Tekst: Ulomci iz knjige Lelje Dobronić “Biskupski i kaptolski Zagreb”
Foto: Saša Novković
Na mjestu posljednje poludrvene kuće na Kaptolu broj 21 sagrađena je po Bolléovu nacrtu posljednja zidana kurija, koja na pročelju od nežbukane opeke ima prozore što podsjećaju na romaniku – i romantiku
Svršetku 17. stoljeća pripada kurija na Kaptolu 1, koju je 1695. godine dobio kanonik Petar Puc i “sagradio novu”. Vjerojatno podrum (danas lokal “Plavi podrum” u Bakačevoj ulici 11) sa snažnim stupcima koji podupiru bačvasti svod s kratkim šiljatim susvodnicima, i sam prizmatična masa, kuće na uglu Bakačeve ulice i Kaptola, potječe od Pucove gradnje. Kurija ima tlocrt u obliku slova L jer se na to sjeverno krilo nadovezuje zapadno, a oba zatvaraju malo dvorište u Bakačevoj ulici (zaklonjeno prigradnjama). Kuća je postala neupotrebljiva nakon požara 1706., pa su se na njoj morali obaviti veći popravci, a možda je tada dograđeno zapadno krilo. Bilo je arkadama otvoreno prema malom dvorištu u Bakačevoj ulici. Na tom je pročelju valjkasti (cilindrični) istak (erker) koji je kasnijom gradnjom izgubio prvotni oblik. Vjerojatno je i ta kurija rezultat gradnje u dvije etape, pa bi od druge (poslije 1706.) potjecali stupci odsječenih uglova u prizemnom trijemu.
Tip dvokrilne kurije tlocrta u obliku slova L našao je primjenu na Kaptolu posljednji put 1726. godine. Tada je kanonik Stjepan Škrlec sagradio kuriju Kaptol broj 2, koja je osim sjevernog uličnog krila, imala zapadno krilo (nevidljivo s ulice; poslije potresa 1880. prigrađeno je još i istočno krilo u dvorištu, a i unutrašnjost je pregrađena). (…)
Oko 1730. naručitelji se vraćaju jednokrilnom tipu kurije. Najsličnija zatvorenoj prizmi, omiljenoj krajem 17. stoljeća, kurija je na Kaptolu broj 20, koja je sagrađena najkasnije poslije požara iz 1731., ako ne već i prije, pa se održala u tom požaru. (…) Podignuta je na istočnom kaptolskom bedemu, u rtu daleko od ulice. Pročelje joj ima pet prozorskih osi. U prizemlju je većina prostorija nadsvođena križnim svodovima lomljenih susvodnica, a hodnici križnim svodovima s pojasnicama, što može upućivati na gradnju prije požara 1731.
Tlocrt gotovo kvadratan, a masu poput kubusa ima kurija na Kaptolu broj 24. Vjerojatna je pretpostavka da je pripadala kanoniku Ivanu Kosu Hondreyu te da su je njegov prethodnik u kuriji kanonik Juraj Marčelović i osobito sam Kos temeljito obnovili poslije požara, tj. poslije 1731., odnosno 1741., kad je dodijeljena Kosu. U prizemlju dvije sobe imaju koritaste svodove, što bi moglo biti iz vremena Kosove gradnje (poslije 1741.), dok bi soba s bačvastim svodom i lomljenim susvodnicima bila starija.
Po vremenu gradnje vjerojatno slijedi kurija na Kaptolu broj 5 jer se može pretpostaviti da ju je sagradio kanonik Iva Jelušić 1743. godine, na zemljištu koje je ostalo prazno još od požara 1706. U prizemnim prostorijama ima svodova svih tipova (bačvastih s nepravilno smještenim parovima lomljenih susvodnica, križnih, u hodniku križnih s pojasnicama). Na prvom katu hodnik ima koritaste svodove s pojasnicama, što može odgovarati gradnji 1743. godine.
Slijedi kurija na Kaptolu broj 26, smještena u vrtu uza sjevernu među parcele, tako da ne dopire ni do istočnog kaptolskog zida, ni do ulice. Gradio ju je od 1746. do 1749. kanonik Nikola Stepanić. Možda je on zatekao istočni dio koji u prizemlju ima bačvasti svod s lomljenim susvodnicama; u ostalim su prostorijama križni svodovi. Kurija je u tlocrtu bila četvorina (možda šira u istočnom dijelu), a prema jugu su bila otvorena tri luka arkada. Arkade su nestale kad je u drugoj polovici 19. stoljeća dograđen južni dio kuće (predvorje, stubište).
