Od veterničkog neandertalca do potresa 1699.

Godine 1094. hrvatsko-ugarski kralj Ladislav osnovao je Zagrebačku biskupiju, a prvi put u pisanoj povijesti spominje se Zagreb u Felicijanovoj ispravi, 1134.

Napisala: Nada Premerl
Foto: MGZ

U ovom broju časopisa krećemo u šetnju kroz povijest našega grada – od prvog pračovjeka, neandertalca, koji je živio u spilji Veternici, preko nalazišta koja svjedoče o životu na području između Medvednice i Save u pretkršćanskim povijesnim razdobljima te u svim sljedećim stoljećima tzv. Nove ere, do današnjih dana.

Kratkim bilješkama prelistat ćemo kronološkim redom najznačajnije osobe i događaje koji su obilježili stvaranje, razvoj i život Zagreba. I u nekoliko sljedećih brojeva časopisa budite s nama sigurni u rukama grčkoga boga Khronosa na putovanju kroz vrijeme. Ostajemo ovdje, u našemu gradu, samo ćemo za­vrtjeti vremeplov…

100.000 – 50.000 godina prije Krista u paleolitskom

raz­doblju (starijem kamenom dobu) dokumentirana je pojava pra­povijesnog čovjeka (neandertalca)  na širem području da­našnjeg Zagreba, na južnim obroncima zapadnog dijela Med­vednice, u spilji Veternici iznad Stenjevca. U špilji su nađene i korisne alatke: različita strugala, šiljci i bodeži izrađeni od ka­mena te brojne lubanje spiljskoga medvjeda, ukopane među ka­mene blokove.

VI. – V. tisućljeće pr. Kr. u neolitu, tj. mlađem kamenom dobu, nastajala su i prva naselja uz rijeku Savu. Mnogi slučajni nalazi – poliranih kamenih sjekira, pronađeni na zagrebačkom području, potječu iz tog razdoblja.

VIII. st. pr. Kr. pojava ratničkog sloja potvrđena je nalazima sjekira i mačeva, glavnih obilježja halštatske kulture (starije že­ljez­­no doba); tada se oko današnjeg Zagreba grade utvrđena na­selja. Tijekom arheoloških istraživanja na Gornjem gradu (1991. -1997.) otkriveno je ispod današnje zgrade Muzeja grada Zagreba u Opatičkoj 20 organizirano kasno brončanodobno naselje koje je živjelo do polovice VI. st.

II. do I. st. pr. Kr. latenska kultura (mlađe željezno doba) potvrđena je na brežuljku na kojem će u srednjem vijeku nastati Gradec. Tu se u 1. st. pr. Kr. nastanila mala keltska zajednica. Ostaci keltskog zida mogu se vidjeti na mjestu nalaza u Muzeju grada Zagreba.

I. st. poslije Krista Rimljani postupno osvajaju ovo područje, koje je ušlo u sastav provincije Gornje Panonije. Dvije su veće rimske naseobine: municipium Andautonia (danas selo Ščitarjevo) i naselje u današnjem Donjem Stenjevcu.

Najveće i najznačajnije rimsko naselje Andautonia nastalo je uz cestu na desnoj obali Save, oko današnjeg sela Ščitarjeva. Grad je živio u vrlo visokom stupnju komunalnog razvoja. Imao je veliko oslikano javno kupalište – terme, kanalizaciju i vodovod, popločene ulice, bogato ukrašene zgrade s višebojnim slikarijama u žbuci, podove od kamena i mozaika.

I. – IV. st. rimska nekropola u Držićevoj ulici otkrivena je prigodom kopanja temelja za industrijsku školu Prvomajska u Držićevoj, 1958.; keramičke urne, posude te fibule najznačajniji su rimski nalaz na području Zagreba.

476. godine pad Zapadnog Rimskog carstva.

