Kustošija na Kaptolu

Napisao: Marijan Lipovac

Među kaptolskim kurijama stručnjaci za povijest i kulturno-povijesnu baštinu izdvajaju onu na adresi Kaptol 28, poznatu i kao Znikina kurija, prema njezinom graditelju kanoniku Ivanu Zniki. Nekada se kuriju nazivalo i kustošijom jer je od 1671. do 1884. pripadala kanoniku kustosu (čuvaru katedrale i njezina inventara) po kojem je ime dobilo i naselje u zapadnom dijelu Zagreba, gdje je kanonik kustos imao svoj posjed. Kurija je prepoznatljiva po rizalitu (istaknutom dijelu pročelja) koji spaja dva krila kuće.

Povijest kurije i njezinih prethodnica može se uvelike rekonstruirati. Na tome se mjestu 1587. nalazila drvena kurija kanonika Stjepana Budovcija, a zatim je malo prije 1673. svoju kuriju od hrastovine sagradio kanonik Ivan Znika, jedna od najistaknutijih osoba baroknog Zagreba, veliki dobrotvor i promicatelj kulture i umjetnosti.

Ivan Znika rodio se 1629. u Matencima pokraj Donje Stubice u kmetskoj obitelji, no perspektivna karijera omogućena mu je zahvaljujući stricu Petru Zniki koji je uspio završiti visoke škole i istaknuti se u javnom životu, zbog čega je 1604. dobio plemićki status od cara i kralja Rudolfa II., a u godini nećakova rođenja po­stao protonotar Kraljevine Hrvatske. U Zagrebu je Ivan Znika pohađao gimnaziju, a zatim 1653. u Beču završio studij filozofije i teologije. Do 1565. službovao je u Ugarskoj u hrvatskim župama, a nakon povratka u Hrvatsku postao je župnik u Krapini 1665. te u Zagrebu u Novoj Vesi 1667. Biskup Martin Borković imenovao ga je kanonikom 1669. Od 1687. do smrti 1706. bio je kanonik kustos, a obnašao je i službu arhiđakona vaškanskog, dubičkog i varaždinskog, 1688. dobio je titulu opata Presvetog Trojstva u Petrovaradinu, a 1702. i naslovnog biskupa šibenskog.

Ivan Znika zaslužan je za mnoge kulturne pothvate u Zagrebu na prijelazu 17. i 18. stoljeća. Među ostalim, vodio je obnovu katedrale 1703., kad je dao izraditi baroknu mramornu propovjedaonicu, rad ljubljanskog majstora Mihaela Cusse; 1701. pomogao je tiskanje zbornika crkvenih pjesama Cithara octochorda, a još 1696. o svom je trošku dao tiskati djelo Pavla Rittera Vitezovića Kronika aliti szpomen vszega szvieta vikov. U Vitezovićevoj posveti piše da je Znika “domovinu uresio tolikim crkvama i žrtvenicima, zagrebački kaptol velebnim zgradama i stolnu crkvu vrlo skupocjenim zasto­rima”, ali da je potporom Kronici “veću slavu i trajniju uspomenu stekao, nego podizanjem kud i kamo s većim troškom sagrađenih spomenika.”

Sav svoj imetak nekoć potrošio za narod

Za katedralu je Znika dao izraditi relikvijar u obliku ruke svetog Ladislava, nekoliko kaleža i oltar Posljednje večere, a pomagao je i u opremanju crkve svetog Marka i svete Marije te svete Barbare u Vrapču, Majke Božje Remetske u Remetma i kapelice svetog Kvirina u sisačkoj tvrđavi.

O Znikinim zaslugama pripovijeda i natpis na njegovoj nadgrobnoj ploči koja se čuva u Muzeju grada Zagreba; u prijevodu s latinskog glasi: “Nadgrobni natpis prečasnog gospodina Ivana Znike izabranog biskupa šibenskog, opata crkve Sv. Trojstva u Petrovaradinu, kustosa i starijeg kanonika crkve zagrebačke, savjetnika svetog carskog i kraljevskog veličanstva koji iznemogao od starosti, briga i napora postigao je časti, a nije ih tražio, a zaslužio ih je više nego što je primio, čijom su dobrotom i darežljivošću zasjali hramovi, trgovi i putovi, pa štoviše i ova bazilika. On koji je sav svoj imetak nekoć potrošio za narod sada počiva među blaženima. Umro je pobožno 1706. go­dine, dana 20. prosinca u svojoj dobi od 78 godina.”

