Vrhunska atletičarka i prva žena sportska novinarka, Milka Babović nije samo pomicala granice u svojoj profesiji, već je svojim radom i životom ostavila neizbrisiv trag u kolektivnoj svijesti nacije. Njezin život bio je prožet ljubavlju prema sportu, nepokolebljivom etikom rada i predanošću.
Roditelji joj nadjenuše ime Milena, ali je u jednom trenutku postala, i ostala, Milka. Je li odmilja ili iz nekog drugog razloga – ne znamo. S roditeljima je u djetinjstvu i ranoj mladosti živjela u raznim gradovima negdašnje Jugoslavije, a zatim se skrasila u Zagrebu, završila Pedagošku akademiju i započela sportsku karijeru u Atletskom klubu Mladost.
Milka je bila mnogo više od sportašice i novinarke; bila je ikona koja je svojim radom i životom ostavila neizbrisiv trag u povijesti Zagreba i sporta. Od pokretanja časopisa Zagreb moj grad 2007. godine, redovito je pisala za časopis i u svojoj rubrici „Povijest zagrebačkog sporta“ donosila točne i pažljivo istražene članke, opremljene starim fotografijama koje je osobno nabavljala. Njezina posvećenost i stručnost učinile su ovu rubriku omiljenom među čitateljima, a Milku Babović neponovljivom figurom u svijetu novinarstva. „Ja sam novinar dok živim, to je dio mene“, izjavila je jednom prilikom, sažimajući bit svojeg života i strast koja ju je pratila do kraja.
Milka Babović, rođena 27. listopada 1928. u Skoplju, bila je jedna od najsjajnijih osoba u povijesti sporta i sportskog novinarstva na prostorima bivše Jugoslavije. Njezina karijera, koja se protezala kroz nekoliko desetljeća, bila je obilježena brojnim uspjesima, kako u sportu, tako i u novinarstvu. Vrhunska atletičarka i prva žena sportska novinarka, Milka Babović nije samo pomicala granice u svojoj profesiji, već je svojim radom i životom ostavila neizbrisiv trag u kolektivnoj svijesti nacije. Njezin život bio je prožet ljubavlju prema sportu, nepokolebljivom etikom rada i predanošću, zbog čega je postala uzor mnogim generacijama.
SA ŠEST GODINA ČITALA BIOGRAFIJU KEMALA ATATURKA, SA 16 SE JAVILA ZA RAD U BOLNICI NA FRONTI TIJEKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA
Iako je rođena u Skoplju, veći dio djetinjstva provela je seljakajući se po različitim gradovima bivše Jugoslavije. Ratna i poratna previranja oblikovala su njezin karakter, a ključnu ulogu u njezinom odrastanju imao je njezin otac, Crnogorac i vojnik, koji je Milki odmalena usadio ljubav prema knjigama i obrazovanju. „Nikada nije branio da iz njegove knjižnice uzmem nešto. Samo me je pitao što čitam“, prisjećala se Milka. Njezina prva knjiga bila je biografija Kemala Ataturka, što je već sa šest godina usmjerilo njezin svjetonazor prema shvaćanju ravnopravnosti spolova.
Već sa 14 godina Milka je počela raditi kao instruktorica, a sa 16 se dobrovoljno javila za rad u bolnici na fronti tijekom Drugog svjetskog rata. Te rane životne lekcije o odgovornosti, radu i služenju drugima oblikovale su njezin kasniji pristup životu i karijeri. „Moja majka se borila da nas četvero izvuče iz neimaštine“, kazala je Milka, ističući kako je upravo obitelj bila ključna u oblikovanju njezinog karaktera.
SPORTSKA KARIJERA: 27 DRŽAVNIH REKORDA U NEKOLIKO DISCIPLINA I ATLETIKA KAO ŽIVOTNA ŠKOLA
Svoju sportsku karijeru započela je 1945. godine, kad se počela baviti atletikom, u kojoj je ubrzo postala jedna od najistaknutijih sprinterica u Jugoslaviji. Kao članica Atletskog kluba Mladost postigla je izvanredne rezultate u trčanju na kratke staze, posebno u disciplini 80 metara s preponama, u kojoj je dvaput postala svjetska studentska prvakinja – 1953. u Dortmundu i 1957. u Parizu.
