Ruža Cvjetičanin (2. dio) – Zvijezda operete u Kazalištu Komedija

Malo je bilo toli­ko voljenih umjetnika koji su bili toli­ko vezani za Zagreb, kao što je bila Ruža Cvjetičanin. Njihova draga Cvjetičanka bila je najzvonkija radost Zagrepčana u zlat­nom dobu zagrebačke operete.

Svoju je ljubimicu Ružu Cvjetičanin zagrebačka operetna publika često slušala i preko radija. Radio Zagreb najprije je emitirao s Gornjega grada, a od rujna 1940. iz Vlaške ulice, a pjevači su nastupali uživo. Prije generacije popularnih izvođača zabavne glazbe krajem 1940-ih i u 1950-im godinama, operni i operetni prvaci nosili su uz kla­sični, i repertoar opereta i šlagera. Veliku popularnost stekla je pjesma „Daleko m’e biser mora“ iz Tijardovićeve operete „Mala Floramye“, u interpretaciji Ruže Cvjetičanin.

Časopis World-Radio The BBC Foreign Programme Journal objavio je 24. prosinca 1937. Ružinu fotografiju na naslovnici s potpisom: „The Rose Flower of Yugoslavia – which is the translation of the name of Miss Ruza Cvjeticanin, the charming singer who frequently broad­casts from Zagreb“ („Ružin cvijet Jugo­slavije – što je prijevod imena gospođice Ruže Cvjetičanin, šarmantne pjevačice koja često nastupa na Radio Zagrebu“).

Najljepše operetne godine poremetio je Drugi svjetski rat, no Ruža Cvjetičanin ipak nastupa i na kaba­ret­­skoj pozornici Dverce u Ilici 12 kao dio družine Grabancijaši, zajedno s Margitom Dubajić, Ljubišom Jovanovićem, Vlahom Paljetkom, Alfredom Grünhutom, Dejanom Dubajićem i Jozom Laurenčićem. Osim na kabaretskoj sceni, Ruža Cvjetičanin nastavlja niz operetnih uloga u Malom kazalištu – u kojem su praizvedene do­maće operete „Pjesmom kroz život“ Milana Asića (1942.) i „Čar mjesečine“ Eduarda Gloza (1944.) te obnovljena Glozova opereta „Tu je sreća“ (1942.). U Hrvatskom narodnom kazalištu obnovljene su Lehárove operete „Vesela udovica“ i „Eva“ (1941.) te „Ševa“ i „Zemlja smiješka“ (1944.), „Ptičar“ K. Zellera (1941.), „Moja sestra i ja“ R. Benatzkog (1942.), „Ples u operi“ R. Heubergera (1943.) i „Šišmiš“ J. Straussa ml. (1944.).

VELIK USPJEH „MALE FLORAMYE“ I „DRUGARICA MARICA“ U KOMEDIJI 

Za operetu poslije Drugog svjetskog rata nastaju teška vre­mena. Opereta vodi slušatelja u lagod­nu bezbrižnost i ne nameće neku slo­ženost ili problematiku. Cilj joj je zabava, smijeh, dobro raspoloženje. Ta buržujska sladunjavost nije djelovala do­voljno odgojno poslijeratnoj komunistič­koj vlasti. Scenska raskoš operete, prinče­vi, baruni, grofice i kneginje nisu više bili dobrodošli. Pri pokušaju obno­ve operete, HNK 1947. postavlja „Svadbu u Malinov­ki“ sov­jet­skoga skladatelja Borisa A. Aleksandrova, no bez većeg uspjeha.

Ivo Tijardović tražio je da na naslovnici glasovirskog izdanja njegove operete „Mala Floramye“ iz 1952. bude fotografija Ruže Cvjetičanin u raskošnom kostimu Floramye

Kad je Ivo Tijardović imenovan intendantom HNK (1945. – 1949.), obnovljena je 27. veljače 1948. njegova „Mala Floramye“. U jednom intervjuu 1995. Ru­ža Cvjetičanin se prisjetila: „Za tu Floramye red je bio od Kazališne kavane do HNK. To je bila ludnica. On je kao in­tendant stvarno riskirao, i to je bila ras­košna, bogata predstava s velikim baletom. No, tu je bio kraj“. 

