Migrena je jedna od najčešćih vrsta glavobolje koja se javlja periodično, a predstavlja jedan od deset najčešćih razloga zbog kojih se pacijenti javljaju liječnicima obiteljske medicine, u specijalističke neurološke ambulante i ambulante hitne medicine.

Bol u glavi kao simptom je opisivana tijekom povijesti, što dokazuju brojni povijesni izvori, a s vremenom se na temelju kliničkih promatranja počela naglašavati ponavljajuća, unilateralna glavobolja, nazvana „hemikranija“, koja je bila praćena osjetljivošću na svjetlost i zvukove, uz češću pojavnost kod osoba ženskog spola.

Prevalencija je veća u pripadnica ženskog spola i iznosi 18,9 %, dok u muškoj populaciji iznosi 9,8 %. Migrena ponajviše pogađa radno sposobno stanovništvo, odnosno dobnu skupinu 25 – 55 godina, što se značajno odražava na produktivnost te populacijske skupine.

Istraživanja pokazuju da pojedine osoba  imaju 70 % veći rizik oboljevanja od migrene ukoliko imaju oba roditelja bolesna, a 45 % veći rizik imaju oni s oboljelim samo jednim roditeljem. Nadalje, rizik je 30 % veći ukoliko u obitelji određene osobe postoji rođak koji je bolestan.

Smatra se da je riječ o poligenskom karakteru nasljeđivanja, npr. kod hemiplegične migrene identificirana su 4 mutacije koje potencijalno mogu uzrokovati navedenu bolest.

Provocirajući čimbenici koji dovode do aktivacije generatora migrene su brojni i mogu se podijeliti u nekoliko skupina:

emocionalni stres (u 80% slučajeva provocira migrenu): tjeskoba, potištenost, uzbuđenje, stres;

hormonski status (u 65% slučajeva): oralni kontraceptivi, hormonska nadomjesna terapija, mjesečnica, ovulacija;

vanjski podražaji: klima, velike nadmorske visine, vruće kupke, intenzivni mirisi, buka;   

fizički podražaji: putovanje, umor, tjelovježba, pušenje, glad (57%), nesanica (50% ) duže spavanje, spolni odnos;

prehrana: čokolada, sir, alkohol, kofein, kineska hrana;

lijekovi: estrogen, nitroglicerin, hidralazin, histamin, ranitidin te

sistemene bolesti: truma glave, zubobolja.

Klinička slika i klasifikacija migrene

Migrena je primarna, funkcionalna, periodična, srednje jaka do jaka glavobolja koja neliječena traje između 4 do 72 sata. Često je praćena mučninom i/ili povraćanjem, fotofobijom i fonofobijom, a za nju je karakteristično pogoršanje simptoma tijekom fizičke aktivnosti. 

Glavobolja je tipično jednostrana (zahvaća jednu polovicu glave) i pulsirajuća, a traje od 4 do 72 sata. Ostali simptomi mogu biti mučnina, povraćanje, fotofobija (osjetljivost na svjetlost), fonofobija (osjetljivost na zvukove), a bol se obično pojačava pri tjelesnoj aktivnosti.

Oko trećine bolesnika s migrenskim glavoboljama doživljava simptome aure: prolazne poremećaje vida, osjeta, govora ili motorike koji ukazuju na skoru pojavu glavobolje.

Uzrok migrena nije u potpunosti jasan, međutim, istraživanja pokazuju gensku sklonost pojavljivanja ove vrste glavobolje (posebice u migrena s aurom).

Zašto nastaje migrena?

Točan mehanizam nastanka migrenske glavobolje još uvijek u potpunosti nije jasan, ali u zadnje vrijeme došlo se do značajnih spoznaja koje su uvelike pomogle u pronalasku uspješnih lijekova koji  su učinkoviti u smanjuju broja i težine napadaja.

Najnovije znanstvene spoznaje upućuju da je kod migrene riječ o primarno neuralnoj disfunkciji koja dovodi do sekundarnih promjena u cerebralnoj perfuziji.

Ranija saznanja, koja se temelje na učenju Wolfa, a koja uključuju vaskularnu teoriju migrene, po kojoj su aura i glavobolja posljedica vazokonstrikcije odnosno vazodilatacije krvnih žila mozga, danas se ne prihvaćaju, ali niti ne odbaciju u potpunosti.

Prema neurogenoj (ili neurovaskularnoj) teoriji, pacijent s migrenom u stanju bez glavobolje ima hiperekscitabilnost neurona moždane kore, osobito okcipitalnog korteksa (što je dokazano u studijama s funkcijskom magnetskom rezonancom mozga).

U kontekstu migrene s aurom navodi se teorija kortikalne šireće depresije (KŠD), pri čemu se iz određene točke širi val ekscitacije/depolarizacije brzinom 2 − 6 mm/min, čime se objašnjavaju simptomi aure, a potom uslijedi aktivacija trigeminalnog sustava, što je podloga faze glavobolje.

U patofiziologiji boli kod migrene, važna se uloga daje neuropeptidu CGRP (engl. calcitonin gene-related peptide) koji se izlučuje u moždanim ovojnicama (i na drugim mjestima u tijelu) iz C-vlakana te se veže na trigeminovaskularna Aδ vlakna, stimulirajući tako prijenos akutne boli, te PACAT – pituitarnom adenilat ciklaza-aktivirajućem peptidu.

Među najznačajnije okidači za pojavu migrene se obično navode: jaki stres ili opuštanje nakon stresa, promjene razine spolnih hormona u žena, gladovanje, promjene vremenskih prilika, alkohol, nesanica, mirisi, toplina, određene namirnice i pojedini sastojci (mononatrijev glutamat, nitrati/nitriti, sirevi, umjetni zaslađivači) te kofein.

Kliničku sliku migrenske glavobolje  čine četiri faze: prodromalna faza, faza aure, glavobolja s popratnim simptomima i završna faza. Migrenu s aurom ima 20%, a migrenu bez aure 80% migreničara.

Dijagnostika obrada bolesnika s migrenom

Uobičajeno je da se osobe koje pate od glavobolje obrate prvo svom liječniku obiteljske medicine, liječnik bi trebao prepoznati o kojoj se vrsti glavobolje radi, pod time se prvenstveno misli na otkrivanje sekundarnih glavobolja.

Ukoliko se sumnja na postojanje patomorfološkog supstrata koji je uzrokom glavobolje, kod takvog pacijenta potrebna je hitna neurološka obrada; ovisno o simptomima slijedi se algoritam pretraga.

Ako se sumnja na intrankranijsku presiju ili AV malformaciju, najbitnija dijagnostička pretraga u tom slučaju je kompjutorizirana tomografija ili magnetska rezonanca, ponekad udružena s CT ili MR angiografijom.

Ciljana radiološka obrada je potrebna i kod poremećaja ili bolesti lica, nosa, očiju, kranijuma. U pojedinim slučajevima potrebno je učiniti i EEG  prvenstveno kada se diferencijalno dijagnostički sumnja na epilepsiju.

Liječnici obiteljske medicine trebali bi specijalistima neurolozi upućivati na pregled osobe s nejasnom kliničkom slikom, odnosno osobe s rjeđim vrstama glavobolje koje zahtijevaju daljnju obradu i specifično liječenje kao i osobe kod kojih uobičajeno liječenje prema preporukama za liječenje glavobolja) nije bilo uspješno. U takve slučajeve se ubrajaju i osobe koje su razvile glavobolju radi prekomjernog uzimanja lijekova, najčešće analgetika. Potrebno je poticati pacijente da se jave prvo svom liječniku obiteljske medicine, a prema potrebi i specijalisti neurologu, ovo je osobito važno za one s jakim i čestim napadajima. Nadalje, pacijente je potrebno motivirati da nastave sa započetom terapijom, a ukoliko terapija nije sasvim učinkovita ispočetka, treba objasniti sve mogućnosti liječenja.

Dijagnoza glavobolja temelji se na kliničkim kriterijima kojima su obilježeni pojedini klinički entiteti (opis simptoma, pojava, frekvencija i trajanje napadaja boli, lokalizacija i kvaliteta boli), a druge dijagnostičke metode u funkciji su isključivanja ili dokazivanja patomorfološkog supstrata koji dovodi do glavobolje.

Glavobolje se dijele prema postojanju detektabilnoga patomorfološkog supstrata na primarne (bez supstrata dokazivog konvencionalnim dijagnostičkim metodama) i na sekundarne (simptom dokazivoga patomorfološkog supstrata).

Dijagnostički kriteriji za sve glavobolje detaljno su opisani i standardizirani u Međunarodnoj klasifikaciji glavobolja, koja se neprestano nadopunjuje i mijenja prema novim znanstvenim spoznajama, a trenutačno vrijedi 3. verzija iz 2018. Godine.

U njoj su pojedini klinički entiteti svrstani u zasebne skupine prema zajedničkim patofiziološkim uzrocima i kliničkim obilježjima, s objašnjenjima o potrebi provođenja dodatnih dijagnostičkih postupaka, a u nekim slučajevima i praćenja terapijskog učinka pojedinih lijekova na glavobolju.