Milka je tijekom svoje sportske karijere postavila čak 27 državnih rekorda u nekoliko disciplina, a 17 puta osvajala je titulu državne prvakinje Jugoslavije. Osim toga, bila je dvaput prvakinja Balkana i 26 puta članica reprezentacije. Ipak, nikad nije prežalila što nije imala priliku nastupiti na Olimpijskim igrama, iako je tri puta bila nominirana za članicu olimpijskog tima. „Za Helsinki 1952. bila sam u olimpijskoj uniformi, ali na kraju nisam mogla nastupiti“, prisjećala se s tugom, no nikada s gorčinom.
Milka je često isticala da joj je sport pružio mnogo više od fizičke spremnosti. „Sport je najjeftinija kozmetika“, govorila je, objašnjavajući kako joj je bavljenje sportom omogućilo ne samo fizičko zdravlje, već i mentalnu snagu, disciplinu i upornost. Njezin bivši suprug, poznati sportaš i novinar Žarko Susić, bio je jedan od njezinih prvih trenera, a Milka je često spominjala njegov moto: „Ne moraš pobijediti, ali kada kreneš sa starta, moraš, makar četveronoške, proći ciljem.“ Taj moto nosila je sa sobom kroz cijeli život.
NOVINARSKA KARIJERA: PIONIRKA SPORTSKOG NOVINARSTVA, ZAŠTITNI ZNAK PRIJENOSA UMJETNIČKOG KLIZANJA
Nakon završetka sportske karijere Milka Babović ušla je u svijet sportskog novinarstva, područje koje je tada bilo gotovo isključivo rezervirano za muškarce. Postala je 1949. članica Hrvatskog udruženja novinara, a njezina novinarska karijera započela je u Narodnom sportu.
Dolazak na Radio Televiziju Zagreb 1957. godine bio je prijelomni trenutak u njezinoj karijeri. Kao prva sportska reporterka u Hrvatskoj, postavila je temelje sportskog novinarstva, donoseći sa sobom jedinstveni stil i stručnost. Kao urednica sportskog programa bila je, prema kazivanju njezinih mlađih kolega, stroga. Bila je posve predana poslu, pa je isto tražila i od drugih. „U redakciji se ne psuje! Onaj tko bi opsovao, morao je u škrabicu ubaciti dva dinara!“ Tako se jednom neki novinar požalio da je u škrabici ostavio pola plaće.
Njezin glas pratio je generacije ljubitelja sporta, dok je svojim stručnim komentarima gledateljima približavala umjetničko klizanje i druge sportove. Postala je zaštitni znak prijenosa umjetničkog klizanja, a gledatelji su uz njezine komentare naučili razlikovati luc, aksl i tou lup.
S GLEDATELJIMA U DNEVNOJ SOBI I TITULA MISS LAPSUS
Iako je najpoznatija po klizanju, Milka je komentirala i mnoge druge sportove, uključujući atletiku, gimnastiku, veslanje, brzo klizanje, skijaško trčanje i konjički sport. Milkin stil komentiranja bio je jedinstven. Prijenose je oblikovala kao razgovor s gledateljima, čavrljajući s njima iz dnevne sobe, što je gledateljima stvorilo osjećaj bliskosti i povezanosti.
Dnevna soba bila je mjesto sastanka s njom, s time što se Milka Babović javljala s malih ekrana, dok smo je mi u svojim sobama slušali, prisjećaju se brojni televizijski gledatelji. Takav pristup učinio ju je omiljenom među gledateljima svih generacija. Svoje prijenose pamti s velikom radošću, ali i s određenom dozom samokritičnosti. Jednom prilikom priznala je da je prijenos nogometne utakmice na Dan žena bio „najgluplja odluka“ u karijeri, no unatoč tome, ostala je upamćena kao najbolja sportska komentatorica u bivšoj Jugoslaviji.
Jedna od zanimljivosti iz njezine karijere je titula Miss Lapsus 1971. godine zbog povremenih lapsusa tijekom prijenosa. Jednom prilikom, komentirajući klizanje, zamijenila je ime klizačice Gabi Seifert s pjevačicom Gabi Novak, što je izazvalo smijeh među gledateljima. No, unatoč tim malim pogreškama, Milka je ostala upamćena po svojoj stručnosti i nevjerojatnoj sposobnosti da približi sport gledateljima.
