Ovim gostovanjem HNK u Zagrebu nastavlja praksu suradnje s vodećim europskim baletnim kućama, a zagrebačka publika imat će priliku svjedočiti vrhunskoj umjetničkoj izvedbi jednog od najljepših naslova klasičnoga baletnog repertoara. Gala večer održava se neposredno nakon premijere Trnoružice 10. travnja, koja je već izazvala iznimno zanimanje publike i medija, uz rasprodane izvedbe mjesecima unaprijed.

Nicoletta Manni i Timofej Andrijashenko među najistaknutijim su umjetnicima suvremene baletne scene, prepoznati po iznimnoj tehničkoj preciznosti i snažnoj umjetničkoj izražajnosti, a njihovi nastupi redovito izazivaju ovacije publike na svjetskim pozornicama.

Zagrebačka publika već je imala priliku upoznati njihov umjetnički rad u nizu zapaženih gostovanja. Nicoletta Manni prvi je put nastupila u HNK-u u Zagrebu na Baletnom gala koncertu 2022. godine, dok su oboje, Manni i Andrijashenko, nastupili i u baletu Labuđe jezero 2024. godine u koreografiji Vladimira Malakhova. Njihova suradnja s HNK-om dodatno je potvrđena i u gala izvedbama baleta Giselle 2025. godine, gdje su u glavnim ulogama ostvarili izniman uspjeh.

Nicoletta Manni ubraja se među vodeće balerine današnjice, s impresivnim repertoarom koji obuhvaća ključne uloge klasične i suvremene baletne literature. Prvakinjom Baleta milanske Scale imenovana je 2014. godine, a potom je stekla i prestižni naslov primabalerine (Étoile), čime je dodatno učvrstila svoj međunarodni umjetnički status.

Timofej Andrijashenko, prvak Baleta Teatro alla Scala, ističe se snažnom scenskom prisutnošću i profinjenom interpretacijom. Dobitnik je niza međunarodnih priznanja, uključujući nagrade s prestižnih baletnih natjecanja u Berlinu i Moskvi, kao i Grand Prix Dance Competition te nagradu MAB.

Gala izvedba baleta Trnoružica 13. travnja predstavlja jedinstvenu priliku za susret s vrhunskom baletnom umjetnošću i umjetnicima koji pripadaju samom vrhu svjetske scene. Njihov nastup na pozornici HNK-a u Zagrebu još jednom potvrđuje međunarodni umjetnički profil kazališta i njegovu otvorenost prema suradnjama najviše razine.PR

Objava Zvijezde milanske Scale na gala izvedbi baleta Trnoružica u HNK-u u Zagrebu pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Mađarska svadba (Magyar menyegző, 2025.), romantični je glazbeni film s elementima narodnog plesa koji donosi priču o snazi narodne tradicije i kulture. Nastao prema scenariju Mikse Békésija, film prati dvojicu mladića iz Budimpešte, Andrása i Pétera, koji krajem 1970-ih putuju u Transilvaniju kako bi prisustvovali svadbi Andrásove rođakinje. U kalotaškom selu u Erdelju upuštaju se u pustolovinu koja će im obilježiti život, no ubrzo se suočavaju s odlukama čije su posljedice nepredvidive.

U ime organizatora, prisutne je pozdravila ravnateljica Instituta Liszt, Anna Mladenovics.
Ovaj film važan je jer na jedinstven način spaja umjetnost, tradiciju i suvremeni filmski izraz, čuvajući i prenoseći bogatu kulturnu baštinu novim generacijama. Istovremeno, pokazuje kako folklor nije samo naslijeđe prošlosti, već živa i inspirativna snaga koja i danas oblikuje identitet i umjetnički izričaj.

Posebni gosti na projekciji ovog zanimljivog filma bili su istaknuti folklorni umjetnici; Anita Huđek – plesačica i pjevačica Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske, LADO, Balázs Ertl – plesač ansambla Recirquel i Anna Zsófia Tókos – plesačica Mađarskog nacionalnog plesnog ansambla, koji su ujedno i umjetnički voditelji Plesnog ansambla MENTE.

Poslije projekcije filma održan je i razgovor s gostima koji je moderirala Beáta Siklósi, kulturna atašeica Instituta Liszt – Mađarskog kulturnog centra Zagreb.

Brojni uzvanici imali su priliku uživo vidjeti kalotašku narodnu nošnju, a Balázs Ertl predstavio je i kalotaški ples koji je oduševio sve prisutne. Balázs Ertl jedan od glavnih plesača u filmu, gdje također sudjeluje i njegov koreograf, Zoltán Zsuráfszky inače istaknuti koreograf Mađarskog nacionalnog plesnog ansambla. Njegove koreografije, kao i vrhunski profesionalni plesači i folklorne skupine iz Mađarske, značajno su doprinijeli autentičnosti filma. Posebno je vrijedno istaknuti da su i sami glumci prošli intenzivnu pripremu te savladali elemente folklornih plesova i tradicije, čime je dodatno naglašena vjerodostojnost prikaza.

