Nove crkve i prvo profesionalno kazalište 

Zagrebačka kronologija (2)

Posljednji veliki požar u kojem su teško stradali Gradec i Kaptol dogodio se 30. svibnja 1731.; u ruševinama pored kule na Kamenitim vratima pronađena je u pepelu neoštećena slika Blažene Djevice Marije

Napisala: Nada Premerl
Foto: MGZ

1700. u Zagrebu je tiskano djelo Pavla Rittera Vitezovića, Croatia Rediviva, u kojem je prvi put iznesena ideja o ujedinjenju svih južnih Slavena.

1706. katastrofalni požar, izgorjeli su Kaptol i Gradec.

1708. za zagrebačkog je biskupa ustoličen Emerik Esterhazy, veliki štovatelj Gospe Remetske. Kao generalni tajnik pavlinskog reda boravio je u samostanu u Remetama. Potpomagao je tiskaru i izdavaštvo Pavla Rittera Vitezovića.

Zagrebačkoj katedrali darovao je mnogo crkvenog ruha i zlatarske radove.

1711. najstarija sačuvana zastava zagrebačkoga Gradeca spominje se nakon 1711. crvene je boje, urešena gradskim grbom, naslikanim u središtu plohe s jedne strane i carskim grbom Karla VI. s druge strane. Danas u stalnom postavu MGZ.

1712., 6. lipnja, Karlo VI. ponovno je potvrdio povlastice gradečkog ceha krojača iz 1447. Gradečki krojački ceh brinuo se o oltaru sv. Ivana Krstitelja, koji se nalazio u crkvi sv. Marka.

•          Gradečki ceh čizmara dobio je nove privilegije od Karla VI. u Požunu, istoga dana izdane su povlastice i krojačkom cehu.

1715. kapucin Štefan Zagrebec, građanskim imenom Matija Marković, objavio je knjigu nedjeljnih propovijedi “Hrana duhovna ovchicz kerschanszkeh”, u Zagrebu, u tiskari Jacopa Vjen­ceslava Heivela.

•          O Zagrebu je pisao Englez Simon Clement. O svojim putovanjima po Hrvatskoj i Zagrebu pisao je dnevnik koji se čuva u knjižnici Britanskog muzeja u Londonu. Među ostalim, kazao je da se Zagreb sastoji od dva grada s predgrađima, ima lijepih drvenih i kamenih kuća, dvije lijepe crkve, posebice s divljenjem opisuje katedralu.

1721. ukrašen je svod crkve sv. Katarine čipkastim štukaturama, remek-djelo majstora Josepha Quadria i brojnih pomoćnika.

1725. Zagrepčani od te godine svakoga srpnja hodočaste u Mariju Bistricu, putem koji vodi preko Medvednice.

1729. biskup Juraj Branjug izgradio je reprezentativnu dvokatnu palaču biskupskoga dvora, u koju je ukomponirao gotičku kapelu sv. Stjepana i obrambene kule – od kvadratične na sredini istočne strane preko jugoistočne kule sve do jugozapadne kule. U velebnoj palači Dvora zasjedali su hrvatski sabori u vrijeme kad su zagrebački biskupi bili banske časti namjesnici.

 •  Izrađena je zastava gradečkog ceha zlatara, bravara, mačara i kovača. To je najstarija sačuvana cehovska zastava. Čuva se u Muzeju grada Zagreba.

1731., 30. svibnja, posljednji veliki požar u kojem su teško stradali Gradec i Kaptol.

U ruševinama pored kule na Kamenitim vratima pronađena je u pepelu neoštećena slika Blažene Djevice Marije. U spomen na čudesno spašenu sliku, u trijemu Kamenitih vrata postavljen je tada oltar sa slikom Majke Božje. To mjesto postalo je tijekom stoljeća omiljeno štovalište Majke Božje koja je 1994. proglašena zaštitnicom grada Zagreba.

1734. spominje se u Ilici kod današnje Mesničke, vjerojatno na mjestu gdje danas stoji Kačićev spomenik, “zidani kip sv. Križa” (najvjerojatnije raspelo).

1740. na Markovu trgu, u središtu grada, podignut je mo­nu­mentalni kameni spomenik Bezgrešnom začeću Marijinom, rad zagrebačkog kipara Claudiusa Kautza. Taj prvi javni spomenik podignut je prema legatu gradskog senatora, plemića Ivana Hyaczinthya iz 1724. Spomenik je uklonjen s Markova trga 1869., vjerojatno zbog trošnosti.

