Napisala: dr. sc. Snješka Knežević

Francuski kralj Luj XIV. zimi je upriličavao klizališne zabave, a Napoleon je bio velik obožavatelj brzog klizanja kao već etabliranog gospodskog sporta. Među velikim promicateljima klizanja kao građanskog sporta bio je pjesnik F. G. Klopstock: u Njemačku je uveo danske klizaljke i napisao odu „Utrkivanje na ledu“. Pridružio mu se i J. W. Goethe, i sam izvrstan klizač. No, najomiljeniji je klizački sport bio u sjevernim europskim zemljama, posebice u Nizozemskoj i njezinoj pokrajini Friziji, niskom močvarnom području ispresijecanom umjetnim kanalima. Ondje se uime tradicije i danas svake godine održava natjecanje u brzom klizanju: Alvestĕdetocht (frizijski) ili Elfstedentocht (nizozemski), u kojem sudjeluje oko 17.000 klizača. Utrke su se tu i tamo održavale još u 18. i 19. stoljeću, a od 1909. organiziraju se kao nacionalni projekt. Odvijaju se na zaleđenim kanalima, rijekama i jezerima duž jedanaest povijesnih frizijskih mjesta, na trasi od 200 kilometara, kad sloj leda dosegne najmanje 15 centimetara. Elfstedentocht nije samo popularna priredba, nego i nacionalni mit, nazivajući se „turom svih tura“. Takvih prirodnih klizališta ima i u drugim zemljama: uglavnom to su zaleđena jezera. No, ubrzo se ona počinju preparirati radi postizanja kompaktnosti i čvrstoće plohe; najveće prirodno preparirano klizalište u Europi nalazi se u Davosu na 18.000 m² površine, sa stazom od 400 metara za brzo klizanje i površinama za hokej na ledu.

Amsterdam
Amsterdam

Povijest klizanja doživjela je golemu promjenu izumom umjetnog leda. To je omogućilo uređenje klizališta u dvoranama i odvijanje klizačkih sportova ne samo zimi, nego i u drugim godišnjim dobima. Nakon što je njemački profesor termodinamike Carl Paul Linde 1876. konstruirao rashladni stroj i 1881. patentirao svoj sistem, prema njemu je iste godine u Frankfurtu uređeno prvo umjetno klizalište. No, prvenstvo ipak nosi „Glaciarum“, prvo mehanički hlađeno klizalište, uređeno 1876. u Londonu. Ti sustavno razvijani izumi i mogućnosti koje su otvarali, izazivali su sve veći interes za klizanje; posvuda u Europi i drugdje počeli su se osnivati klizalački klubovi i nicati dvorane za klizanje. Prvo klizačko društvo na svijetu osnovano je 1742. u Edinburghu, a 1772. objavljena prva knjiga o klizačkom sportu „A treatise on skating“ Roberta Johnsa.

Klizalište Wiene Eislaufvereinsplatz
Klizalište Wiene Eislaufvereinsplatz

Otad se klizanje dijeli u dvije discipline: brzo (natjecateljsko) klizanje i umjetničko klizanje koje je poteknulo iz nastojanja da se kretanju ledom prida umjetnički izraz. Osnivačem umjetničkog klizanja smatra se Amerikanac Jackson Haines, čiji su učenici 1881. izdali prvi priručnik o umjetničkom klizanju. Već 1882. počinju prva međunarodna natjecanja u umjetničkom klizanju, koje je poznato kao prvi olimpijski zimski sport. Premijeru je imalo na Olimpijskim igrama u Londonu 1908., kad se igre još nisu razdvajale na ljetne i zimske. Laureat, Šveđanin Ulrich Salchow, prvi je nosio nazubljene klizaljke koje su omogućavale snažniji odraz i bolje skokove. Prvo međunarodno klizalačko prvenstvo održano je 1889. u Nizozemskoj, a od 1896. održavaju se svjetska prvenstva. Na prvim Zimskim olimpijskim igrama 1924. u Chamonixu dodijeljene su medalje za brzo i umjetničko klizanje. Od tada se uz klasične discipline razvijaju i druge, kao što je sinkrono umjetničko klizanje – koreografirani zajednički nastup grupe 12 do 20 klizača prema izabranoj muzici. Od 1943. postoje priredbe, kao što je šou „Holiday on Ice“, u kojima se kombiniraju umjetničko klizanje, ples, akrobatika, magija i svjetlosni efekti u izvedbi katkad i stotine sudionika. Znameniti su i globalno poznati nastupi ruskog „Klizačkog baletnog ansambla“ s Čajkovskim. Napokon, izum mobilnih klizališta, ledenih staza i tobogana potaknuli su i ideje da se kao posebna atrakcija uključe u adventske priredbe, koristeći identitetski najvažnija mjesta u središtima gradova: trgove i parkove – s više ili manje odgovornosti prema njihovu povijesnom integritetu. Sve popularnije slobodno klizanje, kakvo se prakticira na urbanim klizalištima, služi uglavnom zabavi i razonodi, dok kao klizački sport dijeli sudbinu svih drugih kolektivnih sportova. No, zajednički nazivnik je u oba slučaja komercijalizacija.

Spomenik Elfstedentochtu, 2011
Spomenik Elfstedentochtu, 2011

Nastavlja se …..