Mnogi prisutni uzvanici prihvatili su „dress code” u pozivu i stigli u predivnim narodnim nošnjama.

Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Bosiljak iz Čučerja i predsjednik Davor Gabud s nekoliko članova koji su na projekciju stigli u prigorskim narodnim nošnjama.

Martina Toth Vidačić iz Daruvara, iz obitelji koja spaja različite kulture, češku i mađarsku, stigla je u narodnoj nošnji koju je sama izradila sa svojom majkom.

Zoltan Balazs-Piri, predsjednik Vijeće Mađara grada Zagreba u predivnoj narodnoj nošnji.

Anita Huđek – plesačica i pjevačica Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske, LADO, stigla je u nošnji Jalžabeta. A događaju su prisustvovale i Ileana Jurin Bakotić, ravnateljica Ansambla Lado, kao i Zrinka Posavec, umjetnička direktorica Ansambla Lado.

Mađarsko kulturno društvo  Kruga Ady Endre iz Zagreba, predsjednica Iva Grah u narodnoj nošnji iz Szatmara s kćerima Sarom Ivom i Natali koje su nosile narodne nošnje iz južne Mađarske.

Bila je to uistinu predivna večer prikaza bogate kulturne baštine u kojoj su uživali svi prisutni. PR

Objava Tradicija u pokretu: Projekcija „Mađarske svadbe”  pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Pretvorite proljetne dane u mali gradski bijeg sa svojim najmilijima i uživajte u šarmu Zagreba uz legendarni hotel Esplanade.

Uskrsni obiteljski ručak u Esplanadi

Chefica Ana Grgić Tomić pripremila je raskošan uskrsni jelovnik koji slavi proljeće i bogatstvo tradicionalnih okusa. Povedite obitelj u otmjeno ozračje restorana Zinfandel’s, gdje vas na Uskrs očekuje prava blagdanska gozba. Nazdravite uz čašu rashlađenog pjenušca, a zatim se uz zvuke klavirske glazbe prepustite bogatoj selekciji hladnih predjela — od domaće šunke pečene u kruhu s kremom od sira i hrena, drniškog pršuta i kulena, do dimljenih pačjih prsa s marmeladom od krušaka, kremaste burrate s rajčicama i bosiljkom te terine od hobotnice s pečenim rajčicama i aromatičnim uljem rikole i limuna. Poseban užitak donose i dimljeni losos, mousse od dimljene pastrve, kao i koktel od pečenih kozica u hrskavom kadaifu, dok se tatarski biftek priprema pred gostima, stvarajući pravi gastronomski doživljaj. Okrijepite se toplom krem juhom od šparoga s nježnim gnudima, pinjolima i ricottom ili kušajte snažni goveđi consommé s domaćim rezancima. U nastavku vas očekuje raskoš jela koja spajaju tradiciju i suvremenu kuhinju — od sočne janjeće koljenice sa šafranom i palentom, patke punjene jabukama i narančom uz zapečene mlince, do telećeg filea s ragoutom od gljiva i karameliziranom ljutikom te bifteka u aromatičnoj kori začinskog bilja. Ljubitelje mora oduševit će file brancina s kremastom blitvom i komoračem u citrusnom umaku, dok su nezaobilazni zapečeni Esplanadini štrukli i quiche od šparoga i brie sira savršen dodatak ovoj blagdanskoj priči.

Za kraj, prepustite se neodoljivom slatkom stolu koji donosi spoj tradicije i privlačnih slastica — od ručno rađene mirisne pince s kandiranim voćem, domaće orehnjače i makovnjače uz umak od vanilije te međimurske gibanice, do torte od sira i jagoda s notom svježe mente, čokoladne torte s kandiranom narančom i čokoladnih jaja punjenih kremom od maline. U nedjelju, na dan Uskrsa, 5. travnja, očekuje vas prava blagdanska gozba koju ne smijete propustiti.

Povedite cijelu obitelj – dok vi uživate u gurmanskim poslasticama, vaše najmlađe očekuje vesela uskrsna igraonica uz kreativne radionice, bojanje pisanica i razigranu potragu za skrivenim uskrsnim iznenađenjima.

Prepustite se vrhunskim delicijama, pomno odabranim vinima i pjenušcima te uživajte u elegantnom ambijentu ispunjenom blagdanskim ugođajem i radosnim trenucima — i proslavite Uskrs na najljepši način, u srcu grada, u hotelu Esplanade.

Uskrsni ručak poslužuje se na Uskrs, u nedjelju, 5. travnja 2026., od 12:30 do 16:00 sati u restoranu Zinfandel’s. Broj osoba je ograničen, stoga preporučujemo da stol rezervirate unaprijed. Uskrsni ručak uz čašu pjenušca, animaciju za djecu i klavirsku izvedbu iznosi 185 € po osobi, dok dječji meni stoji 85 € po djetetu.

