjete i kulture. Počasni je građanin Kraljevice. Umro je 16. studenoga 1961., navršivši 92. godinu.
Branko Šenoa: povjesničar umjetnosti, slikar, intendant, scenograf
Branko Šenoa rođen je 7. kolovoza 1879.u Mesničkoj ulici 34 kao najmlađe dijete Slave i Augusta Šenoe. Zanimljiva je priča o njegovom krštenju, koju je brat Milan Šenoa zapisao i objavljena je u knjizi „Moj otac“. August Šenoa uputio se u župni ured crkve svetoga Marka na Gornjem gradu, kako bi dogovorio sa župnikom Pogledićem krštenje sina. Kad ga je župnik upitao za ime djeteta, August Šenoa je rekao:
„Branimir! Čuj, s toga ne bu niš. Takvoga mi sveca nemamo vu kolendariumu – kaže mu župnik. Ali se August Šenoa nije dao zbuniti: Onda sluga pokoran. Možda budu oni unijati u Gospodskoj ulici znali za toga sveca. I danas je tu grko-katolička crkva, a ulica je Ćirilometodska. A župnik promrmlja: Also dobro – bu B r a n i m i r u s !!!“
Branku je bilo samo dvije godine kad je umro njegov otac. Završio je klasičnu gimnaziju na Katarinskom trgu, a zatim privatnu slikarsku školu Otona Ivekovića i grafički tečaj Mencija Klementa Crnčića. Kao 17-godišnjak izradio je sa svojim mentorom Ivanom pl. Bojničićem prijedlog grba grada Zagreba s plavim štitom. Grb je prihvaćen i ušao je u Statut grada Zagreba 1896., a 1902. usvojen je i njegov likovni predložak zastave grada Zagreba. Bio je 1904. scenograf i kostimograf u izvedbi drame „Ban Pavao“ brata Milana Šenoe, a radi i ilustracije za očev roman „Diogenes“ i plakate, primjerice za ljekarnu „K crnom orlu“ u Kamenitoj ulici.
Branko Šenoa diplomirao je pravo i filozofiju. Doktorirao je povijest umjetnosti s disertacijom „Ivan Zagrepčanin i sin mu Jerolim“. Bio je konzervator Zemaljskog povjerenstva za čuvanje umjetnih i historičkih spomenika i na tom poslu bliski suradnik i prijatelj Gjure Szabe. Jedan je od utemeljitelja Kraljevskog zemaljskog višeg obrazovališta za umjetnost i umjetni obrt (današnje Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu), čiji je bio tajnik, profesor i ravnatelj. Prve ateliere projektirao je Herman Bollé, a među njima je bio i atelier Branka Šenoe. Osim njega, prvi nastavnici bili su Robert Frangeš Mihanović, Rudolf Valdec, Robert Auer, Oton Iveković, Bela Čikoš Sesija i Menci Clement Crnčić.
Branko Šenoa oženio se 22. kolovoza 1909. prijateljicom iz djetinjstva, slikaricom Nastom Rojc u crkvi svetog Nikole u Kraljevici. Iste godine postaje prvi stalni scenograf Hrvatskog narodnog kazališta. Brak s Nastom potrajao je 15 godina, dok ona nije upoznala Engleskinju Mariju Aleksandrinu Oslow s kojom je nastavila živjeti, a Branko Šenoa nakratko je otišao u Beograd, gdje je bio voditelj Umjetničkog odjela Ministarstva prosvjete Kraljevine SHS. Mnogo je putovao i s putovanja slao razglednice obitelji, koje se čuvaju u Zbirci razglednica Kuće Šenoa.
Godine 1925. Branko Šenoa sudjeluje na Međunarodnoj svjetskoj izložbi primijenjene umjetnosti u Parizu kao voditelj Umjetničkog odjela pri Ministarstvu prosvjete Kraljevine SHS i dobiva orden francuske Legije časti.
Branko Šenoa bio je član ekskluzivnog kluba Kvak, osnovanog u drugoj polovini 19. stoljeća, a jedan od osnivača bio je njegov stric Julije, brat Augusta Šenoe. Zajedno s Mencijem Clementom Crnčićem oslikao je zidove klupskih prostorija u Demetrovoj 2. Godine 1931. izabran je za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u umjetničkom razredu.
Od 1935. do 1938. bio je intendant HNK. U to vrijeme kazalište je bilo u velikim financijskim problemima jer je sav prihod od ulaznica išao u ministartsvo u Beograd. Unatoč tome, tijekom intendanture Branka Šenoe na kazališne daske postavljena su značajna djela poput „Ere s onoga svijeta“ Jakova Gotovca, a uspio je realizirati i gostovanje HNK u Splitu.
Kao kostimograf i scenograf radio je na mnogim predstavama, među kojima su i Didringove „Opasne igre“, Shakespearovi „Koriolan“ i „Hamlet“, Wildeova komedija „Važno je zvati se Ernest“, Puccinijeva „Madame Butterfly“. Posljednja njegova scenografija u HNK bila je za predstavu prema pripovijesti Augusta Šenoe „Prosjak Luka“, 1938. Odlazeći 1938. s mjesta intendanta HNK zbog bolesti koja će ga oduzeti obitelji i kulturi Zagreba i Hrvatske godinu dana kasnije, rekao je: „Odlazim iz kazališta, ali mu ostajem ono što sam mu bio od djetinjstva“ te otišao na blagajnu i pretplatio se na jedno obično mjesto u parketu. Branko Šenoa umro je u Zagrebu, 4. prosinca 1939. u 61. godini.
U slikarstvu je Branko Šenoa sljedbenik zagrebačke „šarene škole“, slikar krajolika u akvarelu i ulju oko rijeka Save i Drave, Turopolja, Lopuda, Korčule, Pelješca, Brača, Krka, Kraljevice, Novog Vinodolskog, Gorskog kotara te Zagreba, Samobora i Osijeka. Tiskao je grafičke cikluse „Stari Zagreb I i II“, „Stari Osijek“, „Stara zagrebačka katedrala“ i „Brodogradilište u Korčuli“. Osim na brojnim grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, izlagao je na devet samostalnih, a 2002. postavljena je retrospektivna izložba Branka Šenoe u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.
Zanimljivo je da je slikao Zagreb iz doba svojeg oca. S obzirom na to da je imao samo godinu dana kad je Zagreb pogodio potres i dvije godine kad mu je umro otac, Branko je iz fotografija tadašnjih fotografa Ivana Standla, Franje Pommera i Alberta Fickerta rekonstruirao izgled Zagreba po kojem je hodao njegov otac August Šenoa.
Milan i Branko Šenoa u životu i radu njegovali su vrijednosti koje im je otac August usadio genima i odgojem. Od njega su naslijedili dar za pisanje i likovno izražavanje. August Šenoa u mladosti je učio crtanje kod poznatog medaljara Adolfa Methuyia u Zagrebu i iz toga vremena ostalo je sačuvano 19 originalnih crteža i škaroreza. Milan Šenoa postao je znanstvenik i književnik, a crtanjem se bavio iz hobija. Branko Šenoa postao je slikar, grafičar, kostimograf, scenograf. U svemu što su radili Milan i Branko možemo pronaći djeliće njihova oca Augusta Šenoe. Podignuli su ocu spomenik i produžili njegov život kroz svoj život i rad.
U Kući Šenoa, muzeju Augusta Šenoe i njegove obitelji u Ulici Ive Mallina 27, pokazujemo njihovu ostavštinu koju konzerviramo, restauriramo i digitaliziramo. Zbirka Šenoa kulturno je dobro Republike Hrvatske.