VII. st. doseljenje Hrvata na ovo područje. U to vrijeme iz­građeno je ranosrednjovjekovno naselje na području današ­njega Gradeca. Obrambeni zid iz 679. otkriven je početkom 90-ih godina 20. stoljeća podno zgrade Muzeja grada Zagreba u Opatičkoj 20.

VIII. st. uspostavljena je avarska vlast na području Zagreba. Nalazi iz ratničkog groba na području današnjih Kruga potvrđuju avaroslavensku prisutnost.

IX. st. područje današnjega Zagreba u okviru je države Lju­devita Posavskog (Panonske Hrvatske).

IX. – X. st. na Kaptolskom trgu ispred katedrale pro­nađen je, prilikom rušenja Bakačeve kule, 1906., bron­čani starohrvatski nakit – ženske naušnice. Taj na­laz potvrđuje postojanje ra­no­sred­njovjekovnog na­selja na Kaptolu.

1091. godine poslije smr­­ti hrvatskoga kralja Zvo­­ni­­­mira (1089.) ugarski kralj La­­dislav osvaja sjever­nu Hr­vat­­­sku između Drave i Save.

1094. godine hrvat­sko-

ugarski kralj Ladislav ute­­­­me­­ljio je biskupiju u hr­vat­skom župskom na­se­lju, na mjes­tu današnjeg Kap­tola. U novom sjedištu bis­kup­i­je kralj Ladislav je oku­pio kanonike i dodijelio ih pr­vo­me zagrebačkom bis­kupu Duhu za pomoć­nike. Bis­kup, po­rijeklom Čeh, od­mah je izgradio ka­te­dralu i dvor južno od ka­tedrale. Us­koro je naseljen kaptolski bre­žu­ljak.

1134. godine – prvi spo­men Za­greba, odnosno Za­grebačke biskupije, u ispravi ostrogonskoga nadbiskupa Fe­­licijana.

XII. st. spominje se os­nutak naselja Vicus Lati­no­rum – Laška Ves, današnjeg sta­rog dijela Vlaške ulice. Na­selje je bilo pod bis­ku­po­vom upravom. Dobilo je ime po stanovnicima Latinima koji su ovdje živjeli uz Hr­vate.

 XII. st. o godu sv. Stje­pana kralja, 20. kolovoza, ute­meljen je veliki godišnji Kra­­ljevski sajam koji se sva­ke godine održava na tr­gu is­pred katedrale.

1217. godine dovršena je i po­svećena zagrebačka katedrala u pri­sutnosti osam biskupa i kralja An­drije II.

1221. godine spominje se naselje Rudeš (terra Rodos).

1235. godine prvi put se spominju Kruge kao terra Crogh.

1242. godine Tatari su provalili u Hrvatsku i Zagreb, po­harali kaptolsko naselje i prekinuli život na neko vrijeme. Naselje i katedrala znatno su opustošeni i spaljeni.

1242. godine, 16. studenoga, hrvatsko-ugarski kralj Be­la IV. izdaje građanima na susjednom brdu Greču (danas Gor­njem gradu) Zlat­nu bulu (zlatni pe­čat) i po­djeljuje po­vlas­ti­ce slo­bo­dnom kra­­ljev­skom gra­du, uz ob­­vezu da po­dig­ne jake  utvrde oko čitava na­selja. Povlastice su pri­vukle broj­ne gra­đa­ne, stra­nce i do­ma­­­ći svi­jet, pa je grad do­­bio obilježje inter­na­­ci­o­nal­­ne zajed­ni­ce, tada uo­bi­­ča­­­jene i u drugim eu­rop­skim gra­­do­vima. Gra­­đa­ni su stekli pravo svake go­dine birati grad­­­sko­­ga suca, i to na dan svet­oga Blaža, zaš­tit­ni­ka Gra­­deca.

