Adolf pl. Mošinski na čelu grada bio je tri uzastopna mandata tijekom 12 godina i pripisuje mu se najuspješnije razdoblje Zagreba u njegovoj modernoj povijesti.
Adolf pl. Mošinski bio je hrvatski pravnik i političar, saborski zastupnik, banski savjetnik te zagrebački gradonačelnik u razdoblju od 1892. do 1904. godine.
Rođen je kao Adolphus Ignatius Joannes Nepomuk Moszynski i kršten u župnoj crkvi u Donjem Miholjcu. Otac mu je Ignatius Mossinszky i majka Maria Rohrer. S očeve strane potječe od starog poljskog roda Nalecz. Preci Adolfa Mošinskog došli su u Hrvatsku krajem 18. stoljeća iz Sendomierza pokraj Minska Mazowieckog u današnjoj Poljskoj. Prezime Mošinski se izvorno piše Moszyński, ali je pisanje prilagođavano prostoru u kojem su živjeli pojedini potomci te obitelji. Otac Adolfa Mošinskog bio je provizor na vlastelinstvima Valpovo i Donji Miholjac, čiji je vlasnik bio u to vrijeme Gustav Prandau. Adolfov krsni kum bio je Joannes Nepomuk Danhelovsky, otac Adolfa Danhelovskog, poznatog hrvatskog šumarskog stručnjaka.
Adolf Mošinski se 16. svibnja 1871. vjenčao s Justinom Šupljikac od Viteza s kojom je imao sina Ivu Fedora Mošinskog, čija je supruga bila poznata operna pjevačica Vika Engel Mošinski i kćeri Marianu i Dagmar.
Adolf pl. Mošinski išao je u gimnaziju u Osijeku, a u Zagrebu je 1846- godine završio Klasičnu gimnaziju. Studirao je pravo u Beču i Budimpešti, gdje je oblikovao svoj politički svjetonazor. U odvjetničkom uredu Antuna Rukavine u Osijeku zaposlio se 1867. godine. Godinu dana nakon, 1868. godine, imenovan je županijskim pristavom i dodijeljen županijskom kotarskom sudu u Našicama. Vladinim tajnikom imenovan je 1877. godine. U isto vrijeme preuzeo je u tadašnjem odjelu za bogoštovlje i upravu nad svim zemaljskim i stipendijskim zakladama te sveučilišnu referadu.
Godine 1887. postao je član upravnog odbora grada Zagreba, a iste godine izabran je u gradsko zastupstvo. Postavljen je i mjesnim školskim nadzornikom Više djevojačke škole u Zagrebu.
Gradski zastupnik u Zagrebu postao je 1888., a 1892. imenovan je vladinim povjerenikom za grad, nakon raspuštanja gradskog zastupstva, U rujnu iste godine izabrano zastupstvo izabralo je Adolfa Mošinskog gradskim načelnikom slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba. Na to mjesto došao je kao vladin čovjek.
Gradonačelnik Zagreba
Novi načelnik u svom pozdravnom govoru obećao je, da će sve svoje sile uložiti u procvat i razvoj glavnog grada. Iste godine nakon izbora postaje gradonačelnik Zagreba. Na mjesto zagrebačkog gradonačelnika Mošinski je naslijedio Milana Amruša ( 1890 – 1892.). a poznat je po tome što je na čelu grada bio tri uzastopna mandata tijekom 12 godina (taj je rekord nadmašio tek Milan Bandić). Mošinski je 25. ožujka 1899. dobio novu grbovnicu kao potvrdu starog plemstva s pridjevkom „od Zagreb-grada“.