Diferencijalna dijagnoza migrene

Migrena je primarno klinička dijagnoza koja se postavlja na temelju navedenih kliničkih kriterija. Ipak, u sklopu dijagnostičke obrade i isključenja sekundarne glavobolje, redovito se poseže za slikovnim metodama – CT mozga ili MR mozga. Sukladno hrvatskim smjernicama za liječenje primarne glavobolje te preporukama Američkog društva za glavobolju (AHS), slikovne metode (neuroimaging) indicirane su kod:

– prve ili „najgore do sada” glavobolje, osobito ako je nastupila naglo

– perzistirajuće pulsirajuće jednostrane glavobolje

– promjene u karakteru, intenzitetu ili frekvenciji boli

– kronične dnevne glavobolje, glavobolja koja je uvijek na istoj strani, glavobolja koja uvijek budi iz sna

– odstupanja u neurološkom statusu (koji ne odgovaraju auri)

– precipitacije boli izvođenjem Valsalvinog manevra

– nastupa migrene nakon 50. godine života

– nastupa nove glavobolje nakon ozljede glave (ili značajne traume) te u imunokompromitiranog pacijenta (s karcinomom ili HIV infekcijom)

– glavobolje praćene vrućicom, kočenjem vrata

– glavobolje uz prisustvo edema papile, kognitivnih smetnji, promjena osobnosti ili epileptičkih napada

– atipični karakter glavobolje ili loš odgovor na optimalnu terapiju

Neuroimaging nije potreban kod pacijenata s anamnezom ponavljajućih, „stabilnih”, migrenskih glavobolja i urednim neurološkim statusom. Prethodno navedene karakteristike, naime, ukazuju na moguću sekundarnu glavobolju koja može i koegzistirati s migrenom.

Također je u okviru dijagnostičke obrade preporučljivo laboratorijskim pretragama isključiti komorbiditete koji mogu imitirati simptome migrene ili komplicirati njezino liječenje.

Ukoliko se dijagnostičkim metodama isključe strukturalni ili drugi specificirani uzroci, vjerojatno je riječ o primarnoj glavobolji. Razlikovanje migrene od ostalih primarnih glavobolja također je važno radi planiranja optimalnog terapijskog pristupa.

U diferencijalnoj dijagnozi migrene u obzir dolaze: intrakranijske aneurizme, ekspanzivne lezije, tromboza cerebralnih vena i venskih sinusa, disekcijski sindromi, intrakranijska krvarenja, Tolosa-Hunt sindrom, upalni procesi – sinusitisi, temporalni arteritis, encefalitisi i meningitisi, kao i druge primarne glavobolje – kronična paroksizmalna hemikranija, klaster glavobolja i tenzijska glavobolja.

Liječenje migrene

Poznavanje kliničke slike migrene i njene IHS klasifikacije je izuzetno važno, ne samo za pravilno liječenja bolesnika, nego i za  poboljšanja njihove kvalitete života kao i smanjenje socijalno-ekonomskog tereta koje mogreničari predstavljaju za cjelokupnu društvenu zajednicu.

U liječenju migrene razlikujemo terapiju boli u akutnom napadu te profilaktičko liječenje.

Svim pacijentima s migrenom potrebno je pružiti odgovarajuće akutno liječenje cilj kojega je postojana analgezija na terapiju.

Optimalna akutna terapija smanjuje vjerojatnost pretvorbe epizodne u kroničnu migrenu. Sukladno preporukama Američkog i Kanadskog društva za glavobolju, najvišu razinu dokaza imaju svi triptani  i nespecifični analgetici poput paracetamola te pojedinih nesteroidnih protuupalnih lijekova.

Prepoznavanje ključne uloge neuropeptida CGRP-a u patofiziologiji migrene dovelo je do stvaranja novih lijekova. Monoklonska protutijela na CGRP (eptinezumab, fremanezumab i galcanezumab) i CGRP receptor (erenumab)  te oralnih preparata poput gepanta pokazala su se učinkovitima u prevenciji migrene.

Osim farmakoloških metoda liječenja i prevencije migrene, akupunktura se pokazala kao jako uspješna metoda i liječenja i prevencije migrene i drugih oblika glavobolje. PR

Objava Migrena pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Često govorimo o zdravlju srca, kralježnice ili imuniteta, a zdravlje mozga nerijetko ostaje u drugom planu – dok se ne pojave poteškoće s koncentracijom, pamćenjem ili raspoloženjem. U suvremenom načinu života, obilježenom stresom, ubrzanim tempom, manjkom sna i nepravilnom prehranom, mozak je izložen brojnim opterećenjima.

Dobra je vijest da znanstvena istraživanja sve jasnije potvrđuju da na očuvanje kognitivnih sposobnosti možemo znatno utjecati vlastitim navikama. Mozak ima sposobnost prilagodbe i stvaranja novih neuronskih veza tijekom cijelog života – proces poznat kao neuroplastičnost.

Briga o mozgu ne započinje u starijoj dobi. Ona počinje danas, bez obzira na godine. Prevencija kognitivnog pada i bolesti poput Alzheimerove ili Parkinsonove temelji se na odlukama koje donosimo svakodnevno.

Zdrav mozak ne znači samo odsutnost bolesti, nego podrazumijeva optimalno funkcioniranje kognitivnih, emocionalnih i socijalnih sposobnosti tijekom svakodnevnog života. Drugim riječima, zdrav mozak omogućuje nam da mislimo jasno, pamtimo informacije, učimo nove vještine, donosimo odluke i uspješno upravljamo emocijama.

Kognitivna funkcija uključuje jasno razmišljanje, sposobnost koncentracije, dobro pamćenje, brzo procesiranje informacija i logično zaključivanje. Osoba sa zdravim mozgom može se prilagoditi novim situacijama, rješavati probleme i učinkovito učiti.

Zdrav mozak omogućuje i emocionalnu stabilnost, odnosno prepoznavanje i regulaciju emocija, otpornost na stres, stabilno raspoloženje i empatiju prema drugima. Kada je emocionalna ravnoteža narušena, mogu se pojaviti poremećaji poput depresije ili anksioznosti koji utječu na cjelokupno funkcioniranje.

Socijalna i komunikacijska sposobnost također su odlike zdravog mozga, uključujući jasnu komunikaciju, razumijevanje drugih ljudi, održavanje međuljudskih odnosa i donošenje odgovarajućih društvenih odluka.

Važno je očuvati strukturu i funkciju mozga. Biološki gledano, zdrav mozak ima dobru prokrvljenost, očuvane neuronske veze i uravnotežene neurotransmitere. Kada su ti procesi narušeni, mogu se razviti neurodegenerativne bolesti poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti.

Magnezij poboljšava pamćenje i smanjuje stres

Najbolja apsorpcija i podnošljivost postiže se glicinatom; na umor i nedostatak energije najbolji učinak ima malat; za zdravlje srca taurat ili orotat, dok je za zdravlje mozga najbolji treonat.

Magnezij je ključan mineral za zdravlje mozga. Poboljšava kognitivne funkcije, pamćenje i fokus te smanjuje stres regulacijom neurotransmitera poput GABA-e. Posebno je učinkovit magnezijev treonat jer lako prolazi krvno-moždanu barijeru. Pomaže u prevenciji neuroloških bolesti poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti te usporava starenje mozga.

Magnezij poboljšava kognitivne sposobnosti, uključujući pamćenje, učenje i koncentraciju, te smanjuje razinu stresa i tjeskobe regulacijom osi hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda. Djeluje na smirivanje živčanog sustava blokiranjem djelovanja glutamata i stimulacijom GABA receptora.

Studije pokazuju da adekvatne razine magnezija poboljšavaju neuroplastičnost, odnosno sposobnost stvaranja novih veza između neurona. Dodatak magnezija može poboljšati kratkoročno i dugoročno pamćenje, osobito kod starijih osoba.

Magnezij također doprinosi proizvodnji melatonina i opuštanju mišića, čime pomaže u kvaliteti sna. Ima neuroprotektivnu ulogu jer smanjuje oksidativni stres u mozgu i može spriječiti oštećenja uzrokovana viškom kalcija u stanicama.

Zašto je magnezij važan i simptomi njegova nedostatka

Magnezij je jedan od ključnih minerala jer sudjeluje u više od 300 enzimskih reakcija. Pomaže u stvaranju energije, regulira rad mišića, stabilizira živčani sustav, održava zdravlje srca, jača kosti i zube te podržava imunitet. Njegova uloga posebno je važna u sintezi proteina i nukleinskih kiselina, stvaranju energije kroz Krebsov ciklus te u metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina. Također uravnotežuje elektrolite i važne minerale poput kalcija, cinka, kalija i vitamina D.

Nedostatak magnezija može se očitovati kroz različite simptome. U mišićnom sustavu to su grčevi, najčešće u nogama i tijekom noći, drhtanje, slabost, trnci i ukočenost. Neurološki simptomi uključuju nesanicu, anksioznost, razdražljivost, depresiju te poteškoće s pamćenjem i koncentracijom. Kardiovaskularni simptomi mogu uključivati aritmije, povišeni krvni tlak i osjećaj lupanja srca. U probavnom sustavu mogu se javiti mučnina, gubitak apetita i zatvor, dok se općenito može pojaviti umor, povećana osjetljivost na stres i smanjena otpornost na infekcije.

Oblici magnezija i odabir

Magnezij dolazi u različitim oblicima koji se razlikuju po apsorpciji i učinku. Organski oblici, poput glicinata, citrata, malata i treonata, imaju bolju apsorpciju i blaži su za probavni sustav, dok anorganski oblici imaju slabiju iskoristivost.

Magnezij L-treonat posebno se ističe kao najbolji izbor za zdravlje mozga jer povećava koncentraciju magnezija u mozgu i poboljšava pamćenje, učenje i neuroplastičnost. Magnezij glicinat dobro se apsorbira i pomaže u smanjenju stresa i tjeskobe. Magnezij malat sudjeluje u proizvodnji energije i može pomoći kod umora, dok je magnezij citrat pogodan za opću nadoknadu magnezija.

Preporučeni dnevni unos iznosi oko 320 mg za žene i 420 mg za muškarce, uz povećane potrebe u trudnoći, tijekom dojenja, kod stresa i određenih bolesti. Magnezij se prirodno nalazi u orašastim plodovima, sjemenkama, cjelovitim žitaricama, lisnatom povrću i mahunarkama.

Ako postoji sumnja na nedostatak, preporučuje se laboratorijska provjera i savjetovanje s liječnikom prije uzimanja dodataka.