Rezervacija stola u restoranu Zinfandel’s: T. +385 (0)1 4566 644, E. zinfandels@esplanade.hr

Uskrsni vikend-paket u Esplanadi

Nazdravite proljeću i provedite praznike u Zagrebu!

Ovog proljeća povedite obitelj na uskrsni city break u Zagreb i doživite grad u njegovom najljepšem izdanju. Istražite njegove znamenitosti, prošećite zelenim parkovima, osjetite živost proljeća i prepustite se čarima uskrsne tradicije. Uskrsni paket uključuje dva noćenja u Superior sobi za dvoje u razdoblju od 4. do 6. travnja 2026., uz pogodnosti poput rane prijave i kasne odjave te besplatnog parkiranja. Po dolasku vas očekuje slatka dobrodošlica u sobi — uz čašu vrhunskog vina kuće, fine čokoladne praline i ručno rađenu uskrsnu pincu – za savršen uvod u opuštajući boravak u Esplanadi. Jutra započnite raskošnim bife i à la carte doručkom u restoranu Zinfandel’s ili se odlučite za početak dana u privatnosti sobe. Za trenutke opuštanja nazdravite u Esplanade 1925 Lounge & Cocktail Baru, gdje vas očekuje koktel po izboru u elegantnom ambijentu. Uz to, paket uključuje pristup Health Clubu uz besplatno korištenje fitnessa i saune. Cijena paketa iznosi 425 €.

Ponuda ovisi o raspoloživosti kapaciteta na datume 4. – 6. travnja 2026. Moguća je nadoplata za višu kategoriju sobe i dodatnu osobu. PDV je uključen u cijenu paketa. Cijena paketa formirana je za dvije osobe u sobi Superior. Boravišna pristojba od 1,86 € po osobi po danu nije uključena u cijenu. Sve ostale usluge koje nisu navedene u paketu dodatno se naplaćuju i moguće ih je naručiti unaprijed pri rezervaciji paketa. PR

Rezervirajte smještaj putem e-pošte na reservations@esplanade.hr.

Objava Nezaboravan Uskrs u Esplanadi pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Turistička zajednica grada Zagreba svim sugrađanima i posjetiteljima želi sretan i miran Uskrs te poziva sve da uskrsne dane provedu u Zagrebu uz bogat kulturni i glazbeni program. Više informacija na: Uskrs u Zagrebu .PR

Objava USKRS U ZAGREBU 2026. pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

9. studenoga 1880. u 7 sati, 33 minute i 53 sekunde zanjihale se zgrade, pucale obrambene kule i bedemi, pucali zidovi, urušavala se krovišta, rušili se dimnjaci, mnogi balkoni i zabati; no upravo je taj potres potaknuo izgradnju modernoga grada 

Napisala: Nada Premerl

Foto: Muzej grada Zagreba 

„Potresi spadaju svakako među najneugodnije osjećaje koji zaokupljuju čovjeka, kad osjeti da mu glavno uporište njegove egzistencije – zemlja – zadrhće pod nogama. Strava, osnovana na primarnoj težnji za održanjem života, zahvati svakoga, kad prvi put osjeti gibanje čvrstog tla“ – napisao  je o zagrebačkim potresima prije više od 80 godina geofizičar dr. Stjepan Škreb.

U dugim stoljećima svoje povijesti Zagreb je nekoliko puta pogođen potresima. Bili su to uglavnom slabi potresi bez većih posljedica. U zadnjih petsto godina poznate su u prošlosti Zagreba četiri jače trešnje. Najstariji zabilježen potres dogodio se 26. ožujka 1502., kad se srušio toranj crkve sv. Marka i oštetilo nekoliko kuća na Gornjemu gradu. 

Kako navodi Pavao Ritter Vitezović, 15. rujna 1590. bio je vrlo jak potres u Beču, koji se osjetio i u Zagrebu. U tom je potresu porušen velikaški grad Medvedgrad i u njemu se više nije moglo stanovati. Zatim, 11. veljače 1699. bio je jak potres u Hrvatskoj s epicentrom u krašičkoj potresnoj pukotini, međutim, u Zagrebu nije napravio veliku štetu, navodi Mijo Kišpatić u radu „Potresi u Hrvatskoj“, objavljenom 1895.

Najjači potres pogodio je Zagreb i okolicu 9. studenoga 1880. u 7 sati, 33 minute i 53 sekunde. Na zagrebačkom meteorologijskom motrilištu označen je pravac potresnog kretanja od sjeveroistoka prema jugozapadu. Trajao je deset sekundi, a jačina mu je bila osam stupnjeva Mercallijeve ljestvice, odnosno magnituda 6,3 po Richteru. 