ZAGREB JE DOBIO VODOVOD I KANALIZACIJU, DOVRŠENA JE ZELENA POTKOVA, IZGRAĐENA CESTA DO SLJEMENA I BRESTOVAC…
Kao pristaša bana Khuen-Héderváryja i član tada unitarističe Narodne stranke, Mošinski mnogima nije bio po volji, ali u njegovo je vrijeme Zagreb doživio pravi preporod. Započeo je misiju da Zagreb učini modernim europskim gradom. Tijekom njegova mandata Zagreb je dobio vodovod i kanalizacijski sustav, uspinjaču, dovršene su i asfaltirane gradske ulice ( Trenkova, Hatzova, Mihanovićeva, Vukotinovićeva), uveden je konjski tramvaj, uređen Glavni kolodvor, a potok Medveščak je skrenut istočno od Jelačićeva trga i pretvoren u podvodni kanal. U Zagrebu se broj stanovnika povećao 30 posto.
Tijekom njegovog mandata izgrađene su „do dana današnjeg najvelegradskije i najdopadljivije gradske vizure“, kao što su zgrada Hrvatskog narodnog kazališta (HNK), zgrada Realne gimnazije današnji Muzej Mimara, Umjetnički paviljon. Izgrađene su crkve i škole, primjerice škola na Svetom Duhu, na Horvatima te u Trnju i na Lašćini.
Dovršena je Zelena potkova i brojne donjogradske prometnice, izgrađena je cesta do vrha Sljemena, a na Medvednici je sagrađeno lječilište Brestovac, kao i planinsko odmorište koje je u čast Mošinskog nazvano Adolfovac.
Nastavio je zadaću da Zagreb učini modernim europskim gradom. U početku je surađivao sa Isom Kršnjavijem, iskorištavajući novčane fondove.
PRVI NOSITELJ POČASNOGA GRADONAČELNIČKOG LANCA I PRVI PUTNIK U TAKSIJU
Tijekom mandata gradonačelnika Mošinskog u Zagrebu je počeo voziti taksi a Mošinski je bio prvi putnik taksista Tadije Bartolovića u prvoj zagrebačkoj taksi vožnji 1901. godine.
Osim što je bio prvi putnik u taksiju, Mošinski je bio prvi gradonačelnik Zagreba koji je nosio počasni lanac, prema odluci gradskog zastupstva koje je trošak izrade lanca uključilo u gradski proračun. No, gradonačelnik Mošinski je predložio da troškovi izrade počasnog lanca ne idu iz redovitoga gradskoga proračuna, već iz izvanredne dotacije.
Mošinski je podnio ostavku na mjesto gradonačelnika nakon što je oporba pobijedila na izborima 1904. te je do 1906. bio na čelu Odjela za bogoštovlje i nastavu. Preminuo je 1907. u 64. godini, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju. Dvije godine nakon smrti, 1909. je po njemu nazvana ulica koja je nakon 1945. preimenovana u Nazorovu, a 2012. je park pokraj Gradskog poglavarstva dobio ime Park Adolfa Mošinskog. Gradonačelniku Mošinskom za čijeg se mandata mijenjao izgled i miris grada, pripisuje se najuspješnije razdoblje grada Zagreba u njegovoj modernoj povijesti.
Iako je bio pristaša Khuena Hedwervaryja, za grad Zagreb učinio je mnogo i time zaslužio titulu „oca bijelog Zagreb grada“
Zagreb je dobio prvi mural gradonačelnika poljskog porijekla
Zagrepčani su ga tri puta zaredom birali za gradonačelnika, od 1892. do 1904. godine
U Zagrebu je naslikan grafit u čast jednom od najuspješnijih zagrebačkih gradonačelnika – Adolfu Mošinskom. Mural je oslikao umjetnički kolektiv Graffiti na gradele, u Varšavskoj ulici na zgradi Osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera. Mural je Zagrebu poklonilo veleposlanstvo Republike Poljske u Zagrebu, u povodu tridesete obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Poljske i Hrvatske. Za motiv je odabran Adolf Mošinsky jer povezuje dvije zemlje. Mošinsky je, naime, bio unuk poljskih doseljenika, potomak je starog poljskog plemićkog roda. Zagrepčani su ga tri puta zaredom birali za gradonačelnika, od 1892. do 1904. godine. Zahvaljujući njemu dobio je nadimak Beli Zagreb grad.
Napisala: Ines Novković
Izvor fotografija: MGZ
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije
