Nakit božićnog drvca je rekao bih kao što je vjerojatno i najčešće – svatko prema svojim mogućnostima, a tako i ukusu.
Na sve razgranatijem svjetskom tržištu antikviteta se pored raznih starina nalaze i primjerci božićnoga nakita starih vremena. Za njega cijenom na aukcijama licitiraju brojni kolekcionari. S ponosom mogu reći da se jedna takva, zaista reprezentativna kolekcija staroga božićnog nakita nalazi i u našem gradu. Nastala je ljubavlju Marine, Koka i Ivana, vlasnika galerije Gala u Gundulićevoj 16.
U počecima su to najčešće bili razni jestivi plodovi koji su simbolizirali raskoš plodova drveća zemaljskoga raja. Kako u Europi ne vlada klima vječnoga ljeta, kao nakit su korišteni plodovi koji su mogli dočekati zimu (poput jabuka, svježih ili ušećerenih, suhih šljiva, oraha, često pozlaćene ili posrebrene ljuske). Njima su se pridružili i dekorativni kolačići maštovitih oblika, a iz kojih su se razvili i licitarski proizvodi od kojih su neki u svojoj dekorativi izgubili primarnu ulogu jestivosti.
Takvo kićenje licitarskim proizvodima i danas je veoma popularno u našoj zemlji. Nalazimo tu i posebne šećerne bombone koji se pojavljuju samo oko Božića, a koji su zamotani u dekorativne staniol papire. Pojavljuju se i razne ukrasne trake (najčešće od krep papira), a u vremenu bidermajera razvio se cijeli niz vrlo maštovitih ukrasa − kvalitetno izrađenih od prešanoga papira.
Takvi primjerci nakita nalaze se među najstarijim eksponatima zbirke staroga božićnog nakita Etnografskoga muzeja, a zanimljivi su i po tome što dolaze iz roditeljske kuće Augusta Šenoe. Industrijalizacijom u 19. st. razvijaju se i tehnike brže (a s time i jeftinije obrade stakla) pa se sve više pojavljuju nakiti za bor izrađeni od stakla. Takvih je ukrasa bilo i ranije, ali u nesumnjivo manjem broju te su bili rezervirani samo za imućnije. Stakleni nakit (za koji se kod nas uvriježio naziv kuglice) postao je jedan od najomiljenijih ukrasa božićnoga drveta. Mašti oblikovanju kuglica gotovo da i nema kraja. Baš kao i kod ostalih dekoracija, i iz njih se vrlo dobro može očitovati moda i stil u kojemu su nastale. Tehnika izrade toga nakita sastoji se u tome da se od industrijskih staklenih cijevi ručnim okretanjem i puhanjem puhača nad plamenikom formira željeni oblik. Takav nakit, do u zadnjih dvadesetak godina, u velikom su broju izrađivali i mnogobrojni staklopuhači naše zemlje. Prodorom potpuno strojnih proizvoda s istočnih tržišta te okretanju kupaca sve jeftinijim industrijskim proizvodima, dobar dio naših staklopuhača božićnoga nakita morao je promijeniti posao. Pojavom nove generacije dolazi do zasićenja masproduktima, pa je tako opet došlo i do potražnje za tradicionalno i kvalitetno izrađenim nakitom, a svakome bih i osobno preporučio da potraži proizvode naših rijetkih preostalih staklopuhača. U stilu dobre stare ‘’nismo toliko bogati da kupujemo jeftine stvari’’, ponašajmo se u stilu akcije HGK: ‘’kupujmo dobro i kvalitetno, kupujmo hrvatsko’’.
Na sve razgranatijem svjetskom tržištu antikviteta se pored raznih starina nalaze i primjerci božićnoga nakita starih vremena. Za njega cijenom na aukcijama licitiraju brojni kolekcionari. S ponosom mogu reći da se jedna takva, zaista reprezentativna kolekcija staroga božićnog nakita nalazi i u našem gradu. Nastala je ljubavlju Marine, Koka i Ivana, vlasnika galerije Gala u Gundulićevoj 16.
Galerija je inače tijekom cijele godine stjecište ljubitelja umjetnosti, koji dolaze ne samo zbog kvalitetne ponude same galerije, nego i zbog dobroga duha samih vlasnika, koji se najbolje ocrtava preko njihove kolekcije, a samim time i u održavanju tradicije praznika obitelji mira i prijateljstva – Božića.
Foto: Ines Novković
Napisao: Jura Gašparac
