Napisala: Diana Kučinić
Foto: Hrvatski muzej medicine i farmacije
Prim. dr. Vladimir Dugački bio je cijenjeni specijalist za očne bolesti i predavač kolegija „Oftalmološka terminologija“ na poslijediplomskom studiju iz oftalmologije u Zagrebu, a u hrvatskoj povijesti i publicistici ostat će upamćen kao povjesničar oftalmologije i drugih medicinskih struka te medicinski leksikograf, autor brojnih radova o tim temama u stručnim i popularnim časopisima, zbornicima, udžbenicima. Godinama je surađivao i u našem časopisu Zagreb moj grad.
Pisao je i o životu i radu zaslužnih hrvatskih liječnika, upoznajući nas s njihovim djelovanjem i izvan medicinske struke, kao i o povijesti brojnih hrvatskih zdravstvenih ustanova, liječničkih društava i medicinskih škola i časopisa. Značajan je njegov rad na istraživanju starih hrvatskih medicinskih pojmova. Bio je član uredništva Medicinske enciklopedije, Rječnika medicinskog nazivlja i Hrvatskoga biografskog leksikona te predsjednik Hrvatskog društva za medicinsko nazivlje. Surađivao je u drugoj knjizi „Zdravstvo u SR Hrvatskoj“, udžbeniku „Oftalmologija“ te spomenici Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Suautor je knjiga „60 godina Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu“, „Klinički bolnički centar – prošlost, sadašnjost i budućnost“, „Opća bolnica Sveti Duh“, „Hrvatski liječnički zbor: 140 godina: 1874.–2014.“, Hrvatske medicinske bibliografije te knjige „Iz liječničke povijesti – Liječničko iverje, 1874.–1941.“, u kojoj su opisani istaknuti liječnici te podaci o zagrebačkim i splitskim ulicama koje nose njihova imena, kao i podaci o hrvatsko-slovenskim medicinskim vezama, o nekim liječničkim nazivima te prvim sanatorijima na slavenskom jugu. Još kao student medicine bio je suradnik studentskog časopisa Medicinar te dvije godine njegov glavni urednik, a kao ugledni liječnik oftalmolog bio je dugogodišnji suradnik uredništva Liječničkih novina, glasila Hrvatske liječničke komore.
Vladimir Dugački rođen je u Zagrebu, 26. veljače 1939. u obitelji intelektualaca: oca sveučilišnog profesora, geografa i povjesničara dr. Zvonimira Dugačkog i majke profesorice Jelke pl. Ištvanović. U Zagrebu je 1957. završio Klasičnu gimnaziju te 1964. studij medicine. Od 1966. do 1969. bio je asistent na Institutu za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti JAZU-a u Zagrebu. Od 1960. je aktivan član Kluba narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, a do 1972. radio je kao liječnik zagrebačke Stanice za hitnu medicinsku pomoć. Uz to je od 1969. do 1971. bio asistent u dopunskom radu u Zavodu za histologiju i embriologiju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 1972. do 1975. specijalizirao je oftalmologiju u Klinici za očne bolesti Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu, u kojoj je bio voditelj Polikliničke službe za dječje očne bolesti. Naslov primarijusa stekao je 1985. Bavio se dječjom oftalmologijom, elektrofiziološkom dijagnostikom te primjenom ultrazvuka u kliničkoj oftalmologiji. U Klinici za očne bolesti KBC-a radio je do umirovljenja 2004. godine.
Svoj interes za povijest medicinske struke i nazivlja pokušao je oživotvoriti osnivanjem muzejske zbrke iz povijesti oftalmologije, što nažalost nije uspio ostvariti zbog nedostatka prostora i novca u Klinici za očne bolesti, no zato je svoj rad i istraživanje pretočio u brojne tekstove o povijesti Klinike, Medicinskog fakulteta, oftalmologije i drugih medicinskih struka. Još u svojim studentskim danima za radove objavljene u časopisu Medicinar nagrađen je na III. strukovnom kongresu studenata medicine i stomatologije Jugoslavije u Ljubljani 1961.
Tijekom 53 godine publicističke djelatnosti Vladimir Dugački bio je član uredništva medicinskih časopisa Acta medico-historica Adriatica, Acta ophthalmologica iugoslavica, Ophthalmologia croatica, Liječničke novine, Liječnički vjesnik, glasila KBC-a Naše novine, časopisa Medicinskog fakulteta Mef.hr. Bio je suradnik Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“, objavio je značajne priloge u Akademijinoj ediciji „Rasprave i građa za povijest medicine“, radovi su mu objavljeni u zbornicima brojnih stručnih simpozija i skupova na kojima je sudjelovao.