•          Crkva sv. Marije na Kaptolu temeljito je pregrađena u du­hu baroka, toranj je dovršen 1742. Tada su nabavljeni i barokni mramorni oltari, krstionica i propovjedaonica, ko­ji su pripisani ljubljanskom kiparu Franji Rottmanu.

•  U Zagrebu je osnovana prva pivovara. Pivokuharski majstor Franjo Tobias Hosz, porijeklom iz Požuna (Bratislave), sagradio je kuću u Plebanuškoj ulici 2 (danas Basaričekova) i u njoj uredio malu pivovaru. 

•  Objavljen je Gazophylacium, latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski rječnik pavlina Ivana Belostenca, u zagrebačkoj tiskari Ivana Baptista Weitza.

1741. osnovan je gradečki građevinski ceh. Prema objavljenim podacima, na području je Gradeca u 18. stoljeću radio 61 zidar.

•  Kraljica Marija Terezija dodijelila je u Požunu, 13. srpnja 1741., privilegije cehu stolara, tokara, staklara i orguljara.

1742. prema popisu kanonika Nikole Pepelka, Zagreb s podgrađem ima 560 kuća.

•  U isusovačkoj tiskari tiskan je veliki latinsko – hrvatski rječnik redovnika Andrije Jambrešića. Leksikograf Andrija Jambrešić donosi u svom rječniku na strani 1056. pod natuknicom “Zagrabia” detaljan opis Zagreba.

1744. Hoszovu pivovaru u Plebanuškoj ulici kupila je Općina slobodnoga kraljevskoga grada. Ta je ulica kasnije prozvana Pivarskom (danas Basaričekova).

1748., 30. ožujka, Kaptol je potvrdio Velikom cehu privi­le­gije iz 1665.

17­48. – 1750. isusovci su izgradili novu crkvu, sv. Franje Ksaverskoga.

1749. spominje se prva kavana u Zagrebu, vjerojatno je bila na Gradecu. Prvi kavanar koji se spominje u gradskim zapis­nicima bio je Valentinus Oro.

1750. uz potok Medveščak na Ksaveru osnovana je prva suknara u Hrvaskoj. Bila je u vlasništvu Franje Kuševića. Izra­đivala je sukno za vojne odore.

1754. križevački podžupan, bogati plemić Antun Janković priredio je u kući svoga prijatelja potpukovnika Franje Kuševića na Markovu trgu br. 4  raskošnu zabavu na kojoj je izložio šest velikih slika koje, prema detaljnim opisima kanonika Baltazara Krčelića (Annuae ili historija), simbolički prikazuju sve što se u Kraljevini zbiva. Slike su pamfletskog i lascivnog sadržaja. Pretpostavljamo da ih je slikao dobar umjetnik, no pomno su čuvane zbog sarkastične osude političkog i društvenog nemorala bogova Hrvatske, kako ih Krčelić naziva, pa do sada nisu otkrivene, vjerojatno su uništene zbog svoga sadržaja.

1755. Gradec mora prihvatiti novi statut kojeg donosi kraljica Marija Terezija  za sve slobodne gradove u Monarhiji.

1756. carica Marija Terezija u svim je svojim zemljama uki­nula smrtnu osudu za tobožnje vještice. Progoni vještica poprimili su velike razmjere u 17. stoljeću. U Zagrebu je tijekom 400 godina osuđeno na smrt spaljivanjem više od 140 vještica, no nad većinom ipak nije izvršena osuda. Vještice su spaljivane na lo­mačama, na stratištu nazvanom Središče, na početku Tuš­kanca.

1757. tiskana je u Zagrebu Cithara octochorda, najopsežniji zbornik crkvenih pjesama na latinskom i hrvatskom jeziku, u gornjogradskoj tiskari Antuna Reinera.

•          Temeljna gradska autonomija povrijeđena je kad je kraljica Marija Terezija  podvrgla upravu grada Ravnateljstvu kra­ljev­ske ugarske komore u Požunu (Bratislavi).

1758. objavljena je u Zagrebu prva matematika na hrvatskom jeziku, Arithmetika Horvatszka koju za Obchinszku vszega Orszaga haszen… na szvetlo dal je Mihalj Šilobod – Bolšić.

1759. započelo je noćno osvjetljavanje ulica unutar gradskih zidina, slabim svjetlom uljanica.

1762. slovenski slikar Andrej Kristof Jelovšek naslikao je u ve­lebnoj maniri baroknog iluzionističkog slikarstva monumentalni glavni oltar u crkvi sv. Katarine. Oltar je podignut donaci­jom iz ostavštine obitelji Erdödy.

1764. Hrvatski je sabor povjerio zagrebačkom Kaptolu da u zajednici s “kraljevskim i slobodnim gradom na brdu Gradecu zagrebačkomu” podigne kod sela Trnja na Savi pontonski most, koji je bio iste godine i postavljen.

•          Grof Žigmund Vojković – Voykffy gradi raskošnu aristokratsku palaču na Gradecu, u Matoševoj br. 9 (danas Hrvatski povijesni muzej). Projektant ove barokne palače ostao je do danas nepoznat.

1766. Leopold Kneidinger, zemljomjernik kraljevske ugarske komore u Požunu, izradio je Zemljovid teritorija slobodnog i kraljevskoga grada Zagreba.

•  Izgrađen je prvi pločnik u gradu, na početku Ilice.

1769. otvorena je visoka škola za političke i kameralne nauke, čime su udareni temelji kasnijem Pravnom fakultetu.

1770. unutar zidina Gornje Varoši postojale su 164 kuće sa 2000 žitelja. Brže se razvija i gradsko podgrađe. Grade se kuće u današnjoj Radićevoj ulici, na Harmici (danas Trg bana Jelačića), Potoku (današnja Tkalčićeva), u Ilici, oko crkve sv. Margarete (danas pravoslavne crkve). Na području podgrađa bile su također 164 kuće. Ako se pribroje i stanovnici Kaptola, Nove i Vlaške Vesi, cjelokupan Zagreb imao je krajem 18. stoljeća 7000 stanovnika. 

1771. u Novoj Vesi osnovana je kaptolska manufaktura papira, prvi zakupnik bio je grof Ivan Felix Zenone. Posljednji put spominje se 1825.

1773. raspušten je isusovački red. Gimnazija i Akademija do­laze pod upravu države.

•  Osnovana prva masonska loža u Zagrebu, Prudentia (Razboritost). Slobodnozidarske lože bile su u Zagrebu službeno dopuštene 1786., zabranjene su 11. kolovoza 1795.

1775., 24. travnja, došao je u prvi posjet Zagrebu prijestolonasljednik i budući vladar, car Josip II. Oduševljeno je dočekan i tom je prigodom njemu u čast današnja Petrinjska ulica prozvana Josipovom cestom.

1777. mjernici Ivan Stipanović i Ivan Vetter izradili su projekt vodovoda. Vodu su namjeravali dovesti iz Kraljičina zdenca na Sljemenu.

•  Kanonik Adam Baltazar Krčelić ostavlja svoju bogatu knjiž­nicu Kraljevskoj pravoslovnoj akademiji na zagrebačkom Gradecu, iz koje se razvila današnja Nacionalna i sveučilišna biblioteka.

•  Utemeljena je u dvorcu Brezovici masonska Hrvatska velika loža, a njezin Veliki majstor (meštar) postao je grof Ivan Drašković.

1778., 29. ožujka, umro je Baltazar Adam Krčelić, pokopan je u katedrali. Njegovo djelo Annuae sive Historia važan je izvor za proučavanje političke, kulturne i društvene povijesti Zagreba u 18. stoljeću. To njegovo možda najzanimljivije djelo ostalo je u rukopisu do 1901., kad ga je izdao Tadija Smičiklas. Godine 1952. djelo je preveo i objavio dr. Veljko Gortan.

•  Prvi put se pojavljuje toponim Gornji grad (Civitas superior).

1779. izlaze prve novine na latinskom jeziku, Ephemerides Zagrabiensis.

•  Na južnoj strani današnjega Cvjetnoga trga stajao je štagalj s vrtom Stjepana Čabrijana, bivšeg upravitelja zagrebačkog bis­kupa. Čitav kompleks južno od Varšavske i Zrinjevca bio je prekriven obrađivanom zemljom, sjenokošama i paš­njacima.

1781., 12. prosinca, car Josip II. izdaje patent o toleranciji, ko­jim su pripadnicima svih vjeroispovijesti dana puna prava.