Polovinom XIII. st. gradi se obrambeni zid s kulama oko cijelog naselja. U grad se ulazilo kroz petora gradska vrata. Na zapadu su bila Mesnička vrata, dok je s juga mogao proći samo konjanik ili pješak – tu su bila mala vrata Dverce ili Poljska vrata. Nešto kasnije izgrađena su Nova vrata koja se od polovine XVII. st. nazivaju Opatička vrata. S istoka se u grad moglo ući kroz velika vrata, takozvana Kamenita, koja su jedina sačuvana do danas, ali u izmijenjenom  obliku. Između kula na istočnome zidu bila su još mala vratašca, pučki zvana Surove dverce.

1247. godine darovao je hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. zagrebačkim kanonicima zemlju na sjevernom vrhu Gradeca, uz uvjet da podignu o svome trošku jaču utvrdu u koju bi se mogli skloniti stanovnici Kaptola u slučaju ratne opasnosti. Gradnja kule trajala je dvadesetak godina. Građena je od kamena s masivnim zidom, debelim dva metra. Kula je kasnije prozvana Popov turen, današnji Popov toranj.

1250. godine sagrađena je kapela sv. Stjepana Prvomučenika, danas u sklopu Nadbiskupskog dvora.

1256. godine kralj Bela IV. udijelio je Gradecu pravo odr­ža­vanja velikog godišnjeg sajma na blagdan njegova zaštitnika, sv. Marka, 25. travnja.

Polovinom XIII. st. grade se kupališta na potoku Med­veš­čaku, koji je dijelio dva naselja, Gradec i Kaptol, a uspostavljaju se i drveni mostovi. Najstariji je bio Pisani, kasnije prozvan Krvavi most, zatim Manduševački, pa zatim most kraj Splavnice…

Druga polovina 13. st. oko Kaptola su podignute palisadne utvrde.

1249. – 1259. godine u zaleđu grada, na Medvednici, biskup Filip gradi velikaški utvrđeni grad Med­ved­grad.

1263. – 1287. godine zagrebački biskup Timotej obnovio je katedralu, izgrađeno je novo svetište i bočne lađe u gotičkom stilu.

1260. – 1384. godine na Gradecu se kuje vlastiti srebrni novac, nazvan “denarius zagrabiensis”, a pučki mu je naziv bio banovac, Moneta Regis per Sclavonia, s likom kune na reversu.

1266. godine dovršene su utvrde oko Gradeca, koje su dijelom do danas sačuvane.

1273. godine u Gradecu je održano prvo zasjedanje Hrvat­skoga sabora.

U XIII. st. postupno nastaje i gradsko podgrađe, Šoštarska ili Njemačka Ves na sjevernoj strani današnjeg Trga bana Josipa Jelačića i na početku današnje Radićeve ulice.

1292. godine spominju se Remete kao samostan pusti­njačkog reda sv. Pavla.

1317. godine spominju se prvi put Gračani kao selo Gra­chane.

1334. godine spominje se u gradskom podgrađu župna crkva sv. Margarete, na sjevernoj strani današnjega Preradovićeva trga, na mjestu današnje pravoslavne crkve.

1335. godine dao je kralj Karlo Robert I. graditi Kraljevsku palaču na Gradecu. U njoj su odsjedali kraljevi, kad su dolazili u Zagreb. Kraljevski dvor stajao je “tik do gradskih zidina” i uz njega su bila mala vrata kroz koja je “konj mogao proći da se ne ozlijedi”. Pretpostavlja se da je palača bila na da­našnjem Markovićevu trgu.

1344. godine osnovano je kaptolsko naselje No­va Ves, kao slobodna općina, ali pod jurisdikcijom kanonika.

1355. godine spominje se prva ljekarna na Gra­decu.

1355. godine prva vijest o boravku Židova na Gradecu.

1362. godine spominje se prvi put Ilica; toponim se odnosi na izvor, potočić, i brdo Ilicu. Naselje Ilica javlja se tek u 16. stoljeću, i to u predjelu zapadno od Frankopanske ulice, ispod Rokova perivoja.

