Napisala: dr. sc. Snješka Knežević
Klizanje na ledu postojalo je još prije četiri tisuće godina, u neolitiku (mlađem kamenom dobu). Arheološki nalazi iz Skandinavije, Rusije, Velike Britanije, Njemačke i Švicarske svjedoče da ga je bilo posvuda u sjevernoj i srednjoj Europi, a to potvrđuje i niz znanstvenih studija o sjevernoeuropskoj geografiji i tlu. O igrama na ledu govore i mitovi kao skandinavska „Edda“ ili germanske sage. Zahvaljujući klimi, često dugim i oštrim zimama, ta se tradicija održavala tisućljećima. Prve klizaljke bile su od kostiju velikih životinja, uobličene kao stopalo; omogućavale su brzo i lako kretanje na zaleđenim površinama potoka, rijeka, jezera, pa i mora. Među najstarije pronađene koštane klizaljke pripada par izvučen s dna jezera u Švicarskoj; procjenjuje se da je star tri tisuće godina, s obje strane ima rupe u koje su se uvlačile kožnate trake i vezale za stopala i gležnjeve. S vremenom su se umjesto od kostiju klizaljke izrađivale od željeza, na kraju od čelika.
Osim igre, o čemu pripovijedaju prapovijesni mitovi, klizanje je u kasnijim razdobljima imalo i utilitarni karakter: u ravničarskim područjima koja su obilovala vodama omogućavalo je što bržu komunikaciju zimi. Tako su još prije 800 godina glasnici u Nizozemskoj zaleđenim kanalima donosili plemstvu hitne obavijesti. Za otiskivanje i postizanje veće brzine služili su se štapovima – sve do 15. stoljeća. No, upravo ondje, u zemlji bezbrojnih kanala, klizanje će biti i ostati ponajprije pučkom zabavom. Veličanstveno su to ovjekovječili slikari „zlatnog doba“ nizozemske kulture i slikarstva u 17. stoljeću: tada je ondje djelovalo oko 700 slikara koji su godišnje proizveli oko 70.000 uljenih slika (!). Mnoštvo tih slika, posvećenih svakidašnjem životu grada, sela i krajolika, živopisno i detaljno prikazuje i zimske radosti: kako se staro i mlado kliže i kreće na najrazličitije, često groteskne načine, kako se na ledom okovanu tlu svetkuju božićne i druge tradicijske slave – u zajedništvu, u zaleđenom ambijentu izvan kuća. Klizanje će se u sljedećim stoljećima razviti kao sport, najprije aristokracije, bogatih i moćnih, a dosta kasnije i puka. Njegovu popularnost i proširenost omogućit će razvoj klizaljki: potkraj 14. stoljeća Nizozemci su počeli oštriti rubove dotad tradicionalno ravnih klizaljki, dok su se ondje i u Rusiji u 17. stoljeću proizvodile klizaljke od drva s ugrađenom metalnom oštricom. Sredinom 19. stoljeća u Americi se javljaju prve čelične klizaljke s oštricom za odraz, a spojene s obućom koriste se u sve više sofisticiranim varijantama do danas.
.){kind=link}