Osim „Male Floramye“, obnovljene su i operete „Mam’zelle Nitouche“ F. Hervéa (1947.), „Šišmiš“ J. Straussa (1952.) i „Tri djevojčice“ F. Schuberta (1953.). Unatoč tome, ope­reta neumitno nestaje s pozornice HNK. U tom razdoblju Ruža Cvjetičanin nastupa i u manjim opernim ulogama, kao Esmeralda u „Prodanoj nevjesti“, Frasquita u „Carmen“, carević Fjodor u „Borisu Godunovu“, Musetta u „La Bohè­me“, Lucietta u „Četiri gru­bija­na“, Pjevačica u „Dim­njacima uz Jadran“.

Ruža Cvjetičanin među prvim je hrvatskim umjetnicima koji su nakon Drugog svjetskog rata dobili putov­nicu, pa 1952. gostuje u Opernhausu u Grazu, u ulozi Rosalinde u „Šišmišu“, a 1954. u Lübecku kao Fedora u „Cirkuskoj princezi“. Gosto­va­la je još u Linzu, Gelsenkirchenu i Wiesbadenu. Bilo je mnogo poziva iz inozemstva, ali zbog djece i suprugove među­na­rodne karijere odlučila je ostati u Zagrebu.

Kad je 29. studenoga 1950. otvoreno Zagrebačko gradsko kazalište Komedija, postalo je novi dom i za operetu koja će, uz kasniji mjuzikl (od 1960.) i rock-operu (od 1975.), postati zaštitni znak tog kazališta. Već 23. prosinca 1950. izvodi se Lehárova „Zemlju smiješka“, a Ruža Cvjetičanin je kao gošća nastupila u Kálmánovoj „Grofici Marici“ – tada pod „primjerenijim“ naslovom „Marica“. Zagrepča­ni su ideološko preimenovanju ove opere­te duhovito komentirali dopisavši na kazališnim plakatima naslov – „Drugarica Marica“.

Ruža Cvje­­ti­čanin tada je još imala stalni an­gaž­man u HNK-u, no kad je glavno nacio­nalno kazalište ugasilo operetu, početkom rujna 1955. prešla je u Komediju, na na­govor tadašnjeg ravnatelja Ive Hergešića. U Ko­mediji su djelovali izvrsni solisti: Melita Kunc, Nada Siriščević, Mirjana Dančuo, Lili Čaki, Slaven Smodlaka, Mari­jan Kunšt, Đani Šegina, Vlado Štefančić…, a Ruža Cvjetičanin ostvarila je nezaboravne uloge Perine (I. Tijardović, „Splitski akvarel“, 1955.), Josephe Vogelhuber (R. Benatzky, „Kod bijelog konja“, 1955.), Maje Bilin (M. Maić, „Stvaramo reviju“, 1956.), Floramye (I. Tijardović, „Mala Floramye“, 1956.), Marice (S. Albini, „Trenk i njegovi panduri“, 1957.), Vik­torije (P. Abraham, „Viktorija“, 1958.), Hanne Glawari (F. Lehár, „Vesela udovica“, 1959.), Broni­sla­ve (K. Millö­­cker, „Đak prosjak“, 1959.), gro­fice Ma­rice (E. Kálmán, „Grofica Marica“, 1954.), Erlynne-Odette (P. Kre­u­der, „La­dy iz Pariza“, 1967.) i Giu­ditte Grisi (F. Schu­bert, „Tri djevojčice“, 1967.).