1365. godine spominje se prva pučka škola na Gradecu.

1368. godine prema najstarijem poznatom popisu stanov­ništva, Gradec ima 282 kuće u devet insula (otoka ili blokova) i otprilike 3000 stanovnika.

U drugoj polovici XIV. st. pojavljuje se na početku današnje Ilice naselje lončara, Lončarska Ves.

1372. godine Gradec dobiva pravo održavanja još jednoga godišnjega sajma kod crkve sv. Margarete, u gradskom podgrađu, na mjestu današnje pravoslavne crkve.

U XIV. st.  se u slobodnoj kraljevskoj varoši igra viteška igra prstenac – gađanje kopljem kroz kolut – prsten, slična Sinj­skoj alki. Bilo je to natjecanje na pokladni utorak, pod pokro­viteljstvom Gradske uprave. Ta časna igra spominje se o proslavi “fašenka” (poklada) još krajem 17. stoljeća.

1387. godine sagrađena su i četvrta gradska vrata, Nova vrata, na sjeveru kod Popova tornja.

1387. godine talijanski trgovac Antonio Marenov dobiva od gradske općine mjesto za dućan kod Kamenitih vrata. Deset godina kasnije ugledni trgovac Gianin de Mezo izgradio je uz Kamenita vrata čitav trgovački i stambeni kompleks zgrada. Bio je to u 14. stoljeću najveći privatni posjed na Gradecu.

1422. godine spominju se žestoki sukobi između dva sus­jedna naselja, Gradeca i Kaptola.

1447. godine osnovan je ceh krojača na Gradecu.

1469. – 1478. go­di­ne zbog ne­po­sredne Turske opasnosti, Kaptol počinje gradnju utvrda oko cijeloga naselja.

1477. godine osnovano je naselje Opatovina, unutar novo­podignutog zapadnog obrambenog zida na Kaptolu.

1494.  godine gradska je općina podigla uza zid crkve sv. Marka nekoliko malih dućana.

1502. godine, 26. ožujka, zabilježen je potres koji je srušio toranj crkve sv. Marka, oštetio gradske utvrde i mnogo kuća na Gradecu zagrebačkom.

1512. – 1521. godine gradnja unutrašnjeg obrambenog sustava oko katedrale i biskupskog dvora.

1526. godine knez Krsto Frankopan u svojoj ispravi pisanoj glagoljicom naziva, vjerojatno prvi put u povijesti, naselje na brdu Gradec imenom Zagreb – Zagrebci iz Gratza.

1557. godine, 7. ožujka, u zaključku Hrvatsko-slavonskog sabora proglašava se zagrebački Gradec metropolom Kraljevine Hrvatske i Slavonije.

XVI. st.  Zagreb je imao poštu od koje su kretala poštanska i putnička kola preko Varaždina u Beč i preko Šopronja u Budim.

1569. godine biskup Juraj Drašković osniva sjemenište za potrebe Zagrebačke biskupije.

1571. godine, 23. prosinca, spominje se prvi put poštanski majstor zagrebačke pošte, Adam Spičko, koji nosi naslov “poš­tanski majstor njegovog presvetog cesarsko-kraljevskog veli­čan­stva”.

1573. godine u Zagrebu je osuđen i smaknut vođa Seljačke bune, Ambroz Matija Gubec.

1578. godine tiskana je u Ljubljani prva povijest na hr­vatskom jeziku, “Kronika Antuna Vramca, kanonika i župnika Sv. Marka”. U toj knjizi se prvi put u tiskanoj povijesti spominje naselje Gradec.

1590. godine, 11. rujna, nastradao je u potresu velikaški grad Medvedgrad, pa se u njemu nije više moglo stanovati.

1595. godine, 22. rujna, Zagreb se poslije pobjede nad Tur­cima kod Petrinje zauvijek oslobodio opasnosti i započeo mirniji život grada.