Sedam smjernica za zdravlje mozga

Tjelesna aktivnost potiče moždanu cirkulaciju, poboljšava opskrbu kisikom i hranjivim tvarima te potiče rast novih neurona. Redovito kretanje smanjuje upalne procese i pozitivno djeluje na raspoloženje.

Prehrana ima ključnu ulogu u očuvanju funkcije mozga. Posebno se preporučuje mediteranski način prehrane bogat zdravim mastima, ribom, voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama, dok je važno ograničiti unos prerađene hrane, šećera i zasićenih masti.

Mentalna aktivnost predstavlja stalni trening za mozak. Učenje novih vještina, čitanje i rješavanje zadataka potiču stvaranje novih neuronskih veza i jačaju kognitivne sposobnosti.

San je ključan za regeneraciju jer tijekom sna mozak obrađuje informacije i uklanja štetne tvari. Dugotrajan nedostatak sna može negativno utjecati na pamćenje i koncentraciju.

Upravljanje stresom važno je jer kronični stres povećava razinu kortizola koji može oštetiti strukture mozga povezane s pamćenjem. Tehnike opuštanja i boravak u prirodi pomažu u održavanju ravnoteže.

Društvena povezanost doprinosi emocionalnoj stabilnosti i smanjuje rizik od kognitivnog propadanja kroz redovitu komunikaciju i odnose s drugima.

Kontrola kroničnih bolesti poput povišenog tlaka, dijabetesa i kolesterola važna je jer ta stanja mogu oštetiti krvne žile u mozgu i dugoročno utjecati na mentalno zdravlje.

Dakle, zdravlje mozga rezultat je svakodnevnih odluka. Redovito kretanje, pravilna prehrana, mentalna aktivnost, kvalitetan san i upravljanje stresom zajedno čine temelj očuvanja njegove funkcije.

Ulaganje u zdravlje mozga znači ulaganje u kvalitetu života, samostalnost i mentalnu jasnoću u svim životnim razdobljima. PR

Objava Zdravlje mozga – temelj dugog i kvalitetnog života pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Moždani udar treći je uzrok smrti u razvijenim zemljama; ispred njega su samo koronarna bolest srca i maligne bolesti. U Hrvatskoj je moždani udar na drugome mjestu uzroka smrti. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Državnog zavoda za statistiku, koji svake godine objavljuju podatke o uzrocima smrti u Hrvatskoj, bolesti cirkulacijskog sustava, u koje se ubraja i moždani udar, bile su 2018. godine 43,73 posto u ukupnom mortalitetu, tj. otprilike 23.000 umrlih osoba. U Hrvatskoj je pozitivan trend smanjenja broja bolesnika koji umiru od moždanog udara, no zabrinjava činjenica da se povećava broj žena koje obolijevaju i umiru od moždanog udara. U 2018. od cerebrovaskularne bolesti umrlo je 6137 bolesnika: 2578 muškaraca i 3559 žena. Od moždanog udara svake godine u svijetu oboli gotovo 15 milijuna ljudi, a otprilike pet milijuna umre, što je oko deset posto ukupnog broja smrti na svjetskoj razini. Najnoviji podaci govore o tome da svakih šest sekundi, bez obzira na dob ili spol, netko u svijetu umre zbog moždanog udara, a svaka šesta osoba u svijetu tijekom života oboljet će od moždanog udara. Prema najnovijim statistikama, govori se i o svakoj četvrtoj osobi. S obzirom na te alarmante podatke, Svjetska organizacija za moždani udar – World Stroke Organization (WSO) proglasila je 29. listopada Svjetskim danom moždanog udara, koji se obilježava svake godine s ciljem promicanja znanja o moždanom udaru i njegovoj prevenciji na globalnoj  razini. 

Što je moždani udar  

Moždani udar je naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem cirkulacije u mozgu, koji dovodi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Zbog nedostatka kisika i hranjivih tvari dolazi do oštećenja i odumiranja živčanih stanica u zahvaćenim dijelovima mozga, što se manifestira oštećenjem funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju. Moždani udar može biti uzrokovan ugruškom koji začepi arteriju i onemogući protok krvi kroz nju (ishemijski moždani udar) ili puknućem krvne žile i prodiranjem krvi u okolno tkivo (hemoragijski moždani udar). 

Oko 85 posto moždanih udara su ishemijski, a mogu biti posljedica stvaranja ugruška u oštećenoj arteriji koja mozak opskrbljuje krvlju (tromboza) ili otkidanja komadića ugruška koji je nastao na drugome mjestu (npr. bolesni srčani zalisci ili treperenje srčanih pretklijetki – fibrilacija atrija) i koji krvnom strujom doputuje i zaglavi se u moždanoj arteriji (embolija). Oko 15 posto moždanih udara su hemoragijski. Ako se krv iz oštećene krvne žile izlije u mozak, radi se o intracerebralnom hematomu, a ako se krv izlije u likvorske prostore nakon prsnuća aneurizme (izbočenje stijenke krvne žile, koje je obično prirođeno), radi se o subarahnoidalnom krvarenju. Najčešći uzrok oštećenja krvnih žila u mozgu je ateroskleroza koja dovodi do stvaranja naslaga masnoća, veziva, kalcija i drugih tvari u stijenci krvne žile, što uzrokuje njezino sužavanje i slabljenje.

Kakvi su simptomi moždanog udara

Simptomi moždanog udara ovise o teritoriju koji opskrbljuje zahvaćena krvna žila, a najčešći su:

1. utrnulost, slabost ili oduzetost lica, ruke ili noge, naročito jedne strane tijela; 
2. poremećaj govora: otežano i nerazumljivo izgovaranje riječi, potpuna nemogućnost izgovaranja riječi i/ili otežano odnosno potpuno nerazumljiv govor;  
3. naglo zamagljenje ili gubitak vida, osobito na jednom oku ili u polovini vidnog polja; 
4. naglo nastala jaka glavobolja praćena povraćanjem bez jasnog uzroka; 
5. gubitak ravnoteže i/ili koordinacije, povezan s drugim simptomima; 
6. omaglica ili vrtoglavica, nesigurnost i zanošenje u hodu, iznenadni padovi povezani s drugim simptomima.  

Određenom broju moždanih udara prethode „upozoravajući znaci“ – prolazni simptomi koji odgovaraju simptomima moždanog udara, ali znatno kraće traju i brzo se povuku, a nazivaju se tranzitorne ishemijske atake (TIA). Osobe koje su doživjele TIA-u imaju značajno veći rizik nastanka moždanog udara. Svaka TIA zahtijeva detaljnu neurološku obradu. TIA ne ostavlja neurološki deficit, a traje najčešće pet do 20 minuta; može trajati i 24 sata. Kratki gubitak vida (amaurosis fugax) može trajati nekoliko sekundi do 60 minuta. Klinička slika TIA-e ovisi o arterijskom području koje je zahvaćeno: u karotidnom slivu najčešći su simptomi istostrani gubitak vida (amaurosis fugax), homonimna hemianopsija, motorički i/ili osjetni poremećaji, poremećaji govora; u vertebrobazilarnom slivu najčešći su simptomi obostrani gubitak vida, dvoslike, vrtoglavica, ataksija, motorički i/ili osjetni simptomi te disartrija tj. otežan govor.

Koji su uzroci moždanog udara

Mnoge bolesti, stanja, okolnosti, životne navike i ponašanja dovode do nastanka moždanog udara, a nazivaju se faktori rizika za nastanak moždanog udara. Na neke faktore rizika kao što su dob, spol i genetsko nasljeđe nije moguće utjecati, ali na mnoge faktore rizika moguće je djelovati i smanjiti njihov utjecaj na povećanje rizika nastanka moždanog udara. Dob je značajan faktor rizika za nastanak moždanog udara – starije osobe češće obolijevaju, no čak 46 posto moždanih udara nastaje u najproduktivnijoj životnoj dobi između 45. i 59. godine života, zbog čega je moždani udar vrlo veliki zdravstveno-ekonomski problem. Žene su u kasnijoj životnoj dobi ugroženije od muškaraca, s obzirom na dodatne čimbenike rizika, specifične samo za žene (oralni kontraceptivi, preeklamspija, dijabetes u trudnoći, hormonska nadomjesna terapija u poslijemenopauzi). Osim toga, ženama se češće javljaju fibrilacija atrija, šećerna bolest, povišen krvni tlak, migrena, depresija i neke autoimune bolesti, što sve dovodi do većeg rizika nastanka moždanog udara kod žena u odnosu na muškarce.

Najpoznatiji faktori rizika na koje se može utjecati su: povišen krvni tlak,  pušenje, srčane bolesti, poremećaji ritma rada srca (fibrilacija atrija – treperenje pretklijetki), šećerna bolest, povišene masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih arterija, nezdrava prehrana, stres, tjelesna neaktivnost, debljina… 

Kako se moždani udar liječi 

Moždani udar je hitno stanje i zahtijeva hitan prijevoz i zbrinjavanje bolesnika u adekvatno opremljenoj zdravstvenoj ustanovi. Stoga je važno uočiti točno vrijeme nastanka simptoma moždanog udara i odmah nazvati hitnu medicinsku pomoć jer o tome ovisi i liječenje. Danas se primjenjuje specifična terapija za ishemijski moždani udar lijekovima koji mogu otopiti ugrušak koji je blokirao krvnu žilu. Na taj način moguće je ponovno uspostaviti krvotok i spriječiti odumiranje živčanih stanica. Ta se terapija može se primijeniti unutar prva tri sata, a prema najnovijim podacima i do 4,5 sata od nastanka ishemijskog moždanog udara te je rezervirana za manji broj bolesnika. Svi bolesnici s moždanim udarom trebaju se liječiti u posebno organiziranim neurološkim odjelima za zbrinjavanje moždanog udara, tzv. jedinicama za moždani udar. 

U posljednje vrijeme otkrivene su mnogobrojne novosti na području moždanog udara, koje su bitno promijenile pristup dijagnostici, prevenciji i zbrinjavanju bolesnika s moždanim udarom.