TRI PUTA SLAVILA TRIDESETU GODIŠ­NJICU RADA I OTIŠLA U PRIJEVREMENU MIROVINU

Ruža Cvjetičanin tri je puta slavila 30. godišnjicu rada. Naime, kako je objasnila u jednom intervjuu 1980., „kad sam 1964. godi­ne slavila jubilej, HNK me pozvao da se jubilarna predstava i proslava održe u ve­likom teatru. Ja sam u to vrijeme bila čla­nica Komedije i rijetkost je da vas drugi teatar pozove da u njemu slavite jubilej. To mi je bilo posebno drago jer sam u HNK bila član 24 godine. Sa mnom je nastupio ansambl kazališta Ko­medija, a davali smo Kod bijelog konja, tak­ođer jednu od mojih dragih i velikih rola. Zanimanje za jubilej bilo je ogromno. Ne samo da su sva mjesta bila rasprodana, nego su ljudi sjedili i na stepeničastim prolazima između redova. (…) Nakon dva dana, u istoj dvorani veli­kog teatra, imali smo reprizu jubileja i to je, koliko znam, jedinstven slučaj u na­šim kazališnim ana­lima. A nakon iz­vjesnog vremena, imali smo isti jubilej i u Komediji, pa sam ja tako bila trostruka jubilarka“. 

Opereta je nažalost ugašena i u Kazalištu Komedija krajem 1960-ih, što je Ružu Cvje­tičanin otjeralo u tihi, prijevremeni od­la­zak u mirovinu, 31. ožujka 1969. Nakon umirovljenja živjela je na relaciji Za­greb – Salzburg.

Za svoj rad primila je samo dvije nagrade: 1971. Zahvalnicu Sindikalne podružnice HNK za dugogodišnji požrtvovni rad i Spo­menicu stogodišnjice Opere HNK, a 1996. odlikovana je za osobite zasluge u kulturi Redom Danice hrvatske s likom Marka Ma­rulića. Ruža Cvjetičanin umrla je u Zagrebu, 18. veljače 2002.

Bila je prvakinja operete Hrvatskog narodnog kazališta i Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija, zvijezda primadonskog i subretskog operetnog faha. Ostvarila je osamdeset uloga, ispjevala sve naslovne primadonske i subretske uloge u doba procvata zagrebačke operete te uspješno nastupala u desetak opera i dramskih naslova. Sa svojim suprugom, fagotistom, pedagogom i dirigentom Rudolfom Klepačem imala je dvoje djece: Marinu, dipl. ekonomisticu i slavnog fagotista Željka Klepača.

Malo je bilo toli­ko voljenih umjetnika koji su bili toli­ko vezani za Zagreb, kao što je bila Ruža Cvjetičanin. Njihova draga Cvjetičanka bila je najzvonkija radost Zagrepčana u zlat­nom dobu zagrebačke operete.

ZBIRKA RUŽE CVJETIČANIN U MUZEJU GRADA ZAGREBA

Kao trajno sjećanje na Ružu Cvjetičanin, njezina kći Marina Würth Klepač darovala je 2009. godine Muzeju grada Zagreba vrijednu zbirku iz ostavštine svojih roditelja. Zbirka Ruže Cvjetičanin ima 473 predmeta: fotografija, kazališnih i koncertnih plakata, programskih knjižica, notnih izdanja, časopisa i novinskih isječaka, dokumenata, nagrada, odjeće, modnog pribora i scenskog nakita. Fotografije tematski pokrivaju dva razdoblja kazališne karijere Ruže Cvjetičanin – u Hrvatskome narodnom kazalištu (1933. – 1955.) i Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija (1955. – 1969.). Brojni novinski članci svjedoče o iznimnoj karijeri, a korespondencija s austrijskim i njemačkim koncertnim agencijama o pozivima i gostovanjima u inozemstvu. Kazališni plakati iz 1930-ih godina pokazuju koliko je bio intenzivan operetni život u Zagrebu, sa četiri do osam premijera u sezoni. Sačuvana je i zlatno-crna koktel-haljina iz zagrebačkog salona „Renata“, u kojoj je Ruža Cvjetičanin proslavila svoju 30. godišnjicu umjetničkoga rada.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije.

Napisala: Biba Salata
Izvor fotografija: MGZ (Donacija Marine Würt Klepač)