Taj je potres bio povod stručnog izučavanja. O njemu su napisane još u 19. stoljeću tri monografije: jednu je napisao hrvatski znanstvenik, akademik Josip Torbar i objavila Jugoslavenska akademija, a druge dvije tiskane su na njemačkom jeziku u Budimpešti i Beču. O tom se potresu mnogo pisalo, od senzacionalističkih napisa i izvještaja u domaćem a naročito stranom tisku do ozbiljnih znanstvenih studija. Akademik Josip Torbar je na temelju vlastitih zapažanja i opsežne ankete došao do niza podataka o snazi i karakteru potresa. Od njega doznajemo da je epicentar bio sjeveroistočno od Zagreba, na Medvednici između Kraljeva vrha, Zeline i Kašine te da je do kraja godine 1880. bilo 75 potresnih udara razne jačine. Prema Torbarovim podacima, u Zagrebu je oštećena gotovo polovina zgrada (ukupno 1758), a Zagreb je tada imao 3830 zgrada i 29.218 stanovnika. Oštećenja su bila različita, a 485 stambenih zgrada toliko je oštećeno da se u njima nije moglo živjeti. 

Nikad ne vidjeh užasnije slike, ne oćutih dublje žalosti, napisao je Šenoa

Deveti studenoga 1880. bio je zacijelo jedan od najtežih dana koji su Zagrepčani ikada doživjeli. Taj sudbonosni potresni udar ih je iznenadio. Uza silnu podzemnu tutnjavu, tresla se zemlja nečuvenom žestinom, svjedoče onodobne novine. „Zanjihale se zgrade, pucale obrambene kule i bedemi, pucali zidovi, urušavala se krovišta, rušili se dimnjaci, mnogi balkoni i zabati. Ljudi su u kućah kao i na ulici oniemili od straha… u Zagrebu neima sgrade koja nije oštećena“, pišu Narodne novine 9. studenoga 1880. A dva dana kasnije: „Zagreb priliči danas gotovo izumrlom gradu. Strava je danas veća nego 9. o. mj.“

Bilo je teško ranjenih ljudi, a poginula je jedna osoba – tipograf Nikola Stanić. On je s djetetom u naručju bježao iz svojeg stana u Kačićevoj ulici. Pred kućom je na njega pao dimnjak i usmrtio ga, a dijete je bilo samo lakše ozlijeđeno.

Prestravljeni su Zagrepčani u panici napuštali svoje domove i spasivši goli život, s tjeskobom u potpunoj neizvjesnosti očekivali tijek događaja. Tlo je još dugo podrhtavalo.

„Kroz osam punih dana potrese podzemni, nepobjedivi demon prirode tlo pod temelji naše priestolnice dvadeset i sedam puti“, piše August Šenoa u Viencu, u podlistu Zagrebulje, netom poslije nemilog događaja. „Na Jelačićevu trgu gužvala se gomila plahih ljudi, u kočijah spavahu obitelji, koje bješe napustile svoj stan. Ljudi spavaju i na Zrinjevcu, u daščarama, po klupama. Nikad ne vidjeh užasnije slike, ne oćutih dublje žalosti na svoga vieka.“  

Gradsko poglavarstvo postavilo je šatore i na Ciglani (danas srednjoškolsko igralište u Klaićevoj ulici). Neke su obitelji bdjele u kavanama i gostionicama, a mnogi su hladne noći provodili na klupama u parkovima. Mnogo je ljudi pobjeglo u klijeti u okolici grada ili k rođacima. U prva 24 sata nakon potresa izdano je na željezničkom kolodvoru u Zagrebu čak 3800 putničkih karata. Mnogi su se Zagrepčani iselili u Beč, Graz, Celje, Maribor, Ljubljanu i Trst.

Posebno dramatično je proživio potres gradski senator August Šenoa koji je kao član povjerenstva Gradskog poglavarstva provjeravao oštećene zgrade i predlagao nužne zahvate. Za neke objekte povjerenstvo je predložilo rušenje jer ih zbog oštećenosti nije imalo smisla popravljati. Tako su, primjerice, već prvih dana srušene Priesterova kuća na uglu Jelačićeva trga i današnje Praške, zatim kuća u Vlaškoj broj 2, dok su na kućama u Ilici 25, 29 i 39, u Massarykovoj 8 i na brojnima na Gornjem gradu hitno poduzete statičke sanacije. 

Teško oštećene bile su gotovo sve crkve, posebice katedrala. U katedrali je potres doživio kanonik Franjo Rački, tada i predsjednik JAZU-a, koji je u Obzoru, među ostalim, napisao: „Uz golemu trešnju i uz strašan štropot čulo se praskanje zidova. Pao je svod u presbiteriju. Od prašine koja se uzvitlala od tog pada i od silne žbuke što je padala sa svih svodova i zidina nastala je u crkvi posvemašnja tmina. U mraku je prikazalo se njihanje oltara i stupova nalik na kakovu sablazan. Izgledalo je kao da se lome oltari i stupovi, da se ruši čitava ova veličanstvena zgrada uzdrmana u svojim temeljima.“ Svod koji se srušio nad svetištem uništio je glavni oltar i razbio dvanaest kamenih kipova koji su stajali na zidu svetišta. Teško je oštećen i jedini zvonik koji je katedrala tada imala.