Novosti u dijagnostici moždanog udara obuhvaćaju sve širu primjenu ultrazvučnih doplerskih metoda u prikazu ekstrakranijskih i intrakranijskih krvnih žila. Metode slikovnog prikaza (magnetska rezonancija – MR i kompjutorizirana tomografija – CT) nezaobilazne su metode u dijagnostici moždanog udara, a uvode se i nove dijagnostičke metode, poput pozitronske emisijske tomografije (PET) i jednofotonske emisijske tomografije (SPECT).

Najznačajnija postignuća na području liječenja moždanog udara su dokazana korist liječenja bolesnika s moždanim udarom u specijaliziranim jedinicama za liječenje moždanog udara (JLMU – stroke units)i liječenje ishemijskog moždanog udara intravenskom primjenom trombolitika (lijek koji otapa ugrušak), a zadnjih je godina, s obzirom na objavljene rezultate velikih studija, proširen vremenski interval za primjenu trombolitika od 3 sata na 4,5 sata od nastanka simptoma, čime se značajno može povećati broj bolesnika koji mogu primiti trombolitičku terapiju.

Naglašava se potreba za edukacijom svih profila zdravstvenih radnika i nužnost širenja svijesti u općoj populaciji da je moždani udar hitno stanje koje zahtijeva hitni transport i hitno zbrinjavanje u najbližoj adekvatno opremljenoj ustanovi, gdje će se liječiti bolesnici s moždanim udarom u skladu s nacionalnim preporukama za zbrinjavanje moždanog udara. 

Napredak medicine omogućio je i primjenu intraarterijske trombolize za liječenje moždanih udara u indiciranim slučajevima, kao i liječenje mehaničkom trombektomijom, pri čemu se pomoću posebnog katetera izvuče tromb iz krvne žile i na taj se način ponovno uspostavi cirkulacija, što je za sada moguće provesti u nekoliko ustanova u Hrvatskoj, koje imaju posebno opremljene centre s mogućnošću primjene neurointervencijskih metoda.

Dakle, u liječenju ishemijskog moždanog udara došlo je do značajnog napretka i poboljšanja, no za hemoragijski moždani udar nažalost još nema značajnijih pomaka. Nekim se bolesnicima hematom, ako je smješten na površini mozga i dostupan kirurškom liječenju, operira. 

Kakve su posljedice moždanog udara

Moždani udar povezan je s vrlo visokom stopom smrtnog ishoda. Kod dvije trećine bolesnika s preboljelim moždanim udarom ostaje različit stupanj neurološkog deficita, a trećina bolesnika trajno je onesposobljena i potpuno ovisna o tuđoj pomoći. Moždani udar je prvi uzrok invaliditeta, što ima velike posljedice za pojedinca, njegovu obitelj i društvo u cjelini. Najčešće posljedice moždanog udara su fizička i radna nesposobnost u mlađoj populaciji, tj. motorički deficit, te depresija, demencija i promjene ponašanja, tj. kognitivni poremećaji.

Nakon završenog liječenja akutnog moždanog udara, bolesnici s preboljelim moždanim udarom trebaju započeti program rehabilitacije. Program rehabilitacije treba provoditi multidisciplinarni tim stručnjaka, rehabilitaciju je potrebno započeti što je ranije moguće, a u program rehabilitacije treba uključiti i obitelj bolesnika. Na taj se način postiže najbolji mogući oporavak bolesnika nakon preboljelog moždanog udara. Program neurorehabilitacije potrebno je bazirati na aktivaciji mehanizma neuroplastičnosti mozga, primjenom različitih vidnih, slušnih, motornih i osjetilnih stimulusa, aktivacijom zrcalnih neurona pomoću gledanja videofilmova s naglašenim pokretima (ples, gimnastika…), slušanja glazbe, sviranja instrumenta, slikanja, modeliranja i sl. Studije pokazuju da takav pristup u neurorehabilitaciji dovodi do bržeg i značajnijeg oporavka, a poboljšava i raspoloženje. 

Kako spriječiti moždani udar

Usprkos napretku u dijagnostici i liječenju moždanog udara, prevencija ostaje nezaobilazni segment u pristupu moždanom udaru.

U području primarne i sekundarne prevencije moždanog udara tijekom proteklih godina ponovno se ističe važnost primjene antiagregacijske i antikoagulantne terapije u indiciranim slučajevima. Fibrilacija atrija dokazan je značajan čimbenik rizika, posebno starijih bolesnika, stoga je indicirana primjena lijekova koji sprečavaju stvaranje ugrušaka, kao što su novi oralni antikoagulansi koji učinkovito sprečavaju nastanak ishemijskog moždanog udara. Bitni su rano otkrivanje i kontrola čimbenika rizika kao što su 

povišeni krvni tlak s nereguliranim vrijednostima sistoličkog i dijastoličkog tlaka, šećerna bolest, visoke vrijednosti lipida (kolesterol i trigliceridi) u serumu, srčane bolesti (vrlo je značajan odnos srca i mozga), nezdrav način života (nezdrava prehrana, pretilost, stres, pušenje, prekomjerno pijenje alkohola, nedovoljna tjelesna aktivnost). U prevenciji cerebrovaskularnih incidenata ponovno se stavlja naglasak na značaj zdrave mediteranske prehrane, osobito bogate integralnim namirnicama, grahoricama, nezasićenim masnim kiselinama, antioksidansima i polifenolima. 

Nove studije pokazale su da su nužni hitna dijagnostika i liječenje bolesnika s TIA-om, kako bi se spriječio nastanak nove TIA-e ili moždanog udara.

Značajna stenoza karotidnih arterija, prema rezultatima novih studija, mora se operirati unutar dva tjedna, a svakako se ne bi smjelo čekati do šest tjedana, kako je ranije preporučivano, jer se većina recidiva moždanog udara događa u prvih nekoliko tjedana. 

Novi antikoagulacijski lijekovi, koji su u nedavno objavljenim studijama pokazali sličnu ili bolju učinkovitost od varfarina, otvaraju nove i neslućene mogućnosti u prevenciji moždanog udara kod bolesnika sa srčanim bolestima, posebice kod bolesnika s fibrilacijom atrija jer više neće biti potrebna česta kontrola koagulacijskih parametara, a i značajno bi se mogla smanjiti učestalost neželjenih događaja kod kombinirane primjene drugih lijekova koji su bolesniku potrebni.

Zadnjih godina su ponovno jasnije definirani kriteriji za vaskularne kognitivne poremaćaje i postavljeni kriteriji za dijagnozu vaskularnih  kognitivnih poremećaja, njihovu prevenciju i liječenje. Time je postavljen temelj za bolju dijagnostiku, prevenciju i liječenje vaskularnih kognitivnih poremećaja. Prema novim kriterijima za vaskularne kognitivne poremećaje, moglo bi se pokazati da najčešća demencija nije Alzheimerova demencija, već vaskularna demencija, iako obje demencije imaju slične čimbenike rizika.

S obzirom na rezultate novih studija objavljenih zadnjih godina, rezultate metaanaliza i rezultate novih bazičnih istraživanja, možemo očekivati da će se pristup dijagnostici, prevenciji, liječenju i rehabilitaciji moždanog udara u sljedećim godinama još više unaprijediti. 

Objava Moždani udar zahtijeva hitnu pomoć     pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Napisala: Sanja Klajić Grotić, dr. med.

Zagreb je dobio Mali centar za demencije Nezaboravak, mjesto podrške i razumijevanja namijenjeno osobama oboljelima od demencije, njihovim obiteljima i široj zajednici.

Centar je nastao iz potrebe da zajedno osvijestimo važnost senzibiliziranja društva o životu s demencijom te gradimo okružje u kojem će svatko imati priliku pronaći podršku, znanje i toplo ljudsko razumijevanje. Aktivnosti obuhvaćaju umjetničke i edukativne radionice pod vodstvom stručnjaka raznih profila te program pripreme za poludnevni boravak osoba s demencijom.

Umjetničke radionice namijenjene su osobama s demencijom, kojima umjetnički izražaj kroz boje i oblike pomaže u očuvanju identiteta, poboljšava motoriku, raspoloženje i socijalnu povezanost. Artterapija značajno poboljšava kvalitetu života. Edukativne radionice namijenjene su članovima obitelji i drugim zainteresiranim članovima zajednice, a pružaju praktične informacije i emocionalnu podršku – od prepoznavanja simptoma demencije preko načina komunikacije s oboljelom osobom do brige o sebi.

Organiziramo poludnevni boravak, sigurno i stručno mjesto na kojem će oboljeli provoditi dio dana, svakodnevno ili povremeno, uz podršku educiranih profesionalaca. Tijekom boravka provodit će se terapije usmjerene na kognitivnu stimulaciju te stručno vođene aktivnosti koje potiču pamćenje, orijentaciju i socijalnu povezanost. 

Naime, velik broj osoba koje skrbe o članu obitelji s demencijom još je uvijek radno aktivan, a briga za oboljelog, kako bolest napreduje, zahtijeva 24-satnu skrb. Bolest može izazvati dezorijentiranost, nesnalaženje u prostoru ili postupke koji mogu biti opasni za oboljelog ili okolinu. Skrb za takvu osobu fizički je i emocionalno iscrpljujuća te brojni njegovatelji razviju sindrom izgaranja (burn-out),a isto se događa i starijim njegovateljima koji su u mirovini i sami se nose s vlastitim zdravstvenim izazovima. Stoga će poludnevni boravak oboljelih od demencije u Malom centru Nezaboravak donijeti obiteljskim njegovateljima potreban predah, a oboljelim osobama stručnu podršku i poboljšanje kvalitete života.

Svečano otvorenje Centra održano je 21. rujna, na Svjetski dan borbe protiv Alzheimerove bolesti, a otvaranje je omogućeno zahvaljujući donacijama. Centar se nalazi na lako dostupnoj lokaciji u prizemlju, u Heinzelovoj 15.  