•  Osnovana je u Zagrebu risarska škola, prvi učitelj bio je Ivan Mittermayer. Josip II. uveo je i nedjeljne risarske škole. Kraljevsko nadzorništvo škola izdalo je naredbu s po­pisom obrta koji moraju polagati ispite iz crtanja. Među osta­lima, to su bili: zidarski, klesarski, strojarski, stolarski, kolarski, tesarski, staklarski, zlatarski, lončarski.

1782. car Josip II. izdao je poznati edikt kojim su ukinuti brojni samostani. Osim pavlinima, ukinuti su tada samostani klarisa i kapucina na Gradecu.

1783. car Josip II. drugi put je posjetio Zagreb. Zbog reformi koje je nasilno provodio primljen je vrlo hladno.

•  Na Savi kod Zagreba, po nalogu Josipa II., sagrađen je novi drveni most kod današnje Savske ceste.

1784. Car Josip II. proglasio je njemački jezik službenim je­zikom za čitavu zemlju. I zagrebački kraljevski slobodni grad morao je uvesti njemački jezik u službenom poslovanju. Po­njemčivanje Zagreba posebice je uznapredovalo s doseljenjem brojnih njemačkih časnika i činovnika. Velikaši se prilagođuju situaciji, priklanjaju se dvoru, a svoje sinove šalju na odgoj u bečki Theresianum.

•  Prema službenom popisu, Zagreb ima 695 numeriranih kuća. Na području kr. i slob. Grada 365 kuća, a na području Kaptola 330. 

1785. zapisan je u knjigu novih građana “grof Antun Peja­čević, Hrvat, bez uplate pristojbe, jer je dao pedeset hrastovih stabala za pontonski most na Savi”.

•  Geometar zagrebačke županije, Ivan Krstitelj Bachini, izradio je katastarski zemljovid Nove Vesi.

1786. po naredbi cara Josipa II., gradski magistrat će ubuduće voditi zapisnike (Rathsprotokoll) na njemačkom jeziku.

•  10. srpnja Zagreb je pogodio još jedan veliki požar, uza znatnu štetu, osobito su stradali crkva sv. Marije na Dolcu i ulica Potok (Tkalčićeva).

•  Zagreb je dobio novo groblje kod kapelice sv. Tome na Zvijezdi. Ono je zamijenilo staro, već dotrajalo groblje koje se od 1348. nalazilo oko srednjovjekovne crkve sv. Ivana na Novoj Vesi.

•  Gradski magistrat planirao je porušiti župnu crkvu sv. Marka. Taj nevjerojatan zaključak priopćio je magistrat banu grofu Franji Balassi koji je odgovorio da rušenje ne smije uslijediti bez prethodne dozvole. Magistrat je poslao obrazloženje s nacrtom za 32 sajamske “hutice” i 24 štanda koja će na tom prostoru izgraditi. Protiv toga su odlučno ustali neki zastupnici, a uz njih je stao i car Josip II. Prigodom boravka u Zagrebu (1775.), pregledao je crkvu i od­redio da se ne smije rušiti.

1787. – 1827.  Maksimilijan Vrhovac obnaša čast zagrebač­kog biskupa.

•  Kaptol i Gradec zajednički grade novi, zidani “Krvavi most”, prema projektu graditelja Ivana Eythera. Taj most služio je do kraja 19. stoljeća, kad je zbog zatrpavanja potoka Med­veščaka postao nepotreban.

1788. Bečki je kalendar objavio da Zagreb broji 7000 stanovnika.

1789., 15. prosinca, prvi se put uzdigao balonom u zrak Krsto Mazarović, Hrvat iz Boke Kotorske. Tada je prvi put u Hrvatskoj izmjeren tlak zraka. Demonstracija tog leta balonom bila je izvedena u Biskupskom parku iza  katedrale.

1790. Biskup Vrhovac dao je s južne strane biskupskoga dvo­ra urediti nasade i izgraditi staklenike u kojima su se go­dinama uzgajali egzotično bilje, naranče i limuni.

•   U Zagrebu izlaze Kroatischer Korespondent, najstarije sa­ču­vane zagrebačke novine.

1792. u srpnju je Ludovic Bužan naslikao pogled na Gornji grad s juga. Taj dragocjeni akvarelirani crtež prikazuje vrlo de­taljno izgradnju, koja je tijekom stoljeća nestala.