Vladimir Dugački bio je aktivan i u medicinskim udrugama: član Hrvatskog oftalmološkog društva, Hrvatskog društva za medicinsko nazivlje, u Hrvatskom liječničkom zboru bio je dugogodišnji tajnik i predsjednik suda časti Podružnice Zagreb, a od 2000. i predsjednik Hrvatskog društva za povijest medicine. Bio je član Odbora za medicinsku terminologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te član Odbora za njegovanje tradicija Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 1974. bio je aktivan član Société Internationale d’Histoire de la Médecine i Julius-Hirschberg-Gesellschaft für Geschichte der Augenheilkunde.
Primarijus Vladimir Dugački – Zmaj Ivanski bio je redovni član Družbe „Braća hrvatskoga zmaja“, sudjelovao je na brojnim znanstvenim događanjima u organizaciji Družbe i držao predavanja o medicinskoj, prirodoslovnoj i kulturnoj baštini.
Dugački je bio poznat po sustavnom pretraživanju knjižnica i arhiva u potrazi za podacima iz povijesti medicine, kao i u potrazi za medicinskim pojmovima i rječnikom. Stoga ne čudi da je osim publicističkih i stručnih tekstova, autor i stotine članaka za Enciklopediju Jugoslavije, Hrvatsku enciklopediju, Opću i nacionalnu enciklopediju, Hrvatski leksikon, Hrvatski biografski leksikon, Medicinski leksikon, Zagrebački leksikon, Enciklopedijski rječnik humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja.
O njemu je Hrvatsko znanstveno društvo za povijest zdravstvene kulture pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci u svojoj biblioteci AMHA: Prilozi povijesti zdravstvene kulture objavilo 2010. knjigu pod naslovom Vladimir Dugački – Opera selecta, u kojoj je objavljeno 12 radova Vladimira Dugačkog iz područja povijesti medicine, oftalmologije, historiografije, leksikografije i medicinske terminologije. U svim se radovima ističe doprinos hrvatskih liječnika medicinskoj znanosti i praksi.
Povijest zagrebačkih bolnica i drugih znanstvenih ustanova oduvijek je bila poseban interes prim. dr. Vladimira Dugačkog, rođenog Zagrepčanina. Toj temi posvetio je i nekoliko zanimljivih tekstova u našem časopisu Zagreb moj grad u kojem je, među ostalim, pisao dakako o povijesti matice hrvatske oftalmologije – Klinici za očne bolesti Medicinskog fakulteta i KBC-a, zatim o povijesti Medicinskog fakulteta, o povijesti KBC-a Rebro, povijesti Bolnice sestara milosrdnica, zatim o stogodišnjici znanstvene patološke anatomije u Hrvatskoj i Zavodu za kliničku patologiju „Prof. dr. Ljudevit Jurak“ u Bolnici sestara milosrdnica, o 90. godišnjici Otorinolaringološke klinike Medicinskog fakulteta, o osnivanju prvog ortopedskog zavoda u Palmotićevoj i Ortopedske klinike na Šalati, o 120 godina Imunološkog zavoda, o 135. obljetnici organizacije Crvenog križa u Hrvatskoj i bolnici Crvenog križa na Kazališnom trgu, o prvoj hrvatskoj tvornici medicinskih instrumenata – instrumentariji Jakoba Hlavke u Ilici, zatim na temelju obdukcijskog nalaza o medicinskim razlozima smrti Stjepana Radića nakon atentata u beogradskoj skupštini…
Među tekstovima Vladimira Dugačkog važnima za povijest zdravstvenih institucija u Zagrebu i općenito povijest hrvatske medicine ističu se, među ostalima, njegove studije „Zakladna bolnica na Jelačićevu trgu u Zagrebu, 1804.–1931.“, „Prvo stoljeće djelovanja zagrebačke Bolnice milosrdnih sestara (1846.–1946.)“, „Proces institucionalizacije hrvatske medicine do Prvoga svjetskog rata“ i „Medicinska nastava u Zagrebu prije otvorenja Medicinskog fakulteta“.
Prim. dr. Vladimir Dugački umro je u Zagrebu, 11. ožujka 2014. u 76. godini nakon duge i teške bolesti.
„Golem opus Vladimira Dugačkog povjesničari će zasigurno istraživati i na njega se nadovezivati u budućnosti. Ostali će ga pamtiti po blagosti i plemenitosti, entuzijazmu i perfekcionizmu, ljubavi za struku i nastojanjima vezanim uz čuvanje medicinske baštine. Njegovom smrću hrvatska medicina nepovratno gubi čovjeka koji joj je podizao povijesne spomenike ustrajnošću, marom i enciklopedijskim znanjem“, napisala je u povodu njegove smrti prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić s kojom je u suautorstvu Dugački objavio monografiju „120 godina Škole za primalje u Zagrebu“.