Centar je započeo s radom 22. rujna, umjetničkom radionicom za osobe s demencijom pod nazivom „Um u pokretu kroz glinu“, koju je vodio akademski kipar Hrvoje Dumančić. Pod njegovim stručnim i toplim vodstvom nastajali su glineni konjići, izvučeni iz zaboravljenih kutaka sjećanja, uz miris gline i tihu glazbu. Kako su konjići dobivali završni oblik, u prostoru se osjećalo oduševljenje i ponos prisutnih. Art terapija glinom je kroz kreativnost probudila kod osoba s demencijom uspomene iz djetinjstva.

Svaki tjedan održava se jedna umjetnička radionica za osobe s demencijom, raznih sadržaja kao što su fraktalno crtanje, slikanje, književnost i gluma, te jedna edukativna radionica koju vode stručnjaci iz raznih područja, koji svojim znanjem i savjetima mogu doprinijeti liječenju oboljelih i skrbi o njima te pružiti podršku članovima njihovih obitelji. Svaku nedjelju održava se druženje pod nazivom „Nedjeljom popodne i obitelj“, na koje dolaze osobe s demencijom u pratnji članova obitelji na limunadu i voće, da bi se družili i ostvarili socijalne kontakte.

Prostor Centra je moderno i toplo uređen te prilagođen za boravak i rad u malim skupinama, pa se osobe s demencijom mogu osjećati ugodno i sigurno.

Znak udruge i Centra je nezaboravak, poznat i kao potočnica. To je nježni plavi cvijet koji se globalno prepoznaje kao simbol borbe protiv Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencija. I njegov naziv nezaboravak simbolizira važnost očuvanja sjećanja i nosi snažnu poruku: ne zaboravi me. Sjećanja oblikuju naš identitet, a njihovo stalno propadanje osobama s demencijom znači gubitak osobnosti i društvene pripadnosti. Trebamo se truditi kao pojedinci, profesionalci i zajednica da osobama s demencijom olakšamo svakodnevno funkcioniranje i dostojanstvo, adekvatnom skrbi i brigom o njima. Mali centar za demencije Nezaboravak korak je prema tom cilju, s obzirom na to da se broj osoba s demencijom u našem gradu svakodnevno povećava. Više o udruzi možete vidjeti na internetskoj stranici www.nezaboravak.hr PR

Objava Mjesto podrške oboljelima od demencije i njihovim obiteljima pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Promjene koje pobuđuju sumnju na nastanak melanoma opisane su u tzv. abecedi melanoma, odnosno ABCDE pravilu: A / asimetry (asimetrija), B / border (rub), C / colour (boja), D / diameter (promjer), E / elevation (izdignuće).

Kao i kod svih zloćudnih tumora, važno je rano otkrivanje; nažalost, u Hrvatskoj je petogodišnje preživljenje melanoma samo 70 posto. Na početku ovogodišnje kampanje Euromelanoma 2025. stručnjaci su ukazali na najvažniju poruku: „Nije važno koliko godina imaš, nego koliko si se godina sunčao“. Kampanju borbe protiv melanoma i ove godine organiziraju Hrvatsko dermatovenerološko društvo Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatsko društvo za dermatološku onkologiju HLZ-a i Referentni centar Ministarstva zdravstva za melanom, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te Ministarstva turizma i sporta. U kampanji se naglašavaju tri ključna polja u borbi protiv zloćudnih tumora kože: poticanje svijesti o rizičnim čimbenicima, smanjenje namjernog izlaganja UV zrakama i stvaranje navike samopregleda.

Melanom je jedan od najzloćudnijih tumora općenito, a svakako je najzloćudniji tumor kože. Među zloćudnim tumorima kože razlikujemo melanom kao posebnu vrstu tumora koja nastaje iz obojenih stanica u koži i druge vrste tumora u obliku različitih karcinoma kože. Važno je poznavati tu podjelu jer su karcinomi kože puno češći i nemaju toliki zloćudni potencijal, za razliku od melanoma koji nažalost kod mnogih bolesnika završi letalnim ishodom. Dakle, kad govorimo o melanomu, najčešće govorimo o obojenoj, pigmentiranoj promjeni na koži, koja nastaje iz postojećih madeža ili se pojavi kao sasvim nova promjena na koži.

Samopregled: kako prepoznati melanom

Postoje promjene na madežima ili novonastale promjene na koži koje možemo pažljivim samopregledom kože i sami zapaziti. Promjene koje pobuđuju sumnju na nastanak melanoma opisane su u tzv. abecedi melanoma, odnosno ABCDE pravilu. Slova su akronim sastavljen od engleskih riječi A / asimetry (asimetrija), B / border (rub), C / colour (boja), D / diameter (promjer), E / elevation (izdignuće). Dakle, ako primijetite da je madež postao asimetričan, nepravilnog oblika, ako su mu rubovi nazubljeni, nepravilni, nejasni ili neoštri, ako mu je boja nejednolika od ružičaste preko nijansi smeđe do ljubičastosive, plave ili crne i ako se naglo povećao, a još je i izdignut iznad razine kože – vrijeme je da se javite liječniku koji će potvrditi ili isključiti sumnju u melanom. Uz opisane znakove mogu postojati i promjene i simptomi poput krasta, upale, otoka i crvenila madeža, koji mogu pobuditi sumnju na zloćudno zbivanje. Što se bolesnik ranije javi na pregled, šanse su za izlječenje veće.
Samopregledom je važno pažljivo pregledati kožu cijeloga tijela. Treba pregledati lice, usne, sluznicu usne šupljine, uške i područje iza njih. Svakako treba provjeriti vlasište pomoću češlja, razdvajajući kosu u slojevima, a za muškarce je posebno važno da pregledaju kožu vlasišta i u slučaju da su ćelavi. Pozorno treba pregledati tabane, dlanove, područje između prstiju i nokte. Važno je podignuti ruke i provjeriti kožu s unutrašnje strane nadlaktica i pazuha, a žene i područje ispod grudi. Stražnji dio vrata, leđa, gluteus i stražnje dijelove nogu potrebno je pregledati uz pomoć zrcala. Samopregled treba obavljati jednom mjesečno i iznimno je važno da postane trajna navika.
Kao i kod svih zloćudnih tumora, i kod melanoma je jako važno rano otkrivanje. Prognoza za oboljele isključivo ovisi o debljini melanoma u trenutku otkrivanja, koja se mjeri mikroskopom nakon što se melanom kirurški ukloni. Ako je debljina manja od 0,8 mm, preživljava 95 posto pacijenata. Ako je melanom deblji, izbočen je ili krvari, prognoza je lošija i petogodišnje preživljenje opada kako debljina uklonjenog melanoma raste.
U Hrvatskoj je iz godine u godinu broj oboljelih od melanoma veći otprilike za sto novih pacijenata. Zadnja statistika iz Registra za rak RH iz 2019. navodi 904 novootkrivena melanoma, a iste je godine zabilježeno i 210 umrlih od melanoma, što Hrvatsku svrstava među četiri europske zemlje s najvećim brojem umrlih od melanoma. Među novootkrivenim pacijentima samo 53 posto ima melanom samo na koži. Ostali su u trenutku otkrivanja već imali metastaze ili u limfnim čvorovima ili u unutarnjim organima. Nažalost, u Hrvatskoj je petogodišnje preživljenje melanoma samo 70 posto.
Hrvatski dermatovenerolozi od 2005. godine provode javnozdravstvene akcije u cijeloj Hrvatskoj, uključujući otoke, u sklopu kojih pregledavamo građane, educiramo ih o rizičnim čimbenicima razvoja melanoma te o potrebi i važnosti fotoprotektivnog ponašanja. Rezultat je i velik broj novootkrivenih melanoma koji su tanki i prognostički jako dobri. No, još uvijek ima pacijenata koji potpuno ignoriraju promjene na koži i dolaze kasno. Među njima je više muškaraca nego žena, možda zato što žene i inače više pažnje posvećuju tijelu, pa tako i koži koja je naš najveći organ. Stoga se s melanomom, i to s debelim melanomima za koje je prognoza loša, otkrije više muškaraca nego žena i veći broj muškaraca nego žena umire od melanoma.

Koža pamti: rizici i prevencija

Preplanula koža još uvijek je u modi, barem kod nas. No, ljudi sve više uviđaju da preplanulost i nije toliko zdrava, koliko lijepo i atraktivno izgleda. Imperativ sunčanja i poistovjećivanje atraktivnog izgleda s tamnom puti i preplanulošću tijekom godina stvaraju velik problem. Zatim, neshvaćanje činjenice da izloženi suncu nismo samo na plaži i na moru, već i kad se bavimo hobijima, radimo na otvorenom, u poljoprivredi, ako smo mornari, ribari, ljudi koji žive na područjima gdje ima puno sunčanih dana. A to su rizični čimbenici.
Stalno upozoravamo na opekline od sunca. Najgore je kad se dogode u djetinjstvu, otprilike do 14. godine života, posebice ako su praćene pojavom mjehura na koži. U tom je slučaju kasnije u životu i uz kumulativni utjecaj ultraljubičastog zračenja rizik za dobivanje melanoma veći i do tisuću puta! Naime, koža pamti. Zato se u kasnijoj dobi, nakon pedesete, pojavljuje melanom. Nekad je prosječna dob za pojavu melanoma bila u osmom desetljeću života, no sad je najviše pacijenata između pedesete i sedamdesete godine života.
Riziku neumjerenog izlaganja UV zračenju pridružuje se i genetska predispozicija. Ona se odnosi na obiteljsku povijest melanoma ili karcinoma kože, mnogobrojne madeže na tijelu, svijetlu put, plavu ili crvenu kosu, plave ili zelene oči, prisutnost pjegica… Takva koža je uvijek sklonija oštećenjima od sunca.