Na današnjem Kaptolu 28 Znika je stanovao od 1671., a kako se kurija po­stup­no gradila, podatke nalazimo u vizitacijama kaptolskih kurija. U prvoj vizitaciji iz 1673. piše da je Znikina kuća iznutra dobro uređena, izvana lijepa i nova s dvorištem i vrtom. Prije 1687. Znika je podigao novu drvenu kuću te u vizitacijama iz te godine piše: “(Kuća Ivana Znike) koju je isti gospodin novopodigao dosta pravilno i lijepo od tvrda drva, ima gore četiri sobe dobro uređene za boravak, isto toliko sobica za spavanje, dolje četiri spre­mišta, kuhinju odijeljenu od soba, lijep zidani podrum sa svodom, staje, spre­mu za proso, polovicu sjemenišnog bunara; kuća zaista dobro opremljena svi­me što joj je potrebno.”

Znika je najvjerojatnije najprije sagradio dvokrilnu drvenu kuriju koju je postupno mijenjao zidanom, pa u vizitaciji iz 1690. piše: “Poslije posljednje vizitacije sadašnji je gospodin stanar iz temelja od čvrstog zida podigao polovicu kuće i on, dobrim dijelom izvršivši pripreme, namjerava sagraditi i drugu polovicu.”Prvo zidano krilo kuće Znika je označio spomen-pločom na kojoj je uklesana 1689. kao godina izgradnje. U gornjem dijelu ploče je Znikin grb, a latinski tekst u prijevodu glasi: “Ivan Znika, opat samo­stana Presvetog Trojstva u Petrovaradinu, kustos i kanonik crkve zagrebačke osnovao.”

Dva požara u kuriji

Kuriju je zahvatio požar 14. lipnja 1706., ali zidove i grb nije uništio, već samo teško oštetio. Znika je prionuo obnovi, ali je umro iste godine, 20. prosinca. Godinu dana ranije Znika je sastavio oporuku koja počinje riječima: “Dok razum vlada du­­­hom i u udovima moga tijela još je na snazi mir, prije nego uđem u posljednju bitku, htijući dušu svoju i duše mojih zrelo pogledati, i stvari koje su mi milosrdno podarene od svemogućega Boga i povjerene mi kao upravitelju tih dobara pravedno rasporediti…” U oporuci se spominje Znikino bogatstvo od 68.000 forinti, kao i upute kako raspodijeliti pojedine predmete.

Među ostalim, budućem stanaru svoje kurije ostavio je 12 kožnih stolci, ali su izgorjeli u požaru 1706., kako su zapisali izvršitelji oporuke. Sliku Majke Božje ostavio je crkvi u Remetama, sliku svete Barbare crkvi u Vrapču, a ostale slike ostavio je da se razdijele raznim crkvama, no u bilješci uz oporuku piše: “Sve je izgorjelo. “Izvršitelji Znikine oporuke dovršili su obnovu stradale kurije koja je rizalit dobila sredinom 18. stoljeća, a do tada je pročelje imalo oslikane detalje, najprije crvene, zatim sive i na kraju crne.

Znikina kurija zanimljiva je i zbog rasporeda prostorija koji omogućuje razdvojenost privatnog i službenog života kanonika, što je bilo nemoguće ostvariti u drugim kaptolskim kurijama, zadanih srednjovjekovnom parcelacijom prostora.

Kuriju je 1844. obnovio kanonik Franjo Tuškan, a 1903. Franjo Budicki. Odlukom nadbiskupa Alojzija Stepinca, u Znikinu je kuriju 1942. smješten Dijecezanski muzej Zagrebačke nadbiskupije, a 1972. Nadbiskupski duhovni stol preuredio ju je u Dom za nemoćne svećenike, koji je ondje djelovao do 2004. Krov Znikine kurije 2007. zahvatio je požar te njezina obnova traje i danas, kako bi se ondje konačno smjestio bogati inventar Dijecezanskoga muzeja Zagrebačke nadbiskupije.