U ŽIRIJU „PLESA SA ZVIJEZDAMA“: PONEKAD SAM MOŽDA MALO ZLOČESTA, ALI NISAM ZLA I LJUDI ČESTO NE ZNAJU RAZLIKU IZMEĐU TE DVIJE STVARI
Unatoč tome što je službeno otišla u mirovinu 1991. godine, Milka Babović nastavila je svoju karijeru kroz razne oblike suradnje s televizijom. Posebno se istaknula kao članica žirija u popularnom showu „Ples sa zvijezdama“. „Ja sam jako sretna što sam pristala sudjelovati u tom showu jer se odlično zabavljam“, rekla je Milka, objašnjavajući kako je pristala sudjelovati tek nakon što je pregledala snimke originalne emisije i uvjerila se da je riječ o kvalitetnom i pristojnom projektu. Njezin pristup poslu bio je u skladu s visokim novinarskim standardima koje je postavila za sebe; uvijek je birala projekte koji su imali vrijednost i integritet.
Svojim prisustvom u žiriju showa unijela je poseban šarm i stručnost, postavši ključni element uspjeha emisije. Njezine su ocjene i komentari često smatrani strogima, ali Milka je uvijek isticala da su njezine kritike dobronamjerne i utemeljene na stručnom znanju. „Ponekad sam možda malo zločesta, ali nisam zla i ljudi često ne znaju razliku između te dvije stvari“, rekla je jednom prilikom.
Milka je ostala povezana s novinarstvom i sportom, često radeći iza kulisa velikih sportskih događaja koje je prenosila televizija. Svojim učenicima, poput Bože Sušeca, bila je mentorica i uzor, a njezin utjecaj osjećao se dugo nakon što se povukla iz javnog života.
BORBA ZA RAVNOPRAVNOST I KOZMOPOLITSKI SVJETONAZOR
Milka Babović rušila je barijere u društvu koje je često imalo konzervativne stavove prema ženama. Unatoč brojnim preprekama, ostala je vjerna sebi i svojim vrijednostima. Njezin život obilježili su brojni izazovi, ali nikada nije posustala.
Posebno je zanimljiv njezin kozmopolitski svjetonazor, prožet iskustvima iz različitih dijelova svijeta i kultura. „Moji su korijeni odsvud“, rekla je, objašnjavajući kako nikad nije generalizirala ljude po nacionalnostima jer ni sama nije pripadala nijednoj određenoj narodnosti.
Njezina sposobnost da u sportskom svijetu, pretežno muškom, zauzme svoje mjesto, bila je primjer drugim ženama. Kad je tek započinjala karijeru, suočila se s brojnim predrasudama i kritiziranjima. „U početku, kad sam tek počela raditi, ljudi su znali biti okrutni. Ja sam, naime, napravila nešto što se ne radi – ušla sam u muško područje“, prisjetila se Milka, dodajući kako je dobivala pisma puna kritika, ali je uz podršku kolega i prijatelja nastavila i uspješno se nosila s izazovima.
MENTORSTVO I RAD S MLADIMA: NISAM ALTRUIST, SAMO SAM RACIONALNA ŽENA SA 82 GODINE
Milka Babović nije bila samo sportašica i novinarka; bila je i mentorica brojnim mladim novinarima i sportašima. Njezina sposobnost da prenese svoje znanje i iskustvo bila je neprocjenjiva za generacije koje su dolazile. Uvijek je inzistirala na važnosti obrazovanja, pa je i u kasnim godinama nastavila usavršavati engleski jezik, čitati i pomagati studentima. „Nisam altruist, samo sam racionalna žena sa 82 godine“, rekla je Milka, objašnjavajući kako mora ostati aktivna da bi održala svoje mentalno i fizičko zdravlje.
Posebno je uživala u radu s djecom u manjim sredinama, gdje je kroz edukativne programe promovirala sport i zdrav način života. „Moje iskustvo je da su djeca u manjim mjestima ne radoznalija, ali su na neki način pristojnija. Lakše je s njima raditi, mirniji su“, rekla je Milka, ističući kako joj rad s djecom pruža veliko zadovoljstvo.