Osim katedrale, nadbiskupskog dvora, sjemeništa i kurije kanonika, oštećena je i crkva sv. Franje, ponajviše njezin barokni toranj koji se zbog raspukline morao srušiti. Oštećeni su bili i samostan franjevaca, kapela sv. Dizmuša na početku Nove Vesi, kadetska škola na Novoj Vesi 18. Na Gornjem gradu oštećene su crkve sv. Marka i sv. Katarine. Južno krilo bivšega jezuitskoga samostana moralo se srušiti. Kamenita vrata bila su raspucana, a jake su se pukotine pojavile i na snažnim srednjovjekovnim kulama – Popovom tornju i Lotrščaku. 

U središtu Donjega grada, među ostalim, oštećene su Bolnica milosrdne braće na uglu Gajeve ulice i Jelačićeva trga, kuća gradskog načelnika Matije Mrazovića u Petrinjskoj 1, zgrada Jugoslavenske akademije na Zrinjevcu i mnoge druge zgrade.         

U Kašini, na Granešini i Kraljevu vrhu, u blizini epicentra potresa, crkve i kapele bile su gotovo srušene.

Grad je neko vrijeme bio bez javne rasvjete, škole su bile zatvorene, trgovački promet smanjen. Pretpostavlja se da je gotovo 6000 ljudi napustilo Zagreb.

Energični gradonačelnik Matija Mrazović i pomoć iz Beča, Češke, Poljske

Gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Matijom Mrazovićem i gradskim senatorima Augustom Šenoom, Gjurom Deželićem i Adolfom Hudovskim pobrinula se ponajprije za opću sigurnost, pojačala straže. Vlada im je stavila na raspolaganje svoje inženjere. 

Zahvaljujući zalaganju gradske uprave, kralj Franjo Josip odobrio je da iz Beča dođe jedna inženjerska satnija koja je, između ostalog, raščišćavala ulice i uspostavljala promet u gradu, a dio satnije popravljao je vladine i vojne objekte. Radili su danju i noću, nedjeljama i blagdanima. Zagrebačko pučanstvo iskazalo je bečkim vojnicima osobitu zahvalnost i simpatije; u Beč su se vratili tek 20. prosinca. Stotine kola odvozilo je silnu žbuku, popucale opeke i crjepove na gradsko Sajmište (kasniji Sveučilišni trg), da se ondje nasipa i povisi teren otprilike dva metra; šutu su odvozili i u Prilaz i Klaićevu ulicu, gdje još nije bilo kuća, a trebalo je nivelirati ulice koje će biti izravno spojene s kolodvorom Južnih željeznica. 

Pomoć je stizala iz naših krajeva i iz susjedstva, pa i iz inozemstva, ponajviše iz Češke i Poljske. U Lavovu je objavljen album „Za Zagreb“, a u Krakovu knjiga „Krakov Zagrebu“. Pomoć su dali i neki gradovi iz Francuske i Engleske.

Brzoj normalizaciji života zasigurno je mnogo pridonio staloženi i energični gradonačelnik Matija Mrazović koji je s puno ljubavi za grad organizirao brzu sanaciju i angažirao već 10. studenoga nekoliko stotina građevinskih radnika iz Slovenije i Austrije. Godine 1882. Gradsko zastupstvo imenovalo ga je počasnim građaninom zbog zasluga u vrijeme potresa. Istu diplomu dobio je i August Šenoa koji je 13. prosinca 1881. umro od bolesti kao posljedice nesebičnog pomaganja građanima nakon potresa.   

Budući da je stolna crkva bila znatno oštećena, prvostolni Kaptol je najavio da će se služba Božja obavljati u crkvi sv. Marije koja je bila samo neznatno oštećena. Misu na Jelačićevu trgu 13. studenoga 1880. vodio je zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Mihalović, a propovijedao je Antun Kržan, profesor Bogoslovnog fakulteta i jedan od prvih rektora zagrebačkog sveučilišta. 

Posljedice potresa snimali su ugledni tadašnji fotografi Ivan Standl, Herman Fickert, Hinko Krapek, Otto Dasch i Gjuro Varga. Niz fotografija tih dokumentarista najzornije govori o nesreći koja je prije 145 godina zadesila Zagreb. Izdana su čak tri albuma uspomena na potres. Slikar Spiridion Milanese naslikao je prizor iz popularne zagrebačke gostionice Medičarnice u Vlaškoj ulici i ta je slika izložena u stalnom postavu Muzeja grada Zagreba. Brojni europski dopisnici prilagali su svojim izvješćima crteže, no ti su prikazi često bili nerealni i prikazivali su Zagreb u ruševinama.

Potres u Zagrebu zabilježen je na još jedan neobičan način: skladatelj Ivan Zajc, inspiriran događajima koje je proživio, napisao je kantatu „Zemljotres“ koju je već u veljači 1881. izvelo pjevačko društvo Kolo.

