Ključna područja fotografije po kojima se i prepoznaje vrijednost fotografa svakako je fotografsko znanje, kompozicija, osvjetljenje, vizualna priča, odabir subjekta, naknadna obrada i specifična područja proučavanja. I to nipošto ne znači da su to svi elementi koje treba promatrati na fotografiji, ali zacijelo mijenjaju umjetničku težinu koju fotograf posjeduje.
Ognjen Karabegović, autor kojem je upravo objavljena i promovirana fotomonografija “Tihi svjedok vremena” podmiruje sva navedena područja i na najbolji način fotografijama, donesenim i u ovoj knjizi, pokazuje kako se razvijao kao autor. „Poanta fotografiranja”, izjavio je svojedobno jedan od najutjecajnijih fotografa 20. stoljeća, Elliot Erwitt, ” je u tome što ne morate stvari objašnjavati riječima“. No fotografija je, kao i svaki oblik umjetnosti, subjektivna, ali i podložna ocjenjivanju. Međutim, Karabegović snima fotografije koje mogu izdržati jači test vremena, ali i podnosi gotovo svaku kritiku koja mu je upućena. PR
