Nakon više od 35 godina s restauracije su vraćene slavne barokne orgulje venecijanskog majstora Antonija Barbinija iz 1754. godine, jedine takve u Hrvatskoj
U velebnu rovinjsku crkvu sv. Eufemije nakon više od 35 godina s restauracije su vraćene slavne barokne orgulje venecijanskog majstora Antonija Barbinija iz 1754. godine, jedine takve u Hrvatskoj. Sa čak 24 registra, rovinjske orgulje su, uz orgulje u Kopru, zvukovno najbogatije u Istri.
Još se donedavno smatralo da su orgulje negdje zagubljene. O navodno ukradenim i prodanim rovinjskim orguljama raspravljalo se i na društvenim mrežama. Međutim, u rovinjskoj župi se sve radilo da se orgulje vrate i da se u velebnoj crkvi sv. Eufemije ponovno čuje njihov čarobni zvuk.
„Restauriranje baroknih orgulja pokazalo se kao velik izazov. Pokušavalo ih se popraviti na puno mjesta, da bi na kraju došle do radionice Zanin u Udinama“, kaže rovinjski župnik mons. Vilim Grbac.
Duga saga o restauraciji baroknih orgulja iz crkve sv. Eufemije započela je još prije Domovinskog rata. Naime, rovinjska župa je još krajem 1980-ih za složeno restauriranje starih orgulja zatražila pomoć poznatog belgijskoga graditelja orgulja Patricka Collona. Obnova orgulja povjerena je dvojici njegovih najboljih suradnika – Borisu Horvatu iz Ljubljane i Miri Bjelanoviću iz Beograda.
Dio orgulja u Sloveniji, dio u Beogradu
Orgulje su stoga prenijete u Ljubljanu, a između župnog ureda iz Rovinja i Borisa Horvata potpisan je ugovor o njihovoj obnovi, na osnovi kojeg je prva faza posla trebala biti završena za godinu dana. No, početkom Domovinskog rata prekidaju se veze između Horvata i Bjelanovića.
Rovinjski župni ured potom je putem odvjetničke kuće iz Ljubljane pokrenuo sudski spor za vraćanje uplaćenog predujma i originalne klavijature. Nažalost, tijekom sudskog spora ustanovljeno je da su u Ljubljani tek dijelovi orgulja. Miro Bjelanović iz Beograda je dio orgulja koji je njemu povjeren na restauriranje pokušao vratiti Horvatu u Ljubljanu, no zbog poteškoća s carinom dijelovi su dostavljeni u radionicu Mariborske biskupije u Hočama.
Kad se saznalo gdje se nalaze dijelovi orgulja, Porečko – pulska biskupija i Ministarstvo kulture RH raspisali su javni natječaj za restauraciju orgulja i njihovog postolja u crkvi sv. Eufemije. Zbog kratkog roka određenog natječajem, dvije specijalizirane radionice Zanin iz Udina i Heferer iz Zagreba nisu prihvatile uvjete. Stoga se prišlo samo restauraciji kućišta orgulja, koje godinama zjapi prazno. Nakon toga orgulje su pale u zaborav, a njihovi dijelovi razbacani na nekoliko lokacija.
Nakon niza odgoda, restauracija u radionici Zanin
Restauracija je stajala i zbog skupoće cijelog projekta. Posebno značajna godina bila je 1998., kad su tadašnji predsjednik uprave Tvornice duhana Rovinj Ante Vlahović i biskup porečko-pulski Ivan Milovan potpisali ugovor kojim se TDR obvezao financirati restauraciju orgulja. Vrijedna donacija iznosila je 200.000 njemačkih maraka. TDR je sponzorirao i restauraciju u Italiji kipa svete Eufemije.