S obzirom na to da je UV zračenje najvažniji okolišni čimbenik u nastanku melanoma, zaštita od sunčevih zraka je nužna. Ključno je fotoprotektivno ponašanje koje podrazumijeva izbjegavanje izlaganja suncu od 10 do 16 sati, kad je UV indeks najviši. Preporučuje se fotoprotektivna odjeća (UPF 30+) i svakodnevno nanošenje fotoprotektivnih sredstava („kreme za sunčanje“ sa SPF 30-50+), uključujući i njihovo korištenje tijekom zimskih mjeseci, posebice na skijanju i boravku na većim nadmorskim visinama zbog jačeg intenziteta UV zračenja i refleksije UV zraka od snijega.
Proizvod za zaštitu od UV zraka treba pružati zaštitu od UVB zraka i UVA zraka te ga je potrebno redovito i u dovoljnoj količini nanositi na kožu. Važno je i štititi se šeširima i sunčanim naočalama. Fotozaštitna sredstvima treba koristiti i prilikom boravka u hladu i za oblačnog vremena, a treba osvijestiti činjenicu da se 80 posto izlaganja suncu događa slučajno, u svakodnevnomu životu, po oblačnom vremenu i refleksijom od okolnih površina (vode, betona, pijeska, snijega).
U prevenciju rizika od nastanka melanoma ubraja se i protektivno kirurško potpuno uklanjanje rizičnih, atipičnih madeža. Liječnici se još uvijek svakodnevno bore s potpuno pogrešnim stavovima i predrasudama o tome da se madeže ne smije „dirati“ jer ako se „diraju“, ishod može biti smrtonosan. Stoga je ponovno potrebno naglasiti važnost preventivnog uklanjanja svih atipičnih madeža, madeža na mjestima koja su stalno izložena trenju i traumama, kao i važnost redovitih dermatoloških pregleda uz izradu fotodokumentacije za bolesnike s brojnim rizičnim madežima.

Objava Nije važno koliko godina imaš, nego koliko si se godina sunčao pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Siječanj je mjesec posvećen prevenciji raka vrata maternice, a Hrvatska liga protiv raka s ponosom sudjeluje u obilježavanju Dana mimoza – Nacionalnog dana borbe protiv raka vrata maternice (25. siječnja 2025.) te Europskog tjedna prevencije raka vrata maternice koji se ove godine održava od 20. do 26. siječnja. Naš cilj je podići svijest o važnosti zaštite od raka vrata maternice i očuvanja reproduktivnog zdravlja te educirati širu javnost o metodama prevencije ove bolesti i o rizičnim čimbenicima koji doprinos njezinu razvoju.

Cilj Dana mimoza i Nacionalnog dana protiv raka vrata maternice
je osvijestiti žene da brinu o intimnom zdravlju i potaknuti ih na redovite ginekološke preglede.

Važne poruke za prevenciju raka vrata maternice

• Cijepljenjem protiv humanog papiloma virusa (HPV) moguće je spriječiti rak vrata maternice i druge vrsta raka uzrokovane HPV-om.

• Cijepi se na vrijeme! Cijepljenje se preporučuje i djevojčicama i dječacima.

• Rak vrata maternice gotovo je u potpunosti izlječiv ako se otkrije u premalignoj ili početnoj fazi.

• Obavite preporučeno Papa testiranje jednom u tri godine ili testiranje na HPV jednom u pet godina.

• Redoviti preventivni pregledi počinju od 21. godine i nastavljaju se prema preporukama liječnika.

• Podsjetite prijateljice, sestre, kćeri i majke na važnost redovitih pregleda.

Rak vrata maternice u Hrvatskoj – ključni podaci

Prema podacima Registra za rak HZJZ-a, u Hrvatskoj se godišnje bilježi oko 300 novih slučajeva i 120 smrti od raka vrata maternice. Ova bolest često pogađa mlađe žene – trećina novooboljelih u 2021. bila je mlađa od 50 godina, a rak vrata maternice treći je najčešći rak u dobi od 30 do 39 godina.

Rak vrata maternice gotovo se u potpunosti može spriječiti. Preventivni pregledi i cijepljenje protiv HPV-a ključni su koraci za smanjenje pojavnosti ove bolesti. Na globalnoj razini, zemlje s visokim stopama cijepljenja i visokim obuhvatom redovitim ginekološkim pregledima bilježe značajno smanjenje pojavnosti i smrtnosti od raka vrata maternice.

Globalni i nacionalni napori za prevenciju

Svjetska zdravstvena organizacija postavila je cilj eliminacije raka vrata maternice kao javnozdravstvenog problema. Ciljevi uključuju:

• cijepljenje 90 % djevojčica do 15. godine

• redovite preglede za 70 % žena, barem jednom do 35. godine

• liječenje 90% žena kojima je dijagnosticirana premaligna promjena ili rak vrata maternice

U Hrvatskoj je cijepljenje protiv HPV-a dio Nacionalnog programa cijepljenja od 2015./2016. godine i dostupno je djeci od 5. do 8. razreda osnovne škole te mladima do 25 godina. U sklopu Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka vrata maternice, u tijeku je pilot projekt u Virovitičko-podravskoj županiji koji koristi Papa test za žene u dobi 20-29 godina te kombinaciju Papa testa i HPV testa za žene u dobi od 30 do 64 godine.

Kako se uključiti?

Postoji mnogo načina za podršku Tjednu prevencije raka vrata maternice i Danu mimoza:

• Dijelite informacije o prevenciji i cijepljenju protiv HPV-a na društvenim mrežama.

• Redovito posjećujte ginekologa i potaknite bližnje na isto.

• Podržite cijepljenje protiv HPV-a i educirajte zajednicu o njegovoj važnosti.

• Sudjelujte u lokalnim događanjima, radionicama i webinarima.

• Volontirajte ili donirajte za projekte posvećene prevenciji raka vrata maternice.

U organizaciji Hrvatske lige protiv raka i Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo i osobe s invaliditetom te Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pozivamo Vas da se pridružite ovoj akciji.

 Više doznajte na :
https://hlpr.hr/dan-mimoza-i-europski-tjedan-prevencije-raka-vrata-maternice-2025/

PR

Objava Dan mimoza i Europski tjedan prevencije raka vrata maternice 2025. pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Napisala: prof. dr. sc. Vanja Bašić Kes, Zavod za neuroimunologiju, neurogenetiku i bol, Klinika za neurologiju KBC Sestre milosrdnice 

Spavanje je esencijalna biološka potreba svih živih bića, koja označava prekid budnog stanja, sa svojstvima ritmičnosti, periodičnosti i privremenosti. Tijekom spavanja dolazi do različitih fizioloških promjena koje uključuju smanjenu motoričku aktivnost i promjenu stanja svijesti. Uloga spavanja nije u potpunosti razjašnjena, ali se smatra da je nužno za oporavak organizma, što omogućuje normalno funkcioniranje i izvršavanje svakodnevnih obaveza.

U današnje vrijeme sve više ljudi pati od poremećaja spavanja, što je veliki medicinski i javnozdravstveni problem. Istraživanje 2015. pokazalo je da jedna trećina Amerikanaca u određenom trenutku života ima neki od poremećaja spavanja. Svake godine teškoće sa spavanjem ima 20 – 40 posto odraslih, dok ih 17 posto to smatra ozbiljnim problemom. Najzastupljenija među poremećajima spavanja je kronična nesanica s prevalencijom 20 posto. Problem nastaje, osim zbog velike učestalosti, i zbog toga što se ti poremećaji ne prepoznaju. Liječnici često tegobama ne pripisuju važnost te ih uopće ne liječe. Ako se odluče na liječenje, nerijetko je to na neprimjereni način, pri čemu propisuju neodgovarajuće doze lijekova. Nedostatak sna može dovesti do teških posljedica, tjelesnih i psihičkih. Postoje slučajevi kad osoba uopće ne spava (potpuna deprivacija sna) i stanja u kojima se san ne sastoji od svih faza spavanja (djelomična deprivacija sna). Deprivacija sna ima različite posljedice te ako je dugotrajna, može dovesti i do smrti.

Što remeti spavanje

Postoje različite podjele i klasifikacije poremećaja spavanja, koje se međusobno razlikuju. Prema osnovnoj podjeli, poremećaje spavanja dijelimo na četiri kategorije:

1. poremećaji uspavljivanja i održavanja spavanja: nesanica, nemirne noge u spavanju, stanja prouzročena periodičnim pokretima udova;

2. poremećaj održavanja dnevne budnosti: hipersomnija zbog smetnji disanja u spavanju, narkolepsija;

3. poremećaj rasporeda budnost – spavanje: poremećaj budnosti i spavanja zbog smjenskog rada, jet lag sindrom (sindrom zaostajanja za mlažnjakom);

4. poremećaji spavanja povezani s pojedinim stadijima spavanja i/ili budnosti: parasomnije (somnambulizam ili mjesečarenje, pavor nocturnus ili noćni strah, noćno mokrenje).

Prema DSM-5 klasifikaciji, poremećaje spavanja možemo podijeliti u 11 kategorija: insomnija, hipersomnolencija, narkolepsija, opstruktivna apneja u spavanju i hipopneja, centralna apneja, hipoventilacija povezana sa spavanjem, poremećaji cirkadijarnog ritma (zakašnjelo spavanje, preuranjeno spavanje, poremećaj spavanja nakon mijenjanja vremenskih zona – jet lag, poremećaj spavanja u smjenskom radu), nonREM parasomnije, noćne more, poremećaj ponašanja u REM stadiju spavanja, sindrom nemirnih nogu / poremećaji nastali zbog djelovanja lijekova. U DSM-5 klasifikaciji noćno mokrenje je zaseban poremećaj.

Nokturija, bol, depresija, nuspojava lijekova, lokalizacija lezija i težina bolesti značajno utječu na kvalitetu spavanja te mogu utjecati na kvalitetu sna i pridonijeti nesanici.

