Dugo vremena nesvjestan svih blagodati gore koja ga dijeli od Zagorja, Zagreb je tek nedavno započeo iskorištavati i njezine kvalitete kao skijaškog odredišta do kojeg se iz središta grada stiže za manje od sat vremena.
Naselja na Medvednici već u pretpovijesno doba
Sva je prilika da je na planini Medvednici ljudskih naselja bilo već u pretpovijesno doba. U srednjem vijeku zbivanja oko Medvednice bila su vezana uz Medvedgrad i Susedgrad, te Gradec i Kaptol: dvije urbane jezgre današnjeg Zagreba. Novovjekovna zbivanja na zagorskoj strani vezivala su se uz feudalne posjede i dvorce u Gornjoj Bistri, Golubovcu i Gornjoj Stubici, a ime Medvednica prvi se put spominje u kraljevskoj darovnici Gradecu 1142. godine. Medvednica se naziva i Zagrebačka gora, ali taj naziv šume vrijedi samo za onaj njezin dio koji je od kraja 16. stoljeća bio u posjedu grada pa ga se ponekad nazivalo i Varoškom gorom, baš kao što se ostali dijelovi Medvednice nazivaju Vrabečka, Markuševečka, Bistranjska i Stubička gora. Ime Sljeme za najviši dio na zemljovidima se pojavilo potkraj 18. stoljeća.
Od podnožja do vrha
Do podnožja Medvednice iz različitih dijelova Zagreba stići se može tramvajem i autobusom, a dalje do vrha brojnim označenim planinarskim stazama što se na njih nadovezuju. I iz zagorskih naselja nekoliko planinarskih staza vodi do vrha. Snježni pokrivač prije globalnog zatopljenja u prosjeku je trajao stotinjak dana, a najdeblji je u veljači. Sunčanih je sati na Medvednici zimi bilo znatno više nego u Zagrebu i Zagorju.
Planinarski domovi Zagrebačke gore
Prvi planinarski objekt u povijesti hrvatskoga planinarstva bila je drvena piramida podignuta na vrhu Sljemena 1870. godine, a prvi planinarski dom bio je podignut osam godina kasnije. Među mnogobrojnim dosad sagrađenim planinarskim domovima, izletištima i različitim ugostiteljskim objektima, najpoznatiji su vjerojatno domovi Crvenog križa, Grafičar, Ivan Pačkovski, Risnjak, Runolist i Željezničar. U sklopu parka prirode Medvednica, najviši vrh Sljeme tek je desetak kilometara udaljen od središta grada. Oduvijek iznimno popularno zagrebačko izletište, skijalište i sanjkalište, prikladno je za planinarenje i uživanje u prirodi na svježem zraku…
Prometna povezanost
Najviši vrh Zagrebačke gore visok je 1033 metra, a s gradom povezan 17 kilometara dugom cestom koja započinje u zagrebačkom firtlu Gračani. Na visini od nekih 900 metara cesta se račva: jedan krak vodi prema samom vrhu Sljemena i hotelu Tomislavov dom, dok drugi ide prema planinarskom domu Željezničar i dalje prema Puntijarki, Rauchovoj Lugarnici i Hunjki, pa sve do sjeverne strane podnožja. Od Tomislavova doma cesta dalje vodi prema podnožju planine i do Šestina. Grad s vrhom Medvednice povezuje i ZET-ova žičara sagrađena prije 44 godine: kabine su joj u kružnom sustavu, a kapacitet otprilike 450 osoba na sat. Sljemenska žičara prevaljuje put od 4017 metara i visinsku razliku od 650 metara.
Popularno izletište
Sljemensko skijalište započinje na visini od 1025 metara, a to je ujedno i gornja stanica vučnice s tri sjedala. Osim ove, postoje još i dvije vučnice popularno zvane sidra, a nekoć je na stazi zvanoj Panjevina vozio i jednosjed. Panjevina je danas poligon za boardere i više nema vlastitu vučnicu.
Sljemenski spustovi
Sljeme ima nekoliko spustova, a staze nisu označene brojevima, već su imenovane isključivo bojama. To može i zbuniti jer spust zvan zeleni ni u kojem slučaju nije i najlakši. Da je samo malo duži, lako bi dobio i oznaku crvenoga spusta, tj. iznimno teške staze. Osim zelenog postoje još Bijeli i Plavi spust. Bijela ili Činovnička livada jedina je okrenuta prema istoku, tako da uvijek mami jutarnje sunce, pa je stoga pogodna i za sunčanje i za različite druge rekreacijske aktivnosti. Zahvaljujući tom svom položaju, taj je spust najposjećeniji, ali upravo se na njemu snijeg najprije počinje topiti. Tehničkim rječnikom sažeto: Crveni je spust dug tisuću, a Žuti i Zeleni svaki samo 500 metara. Za razliku od njih, Bijeli i Plavi spust dugi su samo 200 metara, dok vučnice premošćuju razdaljinu od 450, odnosno 815 metara.
Skijalište u neposrednoj blizini središta Zagreba
Na sjevernoj, odnosno zagorskoj strani ima otprilike četiri kilometra staza na kojima vikendima vlada gužva, ali je boravak na njima tijekom radnih dana prava uživancija. Zagreb je jedan od rijetkih gradova koji ima skijalište u neposrednoj blizini središta. Dugo vremena gotovo nesvjestan te blagodati, posljednjeg desetljeća počeo se njome koristiti sve više. Na veliku radost skijaških zvijezda, i još veću – svojih stanovnika.
Tekst: Jurica Miletić
Foto: Arhiva Zagrebačkog skijaškog saveza