Restauracija orgulja potom je povjerena Biskupskoj orguljaškoj radionici u Hočama koja se obvezala završiti posao do blagdana svete Eufemije 2000. godine, za veliku svečanost obilježavanja 1200. obljetnice čudesnog doplovljenja relikvija svetice sa sarkofagom u Rovinj. Međutim, ni to se nije dogodilo. Iz Biskupijske radionice u Hočama nakon dvije godine pregovaranja stigao je odgovor da ih nisu u stanju restaurirati.
Orgulje su otišle na popravak dok je župnik bio mons. Ivan Milovan, kasnije porečko-pulski biskup. Njegov nasljednik mons. Milan Zgrablić, danas zadarski biskup, ipak je nakon neuspješne obnove uspio veći dio strukture orgulja vratiti u Rovinj. Ti su dijelovi bili pohranjeni dijelom u crkvi sv. Eufemije, a dijelom u Gospi od Karmela. Nakon dolaska novog župnika mons. Vilima Grpca pojačani su napori da se orgulje konačno ipak restauriraju.
„Svjesni smo da su orgulje nakon ovolikih lutanja bile u lošijem stanju od onog kad su poslane na restauraciju. Sakupili smo dijelove do kojih smo mogli doći i prenijeli ih u Udine u jednu od najpoznatijih orguljaških radionica „Francesco Zanin di Gustavo Zanin“, pojašnjava mons. Grbac.
Riječ je o specijaliziranoj radionici koja se orguljama bavi gotovo dvjesto godina. Tvrtka „Francesco Zanin di Gustavo Zanin“ osnovana je 1827. i najstarija je u Italiji. Obavila je brojne restauracije i izgradila nove instrumente na tragu venecijanske tradicije gradnje orgulja iz 18. stoljeća. U radionici radi niz vrsnih majstora – stolara, bravara, tokara, restauratora i stručnjaka u različitim sektorima zahvata, koji svaki komad izrađuju rukom prema drevnim praksama i tehnikama, koristeći najkvalitetnije materijale. I restauraciju rovinjskih orgulja prihvatili su kao poslovni izazov koji treba riješiti tako da starim dotrajalim orguljama vrate identitet, sjaj i zvuk koji ih čini jedinstvenim i neponovljivim.
Orgulje prvi put zasvirale 16. rujna 1754.
Orgulje koje je izradio venecijanski majstor Antonio Barbini zasvirale su prvi put na blagdan sv. Eufemije, 16. rujna 1754. Prema ugovoru iz 1753., pronađenom u Veneciji, dogovorena je izrada orgulja sa čak 24 registra, dostojnih ugleda crkve sv. Eufemije i Rovinja koji je tada sa 15.000 stanovnika bio najbrojniji grad od Trsta do Dubrovnika.
Nove orgulje je 26. rujna 1756. uz nadograđenu crkvu blagoslovio tadašnji porečki biskup Gasparo Negri. Prema kroničarima, uz orguljaša Leonarda de Grassije tada je svirao i komorni orkestar violina i oboa.
U epigrafu iznad klavijatura pisalo je da je orgulje izgradio Antonio Barbini u Muranu 1754. Prva restauracija obavljena je 1842., a prema rovinjskim kroničarima, zbog lošeg održavanja se 1872. morala izvesti nova restauracija. Orgulje se i nadalje nisu redovito održavale, pa je već 1881. došlo do nove restauracije koju je obavio Eduard Kunad iz Ljubljane.
U novije doba, 1958. je obavljena još jedna restauracija koju je vodio Vincentus Rebolj iz Maribora. Smatra se da su novim zahvatima rovinjske orgulje izgubile svoj prvotni bogat barokni zvuk. Pokojna Karmen Staver, jedna od posljednjih orguljašica u crkvi sv. Eufemije, svojedobno je rekla da je nakon brojnih restauracija i lošeg održavanja zvuk slavnih Barbinijevih orgulja bio daleko od originala. Međutim, i takve su bile dio kolektivne memorije rovinjskih vjernika koji odsad ponovno uživaju u njihovom obnovljenom originalnom zvuku. PR
