Golf u Zagrebu

Pouzdano se zna da je još u 16. stoljeću osnovan prvi klub i to na istočnoj škotskoj obali. Igralište “Golf-kluba Zagreb” otvoreno je 12. lipnja 1931. na livadi ispred lugarske kućice u maksimirskom perivoju. No, samo četiri godine kasnije, zbog nemogućnosti plaćanja zakupa gradu, golf-igralište je zatvoreno a golf je u Zagrebu usahnuo sve do osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Napisala: Milka Babović
Foto: revija “Svijet”

Tkogod bi prelistavao u nekoj arhivi brojeve zagrebačkog dnevnika “Jutarnji list” od polovice 1931. sve do 1935. zapazit će da se često iscrpno pisalo o golfu, iznenadit će se kako je tadašnja revija “Svijet” izdašno ilustrirala tekstove s igrališta za golf. I nema razloga da ne pomisli da je u to vrijeme golf bio veoma omiljen u Zagrebu, da se igralo na svakoj iole dostupnoj livadi ili tratini. A pogriješio bi jednako tako kao što bi pogriješio i onaj koji bi bio uvjeren da u Hrvatskoj, pa i u Zagrebu, danas ni nema golfa, budući da se ne može sjetiti ni vijesti a kamoli serije izvještaja s natjecanja ili općih tekstova o tom sportu. Potrudimo li se saznati što je aktualna istina, malo ćemo toga otkriti listajući uveze tiska. Ali ćemo u Hrvatskom golf savezu (osnovanom u lipnju 1992.) saznati da u Hrvatskoj ima 27 registriranih golf-klubova, od toga je u Zagrebu i njegovoj široj okolici 6 (a još se neka uređuju ili se izrađuju planovi). Toliko o renesansi golfa u Zagrebu.

Za priču o počecima moramo posegnuti za neiscrpnim izvorom podataka o našoj sportskoj prošlosti, za časopisom “Povijest sporta” (brojevi 47/1981, 50/1982., 54/1983.,60/1984. i 80/1989) i vratiti se skoro 79 godina u prošlost.

Povijesna je činjenica da je tada uređeno u Zagrebu prvo igralište za golf i da je osnovano i prvo sportsko društvo za golf. Taj stari sport, kojemu prakorijeni sežu u više pučkih igara, svoju suvremenu varijantu zahvaljuje Škotima. Pouzdano se zna da je 1552. osnovan prvi klub i to na istočnoj škotskoj obali uz mjestašce St.Andrews. St.Andrews Royal Golf Club postoji i djeluje još i danas. Golf se vrlo brzo širio Europom i svijetom van nje, ali mu je trebalo, ipak, 377 godina da se organizirano pojavi u Zagrebu.

Prvi golf klub u Zagrebu

Građani Zagreba koji su putovali ili službovali diljem svijeta upoznali su golf. Nije nemoguće, dapače, vjerojatno je, da su kao ladanjski gosti nekog engleskoga ili škotskoga domaćina zamahnuli palicom i udarili loptu, možda i dosegnuli razinu igrača. I ispunilo se upozorenje prekaljenih golfera početnicima: “Tko prvim udarcem uputi lopticu u daljinu i pogledom otprati njezin put prostranstvom igrališta te po hita da je pronađe i ponovnim udarcem uputi što bliže zastavici koja ga mami jamici, taj je duboko udahnuo “virus golfa”. Jedna takva skupina, očito “zaraženih”, odlučila je u Zagrebu pripremiti teren i osnovati golf-klub. Ti začetnici poslali su Gradskom poglavarstvu Zagreba molbu sredinom 1929. da im se u Maksimiru dodijeli zemljište za golf. Na tu molbu gradska vlast odgovara rješenjem 30. 11. 1929. da je “voljna dio svoga zemljišta u maksimirskom perivoju dati u zakup na 6 godina za sportske svrhe i ciljeve… kako je u privitom nacrtu označeno … uz ove uvjete”. No, tek kad se pročita to rješenje postaje jasno da golferi nisu dočekani širom raširenih gradskih ruku. Budući da naš grad i danas more sportske, pa i golferske brige, nije na odmet pročitati te uvjete, koji su prije svega zanimljivi. Evo ih u cjelini:

