Istaknuti hrvatski političar, vrstan novinar i nekoć odvjetnik, Matija Mrazović, zagrebački je gradonačelnik zaslužan za izgradnju palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Zrinjevcu, no, nažalost, za vrijeme čijega je mandata Zagreb pogodio veliki potres 1880.
Napisao: Branimir Špoljarić
Foto: Arhiv MGZ
Godinu dana nakon katastrofalnoga potresa, Matija Mrazović odrekao se časti gradonačelnika zbog bolesti, ali je i u tom kratkom periodu gradonačelnikovanja uspio sanirati mnoge probleme koji su nastali nakon potresa
Kada je 1. veljače 1879. jednoglasno izabran za načelnika grada Zagreba, Matija Mrazović nije mogao ni slutiti da će njegov Zagreb pogoditi jak potres (9. studenog 1880.), koji je gradu nanio neizmjerno veliku štetu. Najveću je štetu nanio katedrali u kojoj se srušio svod nad svetištem, a nisu bile pošteđene niti kaptolske kurije, franjevački samostan, Crkva sv. Katarine, Kamenita vrata, Isusovački samostan, Popov toranj, Crkva sv. Marka te mnoge javne zgrade, 1758 privatnih kuća; od toga 947 kuća vrlo teško. Povjerenstvo je (na čijemu je čelu bio uz gradonačelnika i književnik August Šenoa) ustanovilo da u cijelom Zagrebu nema nijedne kuće
na kojoj se ne bi vidjela šteta od potresa.
Zagreb je u to vrijeme imao 26 000 stanovnika. Godinu dana nakon katastrofalnoga potresa, 10. kolovoza 1881, Matija Mrazović odrekao se časti gradonačelnika zbog bolesti, ali je i u tom kratkom periodu gradonačelnikovanja uspio sanirati mnoge probleme koji su nastali nakon potresa. Među važna ostvarenja ubraja se izgradnja palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Zrinjevcu u neorenesansnom stilu koja, nažalost, nije mogla biti useljena 1880, kada je dovršena, već godinu dana kasnije jer je jednako tako pretrpjela napukline od potresa koje je trebalo sanirati. Prije nego je postao zagrebački gradonačelnik, Matija Mrazović je bio istaknuti hrvatski političar. Rođen je 24. veljače 1824. u selu Visoko (nedaleko Maloga Kalnika), poznatom po plemenitašima ‘’šljivarima’’ koje je opisao August Šenoa u svojoj poznatoj pjesmi ‘’Šljivari’’. Njegov otac bio je seljački plemić pa je sinu omogućio školovanje u Varaždinu i Zagrebu. Mrazović je već 1850. godine bio odvjetnik u Zagrebu.
Budući da je teško podnosio Bachov apsolutizam, njegova kuća postaje sjecište hrvatskih rodoljuba. Upravo je Mrazović uspio da se Hrvatska 1860. riješi bana Ivana Coroninija. Kad je te godine vraćen ustav, Mrazović kao vrstan novinar pokreće s Vrbančićem i drugim rodoljubima list Pozor, u kojemu je branio hrvatsko državno pravo. Veliku političku djelatnost razvio je u hrvatskim saborima 1861. i od 1865. do 1867. kao jedan od prvaka Narodne stranke koja je nastavila rad Iliraca. Oštro se suprotstavio Ugarsko-hrvatskoj nagodbi 1868, da bi godinu kasnije iznio u Zatočeniku sve nepravilnosti o konzorciju za isušenje Lonjskoga polja (u čemu je svoje prste imao i sam ban Levin Rauch).
Nakon sudskoga spora koji je protiv njega poveo ban, Mrazovićje dokazao svoje ispravne poteze, nakon čega je omraženi ban Levin Rauch morao podnijeti ostavku, a Mrazović postao najpopularniji čovjek u Hrvatskoj.
Prilikom izbora u svibnju 1871. zahvaljujući MrazovićuNarodna stranka je od 65 izbornih kotara osvojila 51 kotar. Mrazović je ostao vođa Narodne stranke do 26. lipnja 1880. Čitav taj njegov politički rad omogućio mu je da postane zagrebački gradonačelnik.
Kad je zbog bolesti prestao biti prvi čovjek grada, zamro je i njegov politički rad. Matija Mrazović umro je u Zagrebu 13. rujna 1896. i uz velike je počasti pokopan na zagrebačkome Mirogoju.