1606. godine isusovci su pozvani u Zagreb, kako bi ople­me­nili obrazovni i duhovni život građana. Na jugoistočnom ob­rambenom zidu grade veliki kompleks samostana, zgradu gim­nazije, konvikt sv. Josipa i crkvu sv. Katarine.

1607. godine isusovci otvaraju prvu klasičnu gimnaziju na Gradecu zagrebačkom, na Trgu sv. Katarine.

1609. godine u Gradecu, nakon nemira, potvrđen novi grad­­ski statut kojim je dvanaestorici senatora osigurana doži­vot­na uprava gradom.

1609. godine postolari na Kaptolu bili su udruženi u vjersko i humanitarno udruženje.

1614. godine obzidano je javno vrelo Manduševec.

1615. godine Gradska općina objavila je Urbar slobodnoga grada na brdu Gradecu zagrebačkom. U njemu su, prema na­seljima, navedena imena starješina podložničkih obitelji i na­brojene njihove zemlje i stoka. Taj urbar je najpotpuniji doku­ment o gradskim kmetovima.

1615. – 1616. godine gradi se nova gradska vijećnica na Markovu trgu.

1618. godine Gradska općina pozvala je kapucine u Zagreb i dodijelila im ruševine samostana dominikanki s crkvicom Blažene Djevice Marije na južnom dijelu Gradeca. Godine 1620. počeli su graditi samostan i novu crkvu. Kapucini su bili na Gornjem gradu do 1788., kad je car Josip II. ukinuo kapucinski red.

1620. godine gradi se crkva svete Katarine.

1624. godine, 26. svibnja, teško je stradalo u požaru kap­tolsko naselje, posebice katedrala, izgorjelo je krovište, srušio se dio svodova.

1627. godine postolari na Kaptolu dobili su cehovska pravila.

1627. godine osnovano je isusovačko sjemenište sv. Josipa, odgojni zavod, konvikt u današnjoj Habdelićevoj ulici na Gor­njem gradu.

1632. godine osnovan je Veliki ceh na Kaptolu (mačari, sed­lari, remenari i bravari).

1632. godine dovršena je gradnja barokne crkve sv. Katarine na Gradecu.

1640. godine biskup Benedikt Vinković dao je podignuti novi monumentalni portal katedrale, po uzoru na portal crkve u Jaku u Mađarskoj, gdje je službovao. Klesar Kuzma Miller iz Krškog počeo je izradu novog portala katedrale.

1641. godine gradski magistrat je odredio da se vrtovi oko izvora Manduševca iskrče i površine urede za forum nundiarium (Nedjeljni sajam), prikladan za pristup naroda i smještaj šatora.

1643. godine na Gradecu je otvorena osnovna škola za žensku djecu.

1644. godine graditelj Ivan Albertal dovršava novi južni zvonik katedrale, u duhu renesanse.

1645. godine, 29. ožujka, požar je poharao oba naselja. U jednom od najtežih požara u povijesti Zagreba, koji je na Markovu trgu uzrokovao pijani đak, stradali su zvonik crkve sv. Marka, isusovačka gimnazija i samostan te mnogi drugi objekti. Vjetar je zapaljene daščice prenosio preko potoka Medveščaka na Kaptol, gdje su izgorjele sve kanoničke kurije i drugi objekti.

1646. godine dolaze redovnice sv. Klare, klarise, na za­grebački Gradec. Grade samostan i crkvu sv.Trojstva u ulici koja je kasnije po njima prozvana Opatička. Bavile su se obrazovanjem ženske mladeži.

1647. godine harala je kuga u zagrebačkoj okolici. Gradsko je poglavarstvo odmah poduzelo mjere opreznosti. Zatvorena su sva gradska vrata i prekinuta je veza sa svijetom, a Gradec je bio spašen od strašne nesreće. Kuga je harala u podgrađu i na Kaptolu, ali na Gornjem gradu od kuge nije nitko obolio.