1. Zakupnina ustanovljuje se s iznosom od 6000 dinara godišnje plativo unaprijed.
2. Bez privole gradske općine ne može zakupoprimac na zakupljenom zemljištu izvoditi bitne preinake niti veće investicije.
3. Igralište treba uzdržavati u redu i paziti na estetski izgled toga dijela parka.
4. Da se prolaznici na putovima parka koji križaju put igrača zaštite od eventualnih udaraca loptom imade zakumoprimac na takvim mjestima podignuti zaštitnu ogradu iz mreže.
5. Nakon izmaka zakupnog vremena ne produljuje se zakup pa je zakupoprimac dužan zakupljeno zemljište vratiti u potpuno uporabivom stanju.
6. Ako bi gradska općina trebala to zemljište u javne svrhe, ustanovljuje se otkazni rok od 3 mjeseca, koji može uslijediti u svako doba pismenim putem.
7. Ovim zaključkom ostaje gradska općina u obvezi mjesec dana od ovoga zaključka. Prima se jednoglasno.
8. Uvjeti nisu bili povoljni jer je zakup bio privremen i to za objektivno kratko vrijeme. A zakupnina je bila za ono vrijeme izuzetno velika. Pri tome treba znati da klub nije bio na budžetu grada i da se izdržavao članarinom i dobrovoljnim prilozima. Pisac dobroga dijela povijesti početaka golfa u Zagrebu Svetozar Miloradović (“Povijest sporta”, broj 47/ 1981. str. 127) navodi ovu usporebu:
9. “Beogradski je golf-klub zemljište u Košutnjaku dobio od grada 1935. za korištenje na 50 godina uz simboličnu naknadu od 1 dinara godišnje!”

Uređenje igrališta i sve nužne radnje obavljali su osnivači prvog golf-kluba Zagreb (GKZ). U pisanim dokumentima, a i predanjem i privatnoj prepisci spominju se imena: Miroslav Kulmer, Vera Nikolić, dr. Edo Frank, dr. Artur Milan Marić, Albert Deutsch Maceljski, Vladimir Arko, Archibald Walker i Hudo Weinberger. Prvi predsjednik GKZ-a bio je Miroslav Kulmer, potpredsjednica Vera Nikolić, prvi tajnik dr. Nikola Frangeš, drugi tajnik Kendall Field, Englez, tajnik Standard Oil Companie, blagajnik dr. Mirko Reichsmann. Kapetan kluba (naziv prema pravilima golfa) bio je Aleksandar Ulmansky. Iz Londona je u Zagreb došao trener Gilbert Treacher. Angažman trenera-stranca bio je nužan jer Zagreb je imao zanesenjaka igrača golfa, ali nisu bili stasali za učitelje.

Englezi

Englezi koji su živjeli i radili u Zagrebu i među kojima je bilo vrsnih golfera amatera, mnogo su pomogli. “Jutarnji list” je bio izvor podataka pa su čitatelji mogli saznati da je prvo igralište za golf u maksimirskom perivoju projektirao londonski arhitekt White. Zakupljeno zemljište je dozvoljavalo igralište s devet rupa, dužina staze je bila 2002 metra, a par igrališta je bio 35 udaraca. Većina Zagrepčana prvi put se susretala s nazivljem u ovom sportu pa su tiskana i objašnjenja: “PAR – propisani broj uda raca za svaku stazu, utemeljen na duljini staze i broju udaraca koje bi u normalnim uvjetima odigrao vrhunski igrač”. Budući da se natječe na 18 rupa, na igralištima s 9 rupa, natjecatelji su prolazili dva puta stazu. Zato je u zapisnicima službenih natjecanja dužina staze u maksimirskom perivoju zapisana: 4004 m, a par 70 udaraca.

Englesko nazivlje se zadržalo u golfu, ali je zanimljiv pokušaj u Zagrebu da se zamijeni hrvatskim riječima: club − batina, hole – luknja, green (područje kratko pokošene trave u kojem je urezana rupa, predviđeno samo za završne udarce). Od staze je odvojeno bankinom malo više trave, ali kraće od one na stazi pokušalo se zamijeniti riječju škulj; teeing-ground (kratko pokošeni travnjak s kojega se ispucava prvi udarac na stazi nazvali su odbijalište).

