Dugo Selo želi biti predvodnik svetomartinske baštine u Hrvatskoj i postaviti se na europskoj karti kao raskrižje svetomartinskih putova, čime će se povezati sa sličnim odredištima u Europi
Napisao: Ivan Gereci
Foto: iz arhive Dugoselske kronike
U zagrebačkoj okolici, samo dvadesetak kilometara od središnjeg zagrebačkog trga, smjestilo se Dugo Selo – na rubovima posavske ravnice i blagim padinama prigorskoga gorja, blago dodirujući moslavački kraj. Dugo Selo čini povezanu cjelinu naselja u podnožju Martin brega (206 m) na 51 četvornom kilometru, na kojem živi, prema zadnjem popisu stanovništva, 17.500 žitelja.
Od sredine 19. do sredine 20. stoljeća Dugo Selo imalo je status kotara, pedesetak godina općine, a odlukom Hrvatskoga sabora, 1997., postaje grad. U Dugo Selo stiže se iz Zagreba magistralnom cestom koja vodi prema Bjelovaru, za pola sata vožnje, a vlakom za dvadesetak minuta s Glavnog kolodvora.
U povijesti se ovo područje prvi put spominje u darovnoj Povelji kralja Andri-
je II. iz 1209., kojom zemlju Svetog Martina (Terram sancti Martini) taj hrvatsko-ugarski kralj daruje viteškom i svećeničkom redu templara kao zalog jer su mu pomogli da se domogne prijestolja u borbi protiv svojeg brata Emerika. Dokument svjedoči da se na ovom prostoru već više od 800 godina organizirano živi.
Naselje se kroz povijest različito nazivalo (Veliko Selo, Mala Sela, Sela), a ime Dugo Selo spominje se u 16. i 17. stoljeću. Bilo je tada dio gospoštije Božjakovine koja i danas postoji kao naselje, a najvjerojatnije je dobila ime po templarima, u narodu nazivanima božjacima. Mijenjali su se brojni vlasnici, među kojima i poznati feudalci, kao što su obitelji Tahi i Zrinski.
Zadnji feudalni vlasnici na ovom području bili su članovi obitelji Drašković, čija je jedna cijela loza pokopana na starom groblju u Dugom Selu. Draškovići su izgradili niz zgrada koje i danas čine okosnicu dugoselskog središta i u njima su smještene brojne institucije. Nažalost, od prekrasnog dvorca nakon Drugog svjetskog rata ostalo je samo jedno krilo u kojem se i danas živi, a okružuje ga perivoj koji je danas središnji gradski park – Perivoj grofova Draškovića.
160 godina školstva
Pučka je škola otvorena 1853. i sljedeće godine slavit će se 160 godina organiziranog školstva na području Dugog Sela. Danas djeluju dvije osnovne škole sa 1800 učenika, koje nose imena zaslužnih građana: Josipa Zorića, svećenika, političara i pjesnika, i Ivana Benkovića, jednog od prvih učitelja. Srednja škola Dugo Selo ove je godine proslavila deset godina rada, a pohađa je 850 učenika.
S obzirom na to da je Dugo Selo jedno od rijetkih mjesta u Hrvatskoj s izrazito visokim natalitetom i indeksom vitalnosti, broj učenika ne začuđuje, a u gradski vrtić i dva privatna upisano je gotovo 650 djece. Sve je utjecalo na to da Dugo Selo dobije status Grada prijatelja djece.
Poštanski ured otvorio je svoja vrata 1858., prvi vlak prošao je 1870. i povezao Dugo Selo sa svijetom te donio značajni razvoj. Pruga doslovce dijeli grad na dva dijela. S razvojem željeznice, nastalo je sjecište dvije međunarodne pruge: prema Budimpešti i prema Vinkovcima, što Dugom Selu daje epitet jednog od najvećih željezničkih čvorišta u ovom dijelu Europe.
Zaštitu Dugoselaca od požara osiguravaju vatrogasci, čiji osnutak seže u 1893. Sljedeće godine DVD Dugo Selo slavi 120 godina kontinuiranog postojanja kao preteča današnje Vatrogasne zajednice koja ima šest dobrovoljnih vatrogasnih društava.
Osim stare crkve Sv. Martina na vrhu Martin brega, koja je spomenik nulte kategorije, nova župna crkva, posvećena svecu zaštitniku Sv. Martinu, izgrađena je 1900. i od tada se u njoj obavlja Božja služba. Za arhitekturu crkve u neogotičkom stilu zaslužan je slavni arhitekt Herman Bollè. U gradu je 2010. izgrađena i nova župna crkva Uzvišenja Svetog Križa.
Svećenik i političar Josip Zorić te učitelj Ivan Benković osnivaju 1907. Seljačko pjevačko društvo koje danas nosi ime KUD Preporod i nositelj je očuvanja etničke i kulturne baštine ovoga kraja. KUD je na domaćoj i međunarodnoj sceni postigao brojne uspjehe i privlači brojne mlade koji žele očuvati tradiciju. Članovi Preporoda organiziraju smotru narodnog stvaralaštva (ove godine trinaesti put), koja svake godine ima sve više izvođača, ali i posjetitelja koji dođu uživati u bogatom izričaju narodnog stvaralaštva.
Osim glazbe, običaja i plesa, članovi Preporoda čuvaju i izrazito bogatu zbirku narodnih nošnji. Postoji i privatna, velika zbirka nošnji i etnografskih predmeta, u vlasništvu čuvara narodnoga blaga, dugoselskog sakupljača Krešimira Fotovića.