1648. godine građani Gradeca su se zavjetovali da će sagraditi crkvu u čast sv. Roka, zaštitnika od kuge. Sagrađena je za godinu dana, dobrovoljnim radom svih građana, na brežuljku iznad Ilice. Stoji i danas na Rokovu perivoju.

1650. godine izgrađen je samostan klarisa, danas zgrada Muzeja grada Zagreba u Opatičkoj 20.

1651. godine iznenadna oluja izazvala je silnu poplavu potoka Medveščaka. Poplavljene su sve kuće na Potoku, u da­našnjoj Tkalčićevoj ulici, a utopilo se 52 ljudi.

1664. godine prvu tiskaru u Zagrebu imali su isusovci.

1657. godine izgrađeno je svetište isusovaca na sv. Ksaveru.

1666. godine popločuje se Duga ulica, danas Radićeva.

1667. godine, 17. prosinca, dogodio se jedan od najžešćih sukoba između Gradeca i Kaptola na spornom mostu nad potokom Medveščakom, koji je suvremenom kroničaru dao povod da ga nazove Krvavim. Pisani most, koji je spajao dvije odvojene jurisdikcije, tada je prozvan Krvavi most. Na taj događaj podsjeća i danas ime najmanje zagrebačke ulice.

1668. godine najstariji poznati opis Zagreba, opata Ivana Benkovića koji piše kako u gradu stanuje dvije tisuće Kristovih vjernika i da grad ima četiri stotine kuća.

1669. godine kralj Leopold I. uzdigao je poznatu isusovačku akademiju na stupanj sveučilišta.

1670. godine Fran Krsto Frankopan poziva građane Gra­d­eca da se pridruže ustanku protiv bečkog centralizma i Habsburgovaca. Gradsko vijeće Gradeca pristalo je uz Fran­kopana i bana Petra Zrinskog, izrazivši odanost borbi za opće nacionalne interese i samosvojnost Hrvatske.

1671. godine pogubljeni su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan u Bečkom Novom Mjestu.

1672. godine izašla je znamenita monografija Pharmacopaea coelestis seu Maria Remetensis, oca Andrije Eggera, o čudesima koja su se događala zagovorom Majke Božje Remetske. Slikar Ivan Ranger, pavlin, oslikao je između 1745. i 1748. crkvu Majke Božje Remetske scenama čudesa, inspiriranim podacima iz Eggerove knjige.

1674. godine, 25. lipnja, stradao je čitav grad u jednom od najvećih požara u njegovoj prošlosti.

1675. godine na trgu ispred katedrale izgrađena je Kaptolska vijećnica (srušena 1876.).

1682. godine ponovno epidemija kuge u gradu.

1686. godine u zagrebačkoj okolici spaljeno je petnaest žena, pod optužbom da su vještice. One su, prema vlastitom priznanju, uzrokovale nerodicu u prošloj godini, kako piše I. W. Valvazor u djelu “Die Ehre des Herzogthums Krain”, objavljenom 1689.

1689. godine Ivan Weikhard Valvazor opisuje Zagreb u djelu “Die Ehre des Herzogthums Krain” (“Čast vojvodine Kranjske”), Laibach – Nürnberg, 1689. Uz tekst je priložen grafički prikaz Kap­tola i Gradeca; crtež je vjerojatno izradio Pavao Ritter Vi­te­zović.

1694. godine počela je djelovati građanska javna tiskara knj­iževnika Pavla Rittera Vitezovića. U njoj je, među ostalim, Vi­tezović tiskao i svoje knjige, među kojima i “Kroniku aliti spo­men vsega svieta vikov” (1696.).

1698. godine, 19. veljače, kralj Leopold I. izdao je privilegij trgovačkom cehu, koji je trebao štititi gradečke trgovce od strane konkurencije.

1699. godine jak potres s razornim posljedicama. Srušen je i toranj crkve sv. Marka, stradao je Medvedgrad, kao i pavlinski samostan u Remetama.

(nastavlja se)