August Šenoa napisao je početkom 1881. opširan izvještaj banu i gradskom poglavarstvu, iz kojeg se vidi poslovanje izvršnog odbora. Izvještaj je završio riječima: „Napokon, želim da Bog sačuva naš Zagreb od tolike nesreće, koju doživismo od toli kobne godine, kakova je bila g. 1880. Bog dao da lijepi naš glavni grad još ljepše procvate nego što je prije cvao!“.

Novo lice Jelačićeva trga i Bolléove obnove i gradnje  

I doista, zagrebački je potres na kraju 19. stoljeća donekle označio prekretnicu u graditeljskoj djelatnosti – bio je povod intenzivnoj izgradnji, a posebice je ubrzao ostvarenje već ranije izrađenog projekta za regulaciju sjeverne strane Jelačićeva trga, koji je 1878. predložio gradski inženjer Rupert Melkus. On je planirao da se pomakne građevna linija trga nekoliko metara prema jugu i da se izgradi skupina trokatnih kuća iste visine i obrade pročelja. 

Grad je čak ponudio besplatno zemljište svima koji će započeti gradnju prije 1884. godine. Naravno, građani su se javljali na tu privlačnu ponudu te već 1882. poznati zagrebački industrijalac Guido Pongratz obavještava Gradsko zastupstvo da će porušiti dvije stare kuće i naručiti nacrte za svoju novu liepu trokatnu kuću koju će dovršiti do 1884. Kuća je izgrađena kao neorenesansna ugaona gradska palača na početku današnje Radićeve ulice, prema nacrtu arhitekta Hermanna Bolléa, držeći se Melkusove regulacije iz 1878. Ta velebna palača srušena je 1937. zbog politike i kapitala, uza silne proteste građana i službe zaštite spomenika, odnosno njezina borca Gjure Szabe. Pongrazova palača bila je već otprije u vlasništvu tršćanskog društva Assicurazioni generali, pa su novi projekt povjerili talijanskom arhitektu Marcellu Piacentiniju. 

Za trgovačku obitelj Gavella arhitekt Kuno Waidmann gradi na Jelačićevu trgu broj 6 neobaroknu palaču (pročelje je kasnije obnovljeno). Na uglu današnje Praške ulice gradi se već 1881. nova kuća, prema nacrtima graditelja Janka Jambrišaka. Nekoliko godina poslije potresa Jelačićev trg je potpuno izmijenio svoje lice: od malog provincijskog trga postao je trgovačko i prometno središte europskoga grada.

Njemački arhitekt Hermann Bollé neposredno prije potresa nastanjuje se u Zagrebu i počinje intenzivnu arhitektonsku i društvenu djelatnost. Od svojeg učitelja, slavnog bečkog arhitekta Fridricha Schmidta, preuzima obnovu crkve sv. Marka i obnovu katedrale. Odmah dobiva i druge narudžbe, pa postaje najplodniji arhitekt u Hrvatskoj. Nakon potresa obnavlja i crkvu sv. Katarine, grkokatoličku crkvu, pravoslavnu crkvu i franjevački kompleks na Kaptolu, gradi kuriju na Kaptolu 6 i 21, obnavlja crkvu Majke Božje Remetske, gradi novu sjemenišnu kapelu u Sjemeništu na Kaptolu 29, na mjestu potresom porušene crkve u Granešini gradi novu crkvu. Gotovo je nemoguće ukratko nabrojati sva Bolléova zdanja izgrađena u prvom desetljeću nakon potresa, među kojima su i kemijski laboratorij na Strossmayerovu trgu (1884.), zgrada Kola i Sokola, Obrtna škola (danas MUO), evangelistička crkva i općina, kompleks Mirogoja itd.

Nakon potresa 1880., u samo deset godina izgrađeno je u Zagrebu otprilike 700 novih zgrada. Zbog naglog širenja grada javila se potreba za izradom nove regulatorne osnove, koja je predložena 1887. Godine 1890., deset godina nakon potresa, Zagreb već ima 39.000 stanovnika; povećao se, dakle, za trećinu.

Brzi i nagli razvoj s mnogo optimizma i stvaralačkog elana zabilježile su na godišnjicu potresa, 9. studenoga 1881. Narodne novine u uvodniku: „…nu danas eto Zagreba ljepšega nego prije 9. 11. 1880. Dapače, on se sprema na takove investicije, koje nalazimo u velegradovima. Promet sveudilj se množa, stanovništva ima barem koliko i prije potresa, preko 30 tisuća, a radimo kao crvi te ćemo za koju godinu izbrisati sve posljedice lanjske naše nesreće.“ 

Potres je doista potaknuo intenzivnu izgradnju Zagreba, ali on je bio samo povod – naime, opći kulturni, politički, ur­banistički i gospodarstveni uspon koji je upravo krajem 19. stoljeća zahvatio Europu morao se odraziti i na našu zemlju, a posebice na glavni grad. 