Izgradnja igrališta za golf nije jeftin pothvat pa se u nekim zapisima spominje pozamašna svota od kojih 250.000 dinara. Sačuvana je molba što ju je uprava GKZ-a poslala Poglavarstvu grada da smije iz Sv. Nedjelje dovoziti “zemlju crnicu za potrebe njegovanja i popravka igrališta”. Projektom je bila predviđena i izgradnja klupskoga doma, drvenoga prizemnog paviljona, koji bi se nenametljivo uklopio u okoliš. Nije nikada izgrađen jer nije bilo dovoljno novca, što se može pročitati iz izvještaja GKZ-a gradskoj upravi 15. 9. 1932. “jer je predbježno odustao od gradnje”.

Otvaranje igrališta

Prvo igralište “Golf-kluba Zagreb” otvoreno je 12. lipnja 1931. na livadi ispred lugarske kućice u maksimirskom perivoju. Bila je prisutna i tadašnja kraljica Marija te najugledniji građani i svi članovi kluba. GKZ je već imao 80 članova, što je za tadašnji Zagreb, s obzirom da se radilo o golfu, bio velik uspjeh. U nastavku svečanosti održan je klupski turnir. Kapetan momčadi Aleksandar Ulmanski ušao je u povijesti golfa u Zagrebu prvim, simboličnim, udarcem. Iz popisa se vidi da su igrali uglavnom diplomati koje su predvodili engleski konzul gospodin Henderson i vojni ataše major Oxley. Tisak je izdašno popratio ovaj društveni događaj. Ime pobjednika nije niti objavljeno, a najboljima se nazdravljalo u neformalnoj atmosferi klupske zakuske na travnjaku novog igrališta.

Već u srpnju 1931., ciglih mjesec dana nakon svečanosti otvaranja igrališta, priređen je, sa sportskog stajališta, daleko značajniji turnir: prvo egzibicijsko natjecanje. Demonstratori su bili tada najbolji golferi u Zagrebu – Englezi: trener Gilbert Treacher i drugi tajnik kluba Kendal Field. Namjera je bila zorno, u najboljem izdanju, prikazati članovima kluba i svim drugima koji su poželjeli saznati što je golf, kako se igra, koja su pravila. Izvjestitelji su se u tisku svojski potrudili i dopunili taj prikaz na terenu podrobnim opisima vrste palica, namjenu svake. Ukratko, golf je pobudio za-ni manje u Zagrebu. Pri tome treba reći da je to bio sport zatvoren u granice imućnijih uglednika.

Razlaz s gradskim vijećem

Uz svu otvorenost GKZ-a, uz živu djelatnost, nisu se bili omilili svima. Bilo je poteškoća i nerazumijevanja. U tisku su se mogle pro čitati zamjerke da se izgradilo igralište u parku koji je namjenjen odmoru. “Jutarnji list” (15. 6. 1932.) objavljuje apel građana upućen građevinsko- regulatornom oboru: “Naši perivoji i nasadi nisu više za djecu. Što im ostaje od tih perivoja i nasada? Od njih se nikako ne može zahtijevati da se zadovolje konstatacijom da je Maksimir engleski perivoj i da postane još engleskiji da se na njemu igra golf? Dijete u Maksimiru ne smije stupiti na ledinu osim ako se ne upiše u Golf-klub.”

Posljedica je bila odluka o izgradnji dječjeg igrališta koje “guta” dio golfskoga terena i igralište za golf u maksimirskom perivoju gubi mogućnost priređivanja natjecanja. Ovo je znatno otežalo djelovanje GKZ-a, financijska situacija je bivala sve lošija, a isticao je i rok zakupa terena. Molbu GKZ-a od 28. prosinca 1934. za otpis zakupnine od 6000 dinara, gradske vlasti odbijaju. Odluka fi nacijskog odbora gradskog vijeća 1935. zadaje najteži udarac opstanku GKZ-a: “Budući da Golf-klub tečajem godine 1934. i 1935. uopće nije upotrebljavao zakupljeno zemljište u maksimirskom perivoju, smatra Općina grada Zagreba zakupni odnos razriješenim. Poziva se Gradsko poglavarstvo da dugovinu za godinu 1934. i 1935, u iznosu od Din. 12.000  otpiše obzirom na okolnost da klub nije upotrebljavao zakupni objekt.”

I tako je malo pomalo usahnuo golf u Zagrebu. I nije ga bilo sve do kasnih 80-tih prošloga stoljeća. Danas je u usponu.