Nesanica: Nesanica se odnosi na poteškoće s uspavljivanjem, zadržavanjem sna ili dobrim spavanjem. Bol, nelagoda, poremećaji spavanja, učestalo noćno mokrenje i drugi čimbenici mogu doprinijeti nesanici.

Poremećaji cirkadijalnog ritma spavanja: Poremećaji cirkadijalnog ritma spavanja utječu na tjelesni prirodni ciklus spavanja i budnosti i mogu dovesti do nesanice, dnevne pospanosti ili oboje.    

Sindrom nemirnih nogu (RLS) i periodični poremećaj pokreta udova (PLMD): Osobe sa RLS-om osjećaju trnce koji uzrokuju neodoljivu potrebu za pomicanjem nogu, dok oni s PLMD-om osjećaju trzaje ili druge pokrete tijekom noći. Oba stanja mogu ometati spavanje i uzrokovati noćna buđenja koja dovode do loše kvalitete sna i umora.

Poremećaj disanja tijekom spavanja: najčešći tip poremećaja disanja tijekom spavanja je apneja za vrijeme spavanja, koja uzrokuje poremećen san zbog višestrukih nedostataka u disanju. Apneja za vrijeme spavanja često se pojavljuje kod MS pacijenata koji imaju lezije u moždanom deblu. U većini slučajeva može se liječiti aparatom za kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima (CPAP), koji pomaže u regulaciji disanja.

Liječenje poremećaja spavanja

Terapija ovih poremećaja je kompleksna. Liječenje najprije treba započeti nefarmakološkim mjerama te ako su one nedjelotvorne, prelazi se na farmakološko liječenje. Nefarmakološke metode su terapija kontrole stimulusa, restrikcija spavanja, relaksacija, kognitivno-bihevioralna terapija, paradoksna intencija i higijena spavanja. Higijena spavanja je skup mjera i postupaka koji poboljšavaju kvalitetu spavanja. Tu ubrajamo pravilnu prehranu, tjelesnu aktivnost, temperaturu i vlažnost zraka u sobi za spavanje, odlaske na spavanje u približno isto vrijeme i dr.

Svi psihotropni lijekovi koji imaju sedativna svojstva, ako se primijene u večernjim satima kad biološki ritam određuje prirodnu želju za spavanjem, mogu djelovati kao hipnotici. Svi sedativi-hipnotici, prema definiciji, ako se primijene u dovoljno visokoj dozi, potiču spavanje. Temeljno obilježje većine lijekova iz te skupine je depresijski učinak na funkcije središnjeg živčanog sustava, pri čemu u malim dozama djeluju sedativno, tj. deprimiraju središnji živčani sustav, rezultirajući smirenjem i pospanošću, a u većim dozama imaju hipnotički učinak, odnosno izazivaju san. To su lijekovi koji se koriste u liječenju nesanice, a olakšavaju uspavljivanje i omogućuju spavanje. U hipnotike ubrajamo kemijski različite tvari: barbiturate, glutetimid, kloral-hidrat, metakvalon, benzodiazepinske hipnotike i parcijalne nebenzodiazepinske agoniste benzodiazepinskih receptora (zolpidem, zaleplon).

Potrebni su različiti kriteriji za procjenu učinkovitosti pojedinog hipnotika, koji, prema preporuci Europske komisije za lijekove, obuhvaćaju: latenciju usnivanja ili latencija stalnog spavanja, kontinuitet spavanja, dužinu spavanja (ukupno vrijeme spavanja), osjećaj okrepljujućeg spavanja i kvalitete spavanja, funkcioniranje tijekom dana i kvalitetu života. Idealan hipnotik ispunjavao bi sve navedene kriterije, što je često nemoguće, ali i ispunjenje jednog kriterija može dovesti do poboljšanja određenog oblika nesanice.

Donedavno se smatralo da liječenje nesanice treba biti kratkoročno, ne 12 duže od dva tjedna, jer nesanica nije bila poznata kao zaseban klinički entitet, već se pojavljivala kao jedan od simptoma nekog drugog poremećaja. U današnje je vrijeme drukčiji koncept liječenja jer se nesanica promatra kao kronični poremećaj, pri čemu je potrebno i duže liječenje.

U liječenju se primjenjuju sljedeće skupine lijekova: agonisti GABA receptora – benzodiazepini i nebenzodiazepini; antidepresivi – amitriptilin, trazodon, mirtazapin, agomelatin; melatonin; antipsihotici – olanzapin, kvetiapin; blokatori oreksinskih receptora – suvorexant, lemborexant; antikonvulzivi – gabapentin, pregabalin. Za pacijenta je potrebno odabrati onaj lijek koji omogućuje brzo usnivanje, tj. smanjuje latenciju do pojave sna i postiže dovoljno dugo trajanje spavanja, uz minimalno izraženo neraspoloženje i pospanost idućeg dana. Akupunktura je jedna od metoda koja je vrlo učinkovita u prevenciji nesanice, a često i u njezinom liječenju.

Objava Nedostatak sna može dovesti do teških posljedica pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Važnost imuniteta u tradicionalnoj kineskoj medicini (TCM), ili kako ga u kineskoj medicini nazivaju Wei Qi – defanzivna energija, prepoznata je već u najstarijim medicinskim knjigama koje datiraju oko 150 godina pr. Kr., poput „Nei Jing“ (3. poglavlje) i „Nan Ching“ (58. poglavlje), u kojima piše o prevenciji i liječenju patogenih faktora poput hladnog vjetra, vrućeg vjetra i vlažne topline, kako su u to vrijeme nazivali viruse i bakterije, a možemo ih prepoznati po opisu kliničke slike. Kad se govori o imunitetu i prevenciji bolesti, važna je i knjiga „Shang Han Lun“ koja opisuje meridijane u sprečavanju i liječenju vanjskih i unutrašnjih uzroka bolesti. Opisano je šest meridijana od površine kože prema unutrašnjim organima, u kojima cirkulira Wei Qi –defanzivna energija. Danas tu energiju nazivamo antitijela, koja čine B limfociti (humoralni ili tekući imunitet) i T limfociti (celularni ili stanični imunitet).

Prije 450 godina na području južne Kine nađeni su i zapisi pod nazivom „Wen Bing Xue“ („Teorija vruće bolesti“), u kojima su opisane četiri energetske razine u ljudskom tijelu, koje su obrana od patogenih faktora. To su Wei Qi, Qi, Rong Qi i krv. Poznavajući te četiri razine, možemo odrediti gdje se nalaze patogene promjene i kako ih liječiti, što se i danas koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini u pristupu liječenju fitoterapijom i akupunkturom. Zgodna je napomena u toj knjizi da hladnoća napada energiju čovjeka putem meridijana, a vrućina krv kroz navedene četiri energetske razine, pa su s obzirom na to i napravljeni protokoli za liječenje „hladnih“ i „vrućih“ bolesti.

Malo je poznato da je tradicionalna kineska medicina nastala upravo kao preventivna medicina. U staroj Kini liječnici su bili plaćeni (odnosno, imali su besplatni smještaj i hranu) dok su im pacijenti bili zdravi, a kad su se razboljeli, morali su ih besplatno liječiti. Stoga su bili jako zainteresirani za razvoj preventive (što ni danas ne bi bilo loše). Preventiva nije pasivna – kao što se danas radi kad se savjetuje više kretanja, vježba, pravilna prehrana, izbjegavanje stresa i redoviti sistematski pregledi – već se odražava u stavu tradicionalne kineske medicine „poticati zdravo da ostane zdravo“, što znači jačati organe koji su zaduženi za cirkulaciju (kardiovaskularni sustav) i metabolizam (probavni organi).

U knjizi „Nei Jing“ zapisano je: „Osrednji liječnik liječi bolest kad se pojavi, a dobar liječnik liječit će bolest dok se još nije pojavila!“

Tradicionalnu kinesku medicinu u Europu su donijeli nizozemski jezuiti u 17. stoljeću. Brzo se proširila u Francusku i Englesku, a danas se primjenjuje u cijeloj Europi, posebice akupunktura. Njezinu vrijednost u prevenciji i liječenju različitih bolesti potvrđuju brojna istraživanja temeljena na suvremenim dijagnostičkim metodama, a njezino dosadašnje nerazumijevanje i neprihvaćanje u određenim znanstvenim krugovima potječe uglavnom od nepoznavanja kulturološke dimenzije u kojoj je nastala. „Ne postoji znanje, razumijevanje, ponašanje ili uvid bez kulturološke dimenzije“, istaknuo je Bronislaw Malinowski u svojoj knjizi „A Scientific Theory of Culture and Other Essays“.

Kako pokrenuti Wei Qi

U prevenciji zaraznih bolesti u tradicionalnoj kineskoj medicini posebno se jača tzv. defanzivna energija (Wei Qi) – antitijela (bubrezi i jetra), stimulacijom akupunkturnih točaka na meridijanima, koje imaju funkciju sprečavanja ulaza patogenih faktora u organizam. Na primjer, jedna je od funkcija pluća kontrola kože (epidermisa) te sluznice nosa i grla kroz koje najčešće prodiru razni mikroorganizmi (virusi i bakterije) u tijelo. Ako mikroorganizmi uspiju ući u tijelo, najprije napadaju pluća. Ako je energija pluća dovoljno jaka, izbacuje te patogene na mjestima kroz koja su i ušli – kroz nos, grlo i kožu, pa imamo kliničke slike poput obstrukcije ili curenja iz nosa (rhinitis), promuklosti (laryngitis) i temperature (febrilitet). Međutim, ako je energija pluća slaba, patogeni se faktori zadržavaju u plućima i dovode do upale pluća (pneumonie) sa simptomima kašlja i zaduhe. Da bismo to spriječili, trebamo stimulirati akupunkturne točke na meridijanima i to zagrijavanjem (moxibustijom) onih točaka koje imaju u svojem nazivu vjetar, poput vrata vjetra, rezidencije vjetra i bazena vjetra, a nalaze se u blizini limfnih čvorova.