* Nažalost, prije pet godina, 22. ožujka 2020. u hladno nedjeljno jutro točno u 6.24  stanovnike Zagreba i okolice zatresao je potres magnitude 5,5. Nakon 140 godina ponovila se povijest, srećom manje razorna nego 1880., ali s posljedicama koje u životu grada žestoko još uvijek osjećamo, prateći obnovu i radujući se svakoj uklonjenoj skeli iza koje se pojavljuje novo, svježe lice obnovljene zagrebačke graditeljske baštine. (D. K.)  

Objava Prije 145 godina Zagreb je pogodio potres magnitude 6,3 po Richteru pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Uže područje rada sačinjavaju dijelovi opusa hrvatskih slikara, koji su nastali u izravnom ili posrednom kontaktu s talijanskim kulturnim krugom od 1872. do 1919. Kao početna granica ovoga istraživanja uzete su 1870-te jer označavaju odlazak prve trojice predstavnika hrvatskog slikarstva: Ferdinanda Quiquereza, Izidora Kršnjavoga i Nikole Mašića s Akademije u Münchenu na putovanje u Italiju: Venecija, Rim, Napulj (Capri). Završna 1919. označava kraj prvog razdoblja izložbi Proljetnog salona(1916.–1919.) kao prijelazni period koji je omogućio snažniji modernistički zamah ostvaren nakon rata te je označen ispreplitanjima jugendstilskih ‘zaostataka’ i naznaka avangardnijih pristupa u umjetnosti. 

Sagledavanjem situacije iz ovoga kuta, autorica dolazi do novih spoznaja o pojedinačnim opusima autora, ali i o cjelini ovog važnog segmenta hrvatskog slikarstva bez kojega je nemoguće sagledati puninu povijesno-umjetničkog okvira na prijelazu 19. u 20. stoljeće.  Izdavači: Nacionalni muzej moderne umjetnosti i Leykam international PR

Objava Ivana Rončević Elezović: Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919. pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Autorica Ana Vukadin istaknula je kako je ideja za knjigu nastala prije osam godina, kada je njihova kći imala devet godina. Budući da često putuju, uvijek su tražili vodiče prilagođene djeci. Posebno ih je inspirirao vodič koji su pronašli u Barceloni, što ih je potaknulo da sličan koncept razviju za Zagreb.

Sven Nemet prisjetio se kako je, tražeći dobar dječji vodič po Berlinu, odlučio sam izraditi probnu verziju jer nije pronašao ništa dovoljno zanimljivo. Upravo iz takvih iskustava razvijen je koncept u kojem djeca u ulozi detektiva traže skrivene tragove, podjednako zanimljive turistima i domaćim posjetiteljima.

Autori su naglasili kako im je najveći izazov bio sažeti velik broj informacija u kratke, zanimljive priče te se usredotočiti na ono najbitnije, a pritom zadržati razinu igre i izazova. Čitajući knjigu, djeca će primjećivati detalje koje inače često ne vidimo te učiti kako pažljivo iščitavati tragove i tekst.

Knjiga „Otkrij Zagreb“ predstavlja vrijedan doprinos dječjoj literaturi i kulturnoj ponudi grada, potičući mlade čitatelje na aktivno istraživanje, učenje i stvaranje trajne povezanosti s prostorom u kojem žive. PR

Objava Otkrij Zagreb pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

 PBZ grupa, dio Intesa Sanpaolo Grupe, u sklopu svog humanitarnog projekta „Činim dobro svaki dan“ i Visa kartice sa srcemdonirala je 49.388,14 eura Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave. To je 102. donacija PBZ grupe u sklopu ovog projekta, a doniranim sredstvima Centar je nabavio dva električna vozila i punionicu za električna vozila.

U povodu uručenja donacije Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave Dinko Lucić, predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb, je izjavio: „Drago mi je da smo danas u Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave te da i ovom najnovijom donacijom potvrđujemo  svoju snažnu posvećenost društveno odgovornom poslovanju, a koje, između ostaloga, njegujemo i kroz naš dugogodišnji projekt „Činim dobro svaki dan“ i Visa karticu sa srcem, koja uz standardne financijske pogodnosti ima i jaku humanitarnu komponentu. Naime, u sklopu ovog projekta za svaku transakciju Visa karticom sa srcem doniramo po 10 centi za dobrobit djece i mladih, bez ikakvog troška za korisnike ove kartice. Na ovaj način do sada smo ukupno donirali više od 5,4 milijuna eura i realizirali 102 donacije uključujući bolnice i dječje domove diljem Hrvatske. Činiti dobro svaki dan nastavljamo i u 2026. – 18. godini djelovanja ovog projekta u kojoj ćemo, osim Centra Zagreb – Dugave, električnim vozilima razveseliti i druge domove za djecu, kako bi njihovim korisnicima omogućili sigurniji prijevoz i kvalitetniju uslugu te ujedno doprinijeli očuvanju okoliša“. 

Događanju su prisustvovali i ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike prof. dr. sc. Alen Ružić i državna tajnica u Ministarstvu Marija Pletikosa. 