Kurija na Kaptolu broj 10 sagrađena je kao prizemnica pri svršetku 17. stoljeća, točnije 1695. i 1699., što je zapisao investitor kanonik Ivan Leskovar na kamenoj ploči nad ulazom u dvorište. To se krilo proteže uz ulicu, a u hodniku (nekad valjda otvorenom) ima križne svodove. Veliki kameni portal s ulazima za kola i pješake te spomen-pločom ima sasvim renesansni oblik. Uz ulično krilo na dvorišnoj strani sagradio je kanonik Pavao Tuškan 1712. kratko sjeverno krilo. (…)
Etapno je građena kurija na Kaptolu broj 13. Čini se da je dvorišno krilo sagrađeno poslije 1694., kad je tu parcelu dobio kanonik Juraj Levačić (1690. ovdje je još stajala drvena kurija). Dvorišno krilo ima u nekad otvorenom prizemnom hodniku križne svodove s pojasnicima koje nose i jaki pilastri (stupci) profiliranih korniša. Levačić je uz to krilo sagradio vinski podrum, nasvođen i s dubokim temeljima, kako bi na njemu nasljednici mogli podići kuću na kat, kako veli Toma Kovačević. I doista, hodnik u sjevernom krilu koje dopire do ulice ima drugačije svodove (križne s lomljenim svodnicima), nego hodnik u starijem, zapadnom dijelu kurije. Krila se spajaju pod pravim kutom (kojem je krajem 19. stoljeća prigrađeno stubište, natkriveno tornjićem).
Posljednja kurija iz 18. stoljeća, Kaptol broj 14, jedina može pročeljem podsjećati na gradsku palaču. Duga fronta s osam prozorskih osi proteže se uz ulicu. Svodovi su tradicionalnih oblika (križni, lomljenih bridova) u prizemlju, a koritasti s pojasnicima u hodniku prvoga kata.
Kukuljević je na poleđini slike Majke Božje, koja se nalazila na pročelju kurije, pročitao natpis i inicijale C. B. Slova označuju kanonika Kazimira Bedekovića koji je 1780. tražio od Kaptola 15.000 opeka kao “pomoć za gradnju kanoničke kuće”. Asimetričnost u tlocrtu pokazuje da je Bedeković dulji, sjeverni dio (šest prozorskih osi) vežom spojio sa starijim, južnim dijelom (jedna prozorska os). Barokno doba na izmaku odaje spljošteni luk kamenog dovratnika na širokim ulaznim vratima, kakav se može vidjeti i na nekim kućama Gornjega grada s kraja 18. i početka 19. stoljeća.
O graditeljima kaptolskih kurija zasad se ništa ne zna. Ipak, s obzirom na to da su konstruktivni oblici (svodovi) gotovo tipizirani, a i detalji međusobno vrlo slični (korniši pilastara), smije se pretpostaviti da su ih gradili majstori koji su stalno živjeli u Zagrebu. Iz povijesnih se izvora doznaje da su u susjednom Gradecu u 17. stoljeću živjele tri talijanske zidarske, tj. graditeljske obitelji: Porta, Macetti i Casagranda, a spominje se i Donati. (…)
Kanonici su posljednje drvene kurije zamijenili zidanima u 19. stoljeću. Prvu među kurijama 19. stoljeća sagradio je 1844. kanonik Matijan Ledinski na Kaptolu broj 19. Ona je primjer kasnobidermajerske jednokatnice s trodjelnim ulazom u dvorište. Kao iduća, sagrađena je 1860. kurija na Kaptolu broj 12. Nacrt za nju izradio je građevinski inženjer Janko Nikola Grahor, a gradnju je izveo Janko Jambrišak. Njezino pročelje odaje mješavinu stilova romantične faze historijskih stilova.
Potres 1880. znatno je oštetio zgrade na Kaptolu. Nakon potresa potpuno je uklonjena stara kurija na Kaptolu broj 39 (danas 29a), od koje je ostao samo ulaz u dvorište uza sjeverozapadnu kulu utvrde oko katedrale. Staru baroknu kuriju s cilindričnim erkerom na Kaptolu broj 6 zamijenila je 1882. kurija od nežbukane opeke, po nacrtu Grahora i Kleina, a u izvedbi H. Bolléa. Na mjestu posljednje poludrvene kuće na Kaptolu broj 21 sagrađena je po Bolléovu nacrtu (graditelj Falleschini) posljednja zidana kurija, koja na pročelju od nežbukane opeke ima prozore što podsjećaju na romaniku – i romantiku.