Ako to ne radimo i patogeni faktori ipak probiju prvu obranu (meridijane), moramo aktivirati Wei Qi, odnosno defanzivnu energiju (antitijela). Da bismo to mogli, moramo aktivirati formaciju Wei Qi-a u organima koje smo spomenuli, zatim njihovu cirkulaciju da mogu doći do mjesta upale, kontrolirati njihovo kretanje prema površini ili dubini te posebno paziti na mjesta tzv. tranzicije, gdje se antitijela obnavljaju. To sve možemo primjenjujući akupunkturu.

Osim što Wei Qi ima pozitivni učinak, ne smijemo zaboraviti ni na njegovo negativno djelovanje – jaku upalnu reakciju i napad zdravih stanica, što se događa u autoimunim bolestima. Zato moramo biti oprezni i dobro poznavati stvaranje i kretanje Wei Qi-a.

Carevi savjeti o prehrani

Tradicionalna kineska medicina primjenjuje i prevenciju i liječenje biljem i hranom, ali se i u tome razlikuje od zapadne medicine. Važnost prehrane shvatila se u Kini kad se 1960. ta zemlja zbog ekonomske recesije suočila s nestašicom hrane (mesa – proteina). Posljedica je bila pobolijevanje velikog broja stanovnika od nakupljanja tekućine u tijelu (edema). U rješavanju tog problema kineska je vlada, na temelju starih medicinskih knjiga – „Agriculture Minister’s Collection of Medicinal Herbs“ iz 300. godina pr. Kr. i „Records of Celebrated Physicians“ objavljene krajem razdoblja dinastije Han 206. godine pr. Kr. – počela dijeliti soju stanovnicima, što je imalo izvanredni učinak na njihovo zdravlje.

U knjizi „Nei Jing Su Wen Ling Shu“ kineski car Huang Di daje osnovne savjete o prehrani: „Uzmi žitarice kao hranu, voće kao podršku, meso za jačanje energije te povrće za osjećaj sitosti“. Navodi i osnovne karakteristike hrane: temperaturu, okus, aromu i kretanje u organizmu prema meridijanima i organima.

Dok u zapadnoj medicini uglavnom razmatramo osnovnu kvalitetu hrane u smislu nutritive vrijednosti, kaloričnosti, vrste šećera, masti i bjelančevina (visoki i niski glikemički indeks, zasićene i nezasićene masne kiseline, esencijalne aminokiseline), vitamina, elemenata, u tradicionalnoj kineskoj medicini radi prevencije bolesti najprije analiziramo konstituciju osobe. Postoji pet tipova konstitucije, pa se prema njima savjetuju plan i program prehrane. To su: tamni obstruktivni tip (osnovna je značajka problem sa zgrušavanjem krvi te zastoj energije), vodeni tip (karakterizira ga povećano nakupljanje tekućina i njihov zastoj), vrući i suhi tip (s manjkom tekućine – deficitom yina), hladni i usporeni tip (koji se uvijek žali na hladnoću – s deficitom yanga) i tzv. umorni tip (pri čemu se razlikuje pet vrsta umora – deficita energije). Dakle, osim što se pazi na kvalitetu hrane kao u zapadnoj medicini, savjetuje se i hrana s posebnim svojstvima za određeni tip konstitucije.

Liječenje nesanice i debljine

U liječenju (kurativi) hranom, biljem i akupunkturom, tradicionalna kineska medicina razlikuje 13 osnovnih disharmonija prema pravilu odnosa solidnih organa (srce, bubreg, jetra, slezena i pluća) i šupljih organa (mokraćni mjehur, žučni mjehur, debelo i tanko crijevo te želudac), tzv. Zang-Fu organi.

Na primjer, nesanica je vrlo česti simptom, a razlikujemo dvije disharmonije. Jedna je zastoj Qi-a jetre, koji se transformira u vatru – disharmonija prema principu ekscesa (anksioznost). Terapijski je princip dreniranje vatre i pokretanje Qi-a jetre, što se postiže uzimanjem hrane koja je po svojstvu hladna i gorka jer gorko i hladno smiruje (gasi) vatru, te ljute hrane koja pokreće i disperzira stagnaciju jetrenog Qi-a i tako smiruje nervozu. Druga najčešća disharmonija koja uzrokuje nesanicu je deficit Qi-a slezene i deficit krvi srca – disharmonija prema principu deficita. Terapijski princip je jačanje Qi-a slezene i jačanje krvi srca. To se postiže hranom koja zagrijava i slatkog je okusa.

Drugi primjer je pristup liječenju debljine kad je indeks tjelesne mase (BMI) veći od 25. Najprije se odrede tip konstitucije pacijenta i osnovna disharmonija, pa se prema tome predlaže vrsta hrane i ljekovito bilje te primjenjuje akupunktura. Ali nikad se ne predlaže dijeta s malo kalorija, koja dodatno vodi u još veću disharmoniju, što se nažalost ponekad radi uz akupunkturu. Akupunkturom se djeluje na centre u mozgu koji su odgovorni za osjećaj sitosti (ventromedijalni dio hipotalamusa), zatim na centre koji reguliraju bazalni metabolizam (hipofiza i štitnjača) te na centre koji su odgovorni za emocije (limbički sustav). Proces traje barem dva-tri mjeseca, ponekad i duže jer se ne smiju naglo gubiti kilogrami, posebice se ne smije gubiti tekućina. Takav  pristup pokazao se učinkovitim u liječenju metaboličkog sindroma, prvenstveno inzulinske rezistencije, što je objavljeno i u „Britanskom medicinskom žurnalu“ 2019.

Liječenje sindroma hranom i akupunkturom

U tradicionalnoj kineskoj medicini razlikujemo pet vrsta umora. Prvi i najčešći uzrok umora je deficit i/ili stagnacija Qi-a (funkcije) u radu štitnjače i nadbubrežne žlijezde. Osnovni princip liječenja takve vrste umora je pokretanje i promoviranje Qi-a. U tu svrhu preporučujemo neutralnu i toplu hranu slatkog ili ljutog okusa, pripremanu kuhanjem ili zagrijavanjem na pari. Važno je izbjegavati hladnu hranu i pića kiselog okusa.

Akupunkturom stimuliramo točku koja se nalazi između drugog i trećeg slabinskog kralješka, a ako je potrebno, možemo je i zagrijavati tehnikom moksibustije. Na uhu ćemo izabrati točke koje stimuliraju štitnjaču i nadbubrežnu žlijezdu.

Osnovne karakteristike hrane

Temperatura je mjera energetskog efekta na tijelo nakon digestije hrane i indicira efekt na Qi i cirkulaciju. Uvijek se određuje u odnosu na sirovu hranu, a na nju se može utjecati kuhanjem i pripremom. Razlikujemo vruću, toplu, neutralnu, svježu (rashlađenu) i hladnu hranu.

Vruća i topla hrana djeluje na vegetativni živčani sustav – simpatikus, disperzira hladnoću, zagrijava unutrašnjost tijela, podržava Yang i Qi (energija), pokreće Qi prema gore i prema van, njezin eksces proizvodi unutrašnju vatru i indikacija je za sve sindrome deficita, hladnoće i slabosti. Primjeri vruće i tople hrane su: cimet, muškatni orašćić, orah, kokos, anis, češnjak, komorač, tikvice, bundeva, papar, luk, poriluk, janjetina, srnetina, kokoš, govedina.

Hladna i svježa (rashlađena) hrana djeluje parasimpatetički, hladi i eliminira vrućinu, podržava Yin, krv i fluide, smiruje. Njezin višak uzrokuje unutrašnju hladnoću i vlagu. Indicirana je kod vrućih bolesti te za deficite krvi i fluida. U tu skupinu spadaju: krastavac, rajčica, banana, jogurt.

Neutralna hrana djeluje harmonizirajuće, podržava Qi te je indikacija za hladne i vruće bolesti. To su, primjerice, krumpir i mrkva.

Okus i aroma opisuju esencijalnu i potencijalnu kvalitetu hrane, koja se oslobađa kuhanjem i digestijom. Svaki okus proizlazi iz snage jednog od osnovnih pet elemenata i ima afinitet prema određenom organu i tkivu.

Kiseli okus podržava jetru i ima stezajuće ili stiskajuće djelovanje. Induciranje stezanja u liječenju može zaustaviti istjecanje tekućina, npr. noćno mokrenje (nocturia), učestalo mokrenje, dugotrajno iskašljavanje, vaginalni iscjedak, kronični proljev. Za akutna stanja kiselo se ne smije upotrijebiti jer može zaustaviti patogeni faktor, npr. akutni proljev koji nastaje zbog vruće vlage u tijelu (dizenterija). Kisele namirnice su, primjerice, limun i rabarbara.

Gorko jača srce, pojačava digestiju, suši i čisti vlagu, promovira  diurezu (mokrenje), pa mu je glavna indikacija zadržavanje tekućine u tijelu. Gorke namirnice su: endivija, radič, maslačak, cikorija…

Ljuto jača pluća, izaziva znojenje i otvara pore na koži. Primjenjuje se u liječenju stagnacije krvi, stagnacije hladnoće u tijelu i deficita energije. Eksces ljutog izaziva suhoću i vrućinu. Ljute namirnice su: papar, hren, đumbir…

Slatko jača gušteraču i slezenu, zagrijava, vlaži i relaksira, jača tjelesne tekućine i mišiće. Višak slatkog odgovoran je za upale sinusa, bronhitis, glavobolje. Slatke namirnice su: mrkva, krumpir, tikvice, leća, lubenica, kukuruz i riža.

Slano jača bubrege, oslobađa stagnaciju, drenira vodu, promovira defekaciju, a eksces slabi funkciju bubrega. Primjeri slanih namirnica su sol, soja, bakalar.