Centar za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave već dugi niz godina na više lokacija pruža usluge socijalne skrb za zadovoljavanje socijalno-zaštitnih potreba djece i mladeži koja iskazuju određene probleme u ponašanju. Centar pruža smještaj, boravak, privremeni smještaj, organizirano stanovanje, cjelodnevni i poludnevni boravak, intenzivnu stručnu pomoć i nadzor nad ostvarivanjem skrbi o djetetu te brojne druge usluge, svakodnevno brinući o petsto korisnika. 

„Zahvaljujući donaciji PBZ grupe, koja nam je omogućila kupnju dvaju električnih vozila i opremanje  punionice, lakše ćemo ostvariti svoj cilj da kroz proces deinstitucionalizacije i transformacije ustanove pružimo podršku našim korisnicima u obiteljskoj sredini i preveniramo institucionalizaciju djece i mladih i njihovo izdvajanje iz obitelji te će pridonijeti uspješnijoj socijalizaciji naše djece. Ovaj cilj zahtjeva veću i efikasniju mobilnost naših stručnjaka kako bi što lakše i brže došli do obitelji koje žive na području grada Zagreba i Zagrebačke županije. Budući da se radi o električnim vozilima, uštedjet ćemo značajna sredstva koja ćemo moći preusmjeriti na druge potrebe a ujedno ćemo dati i svoj doprinos smanjenju onečišćenja Zemlje. Zahvaljujem PBZ grupi te resornom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike na suradnji i potpori prilikom realizacije ove donacije“, istaknuo je Božo Vrkljan, ravnatelj Centra za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave. 

Projekt „Činim dobro svaki dan“ 

Donacija Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave realizirana je u sklopu projekta društveno odgovornog poslovanja PBZ grupe, članice Intesa Sanpaolo Grupe, pod nazivom „Činim dobro svaki dan“. Ovaj projekt PBZ grupa kontinuirano provodi od 2008. godine pomažući putem njega nacionalne, dugoročne projekte za dobrobit djece i mladih te drugih osoba u potrebi Ministarstva zdravstva i Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, izdvajajući za svaku transakciju napravljenu Visa karticom sa srcem po 10 centi, bez dodatnog troška za korisnike kartice. Do sada je za projekt „Činim dobro svaki dan“ PBZ grupa donirala više od 5,4 milijuna eura te realizirala 102 donacije, uključujući bolnice i domove socijalne skrbi diljem Hrvatske. Više informacija o postignućima projekta nalazi se na www.cinimdobro.hr. PR

Objava PBZ grupa donirala gotovo 50.000 eura Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

U Kazalištu Kerempuh 27. travnja u 20 sati nastupa armenski pijanist i skladatelj Tigran Hamasyan Manifeste, jedan od najznačajnijih jazz-meets-rock pijanista / skladatelja svojeg naraštaja. Virtuozan klavirist s moćnim grooveom besprijekorno spaja dojmljivu jazz improvizaciju i progresivni rock s bogatim folklornom svoje rodne Armenije. Privlačnost njegove glazbe leži u profinje­nosti, slobodi, otvorenosti, izražavanju snažnih emocija, prepoznatljivom zvuku i balansiranju između crossovera i etno-jazza s finim nijansiranjima, lijepom ornamentikom te ponekad diskretnim korištenjem elektronike. Glazbenik širokih interesa u svoj izričaj uključuje i armensku sakralnu glazbu od 5. do 20. stoljeća. S Hamasyanom će nastupiti Yessai Karapetian (klavijature), Marc Karapetian (električni bas) i Arman Mnatsakanyan (bubnjevi).

U Kerempuhu 18. svibnja u 20 sati nastupa vibrafonist Joel Ross sa svojim kvintetom u kojem su još i Tyler Bullock (klavir), Kanoa Mendenhall (bas), Jeremy Dutton (bubnjevi), Devin Daniels (alt saksofon). Koncert će se održati samo nekoliko mjeseci nakon izdavanja novog albuma „Gospel Music”, kojim šalje poruku ljubavi, nakon što je nekoliko godina produbljivao proučavanje i istraživanje teoloških i povijesnih dubina svoje vjere. Joel Ross poznat je po inovativnom i soul pristupu vibrafonu. Na koncertima je predan intuitivnom pristupu i spontanim interakcijama. Zahvaljujući ritmičkoj dubini i emocionalnim izvedbama, došao je do široke publike. Njegovo stvaralaštvo donosi spoj post-bop tradicije sa suvremenom improvizacijom. Ross koristi dvije palice s batićima, izbjegavajući uobičajenu tehniku s četiri palice. Takav pristup omogućuje mu postizanje jasnije artikulacije i nudi prostor za kolektivnu improvizaciju unutar ansambla.

Zagreb Jazz Festival održava uz potporu Grada Zagreba i Turističke zajednice Grada Zagreba. Ulaznice se mogu kupiti na: kazalistekerempuh.hr
PR

Objava TIGRAN HAMASYAN I JOEL ROSS NA ZAGREBAČKOM FESTIVALU DŽEZA pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.