Jedna je od znamenitosti grada Zagreba
Napisala: Biba Salata
Foto: MGZG
Zacijelo ste slušali otkucaje s popularnih gradskih tornjeva u mnogim gradovima svijeta. Najpopularniji među njima je svakako londonski Big Ben, koji upozorava građane svakih 15 minuta na prolaznost vremena. Stariji od njega ja sat na gradskoj vijećnici u Pragu, stoji tamo već pet stoptina godina. Pred njim se svakog sata skupljaju znatiželjnici da bi dočekali figure koje svaki puni sat izlaze iz svojih kućica.
I Dubrovnik ima svoje „Zelence“, pokretne figure mitskih ratnika, koji su udaranjem bata po velikom zvonu više četiristo godina privlačili pažnju šetača na Stradunu. Maro i Baro jedan su od simbola toga grada.
Među svima je svakako jedinstven, poznat i popularan Grički top u Zagrebu, koji od 1877 pucnjom oglašava podne.
Odlukom gradskog zastupstva , 24. veljače 1876., na prijedlog gradskog vijećnika Đure Deželića, odlučeno je da se nabavi top koji će oglašavati podne hicem iz topa. Top je nabavljen i smješten u Meteorološki opservatorij Kraljevske realke na Griču 3, u prostoriji s pogledom na Strossmayerovo šetalište, pa je na Novu godinu 1877. prvi put najavio podne. Paljenje topa je obavio podvornik Realke. Taj prvi topić bio je malog dometa a imao je cijev promjera 22mm na lakoj hrastovoj lafeti. Konstruirao ga je kapetan 53.zagrebačke pješadijske pukovnije, Đuro pl. Čačković, a izrađen je u tvornici strojeva i ljevaonici željeza na Magazinskoj cesti.
Od 1926. u Kuli Lotrščak.
Kad je Kraljevska velika realka preselila u novu zgradu na Rooseveltovu trgu, opservatorij je ostao na Griču, a u prostorije Realne gimnazije uselio se Ženski licej, novoosnovana ženska srednja škola..
Topnici koji su pucali s Griča bili su školski podvornici. Krajem 19. stoljeća mali top zamijenjen je novim. Jedan od prvih topnika, Andrija Slukan, nepropisno je rukovao barutom i smrtno je stradao 2. studenoga 1903. godine. Nakon Slukanove nesreće, dok nije došao novi podvornik, top su naizmjenice ispaljivali kapetan Čačković i poznati geofizičar Andrija Mohorovičić, upravitelj Meteorološkog opservatorija.
Top je zamuknuo 1914. godine, kad je započeo Prvi svjetski rat, „radi štednje baruta“. Geofizički je zavod nakon rata tražio novac i novi top od Mjesne komande. Dopisivanje je trajalo godinama. Gradsko je poglavarstvo, na uporno traženje građana, 1926. godine odredilo da top mora ponovno pucati. Sproveden je direktan vod po fasadama kuća do prozora vatrogasnog pazitura na četvrtom katu kule Lotrščak – iz koje će se od tada do danas pucati.
Najstarija sačuvana gradska kula nazvana je Lotrščak po zvonu Campana Latrunculorum – zvono pljačkaša, koje je od srednjeg vijeka zvonilo u devet sati navečer, prije zatvaranja gradskih vrata.
Kada je tijekom prošlosti postepeno gubila obrambenu namjenu, novi korisnici i nove namjene mijenjali su izgled kule. Godinama je služila kao skladište i vinski podrum, a početkom 19. stoljeća, kad su srušena gradska vrata Dverce zbog uređenja gradske južne promenade, kavanar Stjepan Toth obnovio je kulu i otvorio je kavanu s izlaskom na južno šetalište, a na prvom katu uredio je dvoranu za biljar. Najznačajnije promjene doživjela je kula polovinom 19. stoljeća. Nadozidan je jedan kat, a na vrhu podignut oktogonalni vatrodojavni tornjić. Čitava je kula krajem 19. stoljeća dobila stambenu namjenu. Krajem 70-ih godina 20. stoljeća iseljeni su svi stanari, pa je provedena konzervatorsko-restauratorska obnova. Sada je kula u funkciji vidikovca kojim upravljaju Klovićevi dvori.
Topovi i topnici
Stari je top iz opservatorija na Griču prenesen u kulu Lotrščak, a pucnje je povjereno pirotehničaru Vjekoslavu Frubeu.
Top se ponovno oglasio 28. studenog 1926. s kule Kotrščak. Budući da je već tada Zagrebposto veliki grad s više od 120.000 stanovnika, nabavili su i novi top, većeg dometa, od puškarske industrije i Kranju. Taj novi top, zajedno s drvenom lafetom, bio je težak 170 kg., a promjer cijevi bio je 50 mm. Nabijao se papirnatim čepovima i barutom.
Topnika Vjekoslava naslijedio je njegov sin Marijan Frobe koji je na telefonski znak s meteorološkog zavoda pucao punih 46 godina. Nakon njegove smrti, topnik je kratko bio zvonar s Lotrščaka, gospodin Novosel koji je i stanovao u kuli. Godine 1973 nabavljen je novi top i izabran je novi mladi topnik – Stjepan Možar koji je do svoje smrti obavljao tu časnu dužnost.
Top je mirovao čitavo vrijeme Prvog svjetskog rata, te sve do 1928. godine. Peti je po redu top dobiven je od JNA za Univerzijadu 1987. godine, a proizveden je 1943. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.
Posljednje četiri godine (od 14. travnja 2008.), podne objavljuje mladi topnik Alem Tutundžić, zaposlenik Zagrebačkog holdinga. Top potječe iz Domovinskog rata, a jačina njegova zvuka je 127 decibala, pa se koji puta čuje i do Save. Pucanj izvodi čahurom koja je napunjena crnim barutom i začepljen kartonom.
Svi stari topovi pohranjeni su u Muzeju grada Zagreba.
Dana 28. ožujka 2020. godine Grički top prvi je put poslije Prvoga svjetskoga rata prestao obavljati svoju funkciju zbog posljedica potresa koji je pogodio Zagreb.
Dana 11. svibnja 2020. godine Grički top ponovno je počeo pucati u podne.
Dana 28. prosinca 2020. godine top je zapucao dvadesetak minuta prije petrinjskoga potresa, te od toga dana nije pucao sve do 14. veljače 2022. godine kada je Grički top nakon više od godinu dana ponovno počeo pucnjem označavati podne.]