Brojna sportska društva započinju svoju povijest u prošlom stoljeću. Nogometni klub Dugo Selo osnovan je 1923., pod nazivom DŠK i najstariji je sportski kolektiv u gradu – sljedeće godine napunit će 90 godina postojanja. Kuglački klub osnovan je 1934., auto-moto društvo 1952., rukometni klub 1955., a šahovski klub 1956. Od 1952. djeluje Društvo Naša djeca, kroz čije su odmaralište na Lošinju prošle mnoge generacije Dugoselčana.
Ribičko društvo počinje raditi 60-ih godina prošlog stoljeća, kao i stolnoteniski klub koji danas nastupa u prvoj hrvatskoj ligi. Od 70-ih godina aktivni su i karate klub, teniski klub, samostalno streljačko društvo, nešto kasnije osniva se i košarkaški klub i druge sportske udruge u kojima je danas otprilike 1200 aktivnih sportaša, pa se Dugo Selo prepoznaje i kao grad sporta.
Kroniku događanja u gradu, neprekidno od 1967., bilježi lokalno glasilo Dugoselska kronika, a 1992. sa radom je započeo lokalni radio – Radio Martin. Pučko otvoreno učilište djeluje od 1961. i provodi kulturnu, obrazovnu i informativnu djelatnost. Gradska knjižnica omogućuje čitateljima korištenje bogatog fonda knjiga, a zavičajna zbirka od zaborava čuva vrijedna djela lokalnih autora.
Industrija i turizam
Početkom 20. stoljeća stanovništvo se uglavnom bavilo poljoprivredom, ratarstvom u nizini i vinogradarstvom i voćarstvom na padinama Martin brega. Prolazak željeznice pomalo razvija i proizvodne pogone, pilane, mlinove, ciglane i skladišta, pa mjesto počinje intenzivniji rasti. Na sjecištima putova razvijaju se trgovina i obrtnička djelatnost.
Obrtnici su uvijek bili najžilaviji dio privrede, koji se održao do danas, pa u Dugom Selu djeluje nekoliko stotina obrta. Obrtnički sajam ove je godine održan sedmi put, s više od sto izlagača iz cijele regije.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća počinje jaka industrijalizacija, dolaskom nekad slavne tvornice za proizvodnju posuđa, emajla i glazura Gorica, čiji su počeci vezani uz obitelj Arko i njihov pogon u Zagrebu. Tvornica je u vihorima privatizacije nestala devedesetih godina i danas na njenom mjestu stoji proizvodni pogon Dalekovoda d.d., velike metalske industrije. Industriju Dugog Sela čine još i velike hladnjače u sastavu tvrtke AgroFructus, velikog otkupnog centra za voće i povrće. U poduzetničkoj zoni niče Valipile, mesna industrija za proizvodnju pilećeg mesa.
Današnji izgled Dugog Sela zrcali život svojih mještana koji su stoljećima gradili kuće na tradicionalan način, da bi se krajem 20. stoljeća arhitekturom i načinom života stopili s glavnim gradom u čijem predgrađu žive, nošeni hitrim razvojem. U središnjem dijelu grada, između glavne prometnice i željezničke pruge izgrađen je niz stambenih zgrada s poslovnim prostorima, tržnicom, parkiralištem, trgovačkim centrom i drugim sadržajima. Ovo poslovno-stambeno središte okruženo je naseljem obiteljskih kuća s uređenim okućnicama.
U turističkom smislu, ovaj kraj privlači posjetitelje već godinama, kulturom i tradicijom, rekreacijskim centrima te izletničkim odredištima. Nasuprot staroj crkvi na vrhu Martin brega nalazi se gradski vinograd, jedan od rijetkih takvih u Hrvatskoj. O starim nasadima tradicionalnih sorti grožđa brine udruga vinara Terra Sancti Martini i njezini će članovi uvijek rado okrijepiti svakog putnika namjernika. U gradskom vinogradu redovito se obilježavaju Vincekovo, Martinje i berba grožđa, kao dio nasljeđa koje se ovdje brižljivo čuva stoljećima.
Od 1995. se priređuje i izložba vina dugoselsko-vrbovečkog vinogorja, koja privlači brojne posjetitelje i ljubitelje dobre kapljice.
Na vrhu Martin brega, ispod stare crkve nalazi se veliki kip, izrađen u drvetu i posvećen Sv. Martinu, rad kipara Josipa Cikača. Umanjena verzija kipa službeni je suvenir grada.
Podno stare crkve, početkom srpnja održava se viteški turnir pod nazivom Dani templara na zemlji Sv. Martina. Vitezovi ukrštaju mačeve u prvom vikendu srpnja, datuma što bližeg 4. srpnja – datumu zaređenja Sv. Martina za biskupa. Time se simbolično želi povezati templare i sveca zaštitnika, iako ih dijeli osam stoljeća.
Na staroj crkvi 2007. postavljena je “Stopa Sv. Martina”, prva takva u Hrvatskoj, a postavio ju je Europski kulturni centar Sv. Martin iz francuskoga grada Toursa, u čijoj bazilici počiva tijelo sveca. “Stopa” je europsko obilježje spomenika posvećenih Sv. Martinu, čime je Dugo Selo stavljeno na europski kulturni itinerer Stopa Sv. Martina, jedan od 29 kulturnih itinerera koji priznaju Vijeće Europe i Europska komisija. Ove je godine na istome mjestu postavljena i oznaka Svetomartinskog puta, replika starorimske oznake putova.
Dugo Selo želi biti predvodnik svetomartinske baštine u Hrvatskoj i postaviti se na europskoj karti kao raskrižje svetomartinskih putova u Hrvatskoj, čime će se povezati sa sličnim odredištima u Europi.
Dan grada obilježava se na Martinje, 11. studenoga, i prava je svetkovina na koju dolaze mnogi gosti iz Zagreba, čitave Hrvatske i inozemstva. Svakom posjetitelju vrata su širom otvorena.