1793. Biskupski geometar Franjo Klobučarić izradio je plan za regulaciju potoka Medveščaka na dijelu današnje Cesarčeve i Vlaške ulice.

1794. započela je gradnja velike javne bolnice na južnoj strani Harmice (danas Trg bana Jelačića i Gajeve ulice), predviđene za cijelu zagrebačku županiju.

•  Na Markovu trgu postavljeno je “Drvo slobode” – simbol Francuske revolucije. Bilo je okićeno crvenom jakobinskom kapom i natpisom Živjela sloboda i jednakost.

•  Biskup Maksimilijan Vrhovac donio je odluku da biskupski posjed, šumu i lovišta zajedno s oranicama i livadama istočno od grada pretvori u veliki perivoj. Njemu u čast perivoj nosi i danas ime Maksimir.

•  Na uglu današnje Preradovićeve i Ulice Andrije Hebranga nalazila se manufaktura svile, po njoj se nekada Preradovićeva ulica zvala Svilarska.

1795., 3. veljače, izdala je Gradska skupština ukrašenu povelju o prodaji desakrirane crkve sv. Margarete zajedno sa zemljištem do Ilice Pravoslavnoj zajednici. Pravoslavni su vjernici kapelu sv. Margarete pretvorili u crkvu sv. Preobraženja Gospo­di­novog.

•  Stanovnici Ilice mole gradski magistrat da se njihova ulica popravi i očisti od neprohodnog blata. …zbog zločestoće puta čez vulicu našu Villica zvanu nato došli jesmo, da niti deca al dijaki vu školu, niti družina na pijac, ali vu cirkvu, niti mi isti gospodari kam po varošu prez gruztenja y velikoga gaženja  blata prejti moremo…Nikomu ni prilično k našem hižam zbog zločestoga puta i velikoga blata dojti… Gradski magistrat je zaključio da se pitanje blata za sada, zbog zime, može samo privremeno rješiti, naredio je grad­skom konzulu da uznici prikupe blato i odvoze ga pos­tupno, konjima i volovima.

1796. osnovan je u Habdelićevoj ulici, u bivšem isusovačkom sjemeništu Plemički konvikt za smještaj plemićkih sinova koji su polazili gimnaziju. Car i kralj Franjo I. Habsburški potvrdio je pravila o unutrašnjem ustrojstvu konvikta.

•  Osnovana je grkoistočna Pravoslavna općina u Zagrebu.

•  Po uzoru na druge europske gradove, skupina uglednih građana osnovala je Streljačko društvo, prvo zagrebačko građansko društvo. Svrha društva bila je zabava, i to vježbanje u gađanju, čitanje, igra i ples.

•  U biskupskoj tiskari na Kaptolu objavljen je “Robinson Cru­soe” pod naslovom “Mlaissi Robinzon: iliti Jedna kruto povolyna y hasznovita pripovezt za detzu”, djelo njemačkog pe­da­goga Joachima H. Campea. S njemačkog je preveo An­tun Vra­nić, župnik zagrebačke biskupije.

1797. utemeljeno je prvo profesionalno kazalište u palači gro­fa Antuna Pejačevića u Demetrovoj 1. Početkom 19. stoljeća ku­ću je kupio grof Antun Amade de Varkonyi, pa je po njemu do­bila i ime Amadeov teatar. Iznajmljuje se raznim kazališnim poduzetnicima i družinama do 1834. Kazališni repertoar bio je, uz ne­koliko iznimaka, isključivo na njemačkom jeziku. Osim drama, pri­kazivale su se i opere te tzv. Singspieli – zabavni komadi s pjevanjem, preteče operete. Predstave su se izvodile uz rasvjetu loja­nica ili uljanica. Za svaku priredbu su tiskani plakati i ulaznice s pečatom i grbom grofa Amadea. Nakon Amadeove smrti (1835.), njegov je sin palaču prodao, a kazališni se život preselio u novu zgradu na Markovu trgu.

•  Gradski magistrat je namjeravao urediti Tuškanac “za šetnju općinstva kao i za školsku mladež”, mole Županiju da “dade stanovit broj besplatnih težaka u tu svrhu”.

1799. protjeran je s gradečkog područja gumbar Joal Berković, židovske vjeroispovijesti. Naselio se na teritoriju Kaptola i otvorio radionicu.                                                       

(nastavlja se) –> Od Napoleonskih ratova do prve gospodarske izložbe