ŠIROKI INTERESI I TALENTI: SPORTSKO NOVINARSTVO, TELEVIZIJA, NOVINE, ČASOPISI, PRIČE ZA DJECU
Bila je žena nevjerojatno širokih interesa i talentirana u brojnim područjima. Njezina karijera nije se ograničila samo na sportsko novinarstvo i televizijske prijenose; njezin rad obuhvatio je različite medije, publike i žanrove. Nekoliko godina uređivala je popularnu TV-emisiju „Telesport“, koja se bavila tjelesnom kulturom i sportom, no nije se zaustavila na tome. Od 1972. do 1981. uređivala je rubrike o sportu i tjelesnom odgoju u dječjem listu SMIB (Smilje i bosilje), u kojem je na djeci prilagođen način promovirala važnost sporta i fizičke aktivnosti.
Uz rad na televiziji, Milka Babović je pisala za niz časopisa i novina. Surađivala je, između ostalog, s časopisima Povijest sporta i Tempo od 1978. godine te s magazinom NIN od 1981. Njezin talent za pisanje nije se ograničio samo na novinarstvo – Milka je napisala i nekoliko slikovnica i priča za djecu, poput „Gospođica Hoppla“, „Spretni Leon“ i „Makata Taka Hela“… Njezine priče prožete su ne samo zabavom, već i edukativnim elementima.
PROMICANJE VAŽNOSTI TJELESNOG ODGOJA I NAGRADA „FRANJO BUČAR“ ZA ŽIVOTNO DJELO
Posebnu pažnju posvetila je praćenju fizičke kulture u JNA (Jugoslavenskoj narodnoj armiji), čime je dodatno doprinijela promicanju svijesti o važnosti tjelesnog odgoja u širem društvenom kontekstu.
Njezina predanost sportu i novinarstvu prepoznata je i kroz njezino dugogodišnje vođenje Sekcije sportskih novinara Društva novinara Hrvatske, čija je bila predsjednica, kao i kroz članstvo u Jugoslavenskom olimpijskom komitetu, gdje je bila članica u dva mandata.
Njezin angažman nije stao samo na novinarstvu i sportu; od 1978. do 1982. bila je članica Izvršnog vijeća Skupštine grada Zagreba, gdje je sudjelovala u oblikovanju kulturnog i sportskog života glavnoga grada.
Za svoj rad i doprinos društvu Milka Babović primila je brojna priznanja i nagrade. Dobila je Nagradu Društva novinara Hrvatske 1974., Nagradu grada Zagreba 1977. te Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem 1979. Kruna njezinog životnog rada bila je Nagrada „Franjo Bučar“ za životno djelo, koju je primila 2018., potvrdivši status jedne od najvažnijih figura u povijesti hrvatskog sporta i novinarstva.
MOJ ANGAŽMAN U DRUŠTVU, DOBROVOLJNI RAD, NIJE BIO MODA, NEGO SVIJEST O TOME DA MORAM RADITI
Milka Babović imala je jasno definiran svjetonazor, oblikovan kroz bogato životno iskustvo i obrazovanje. Vjerovala je u važnost društvene odgovornosti i angažmana, pa je uvijek nalazila vremena za volonterski rad i pomoć drugima. Njezina karijera bila je prožeta željom da doprinese zajednici kroz novinarstvo, edukaciju ili rad u humanitarnim projektima. „Moj angažman u društvu, dobrovoljni rad, nije bio moda, nego svijest o tome da moram raditi“, objasnila je Milka, dodajući kako je uvijek preuzimala dodatne obveze jer nije imala djecu i zato što je smatrala da mora raditi više za one koji to ne mogu.
Milka Babović svojim je životom, radom i stavovima oblikovala generacije i ostavila neizbrisiv trag u povijesti. Njezin životni put bio je ispunjen izazovima, ali i velikim uspjesima, a njezina predanost sportu, novinarstvu i društvenom angažmanu učinila ju je jedinstvenom figurom na ovim prostorima. Milka Babović ostaje uzor svim budućim generacijama, ne samo kao sportašica i novinarka, već i kao osoba koja je živjela svoje vrijednosti i ostavila nasljeđe koje će trajati vječno.
Napisala: Rosie Kugli
Foto: Arhiv časopisa Zagreb moj grad i Sandra Šimunović /PIXELL
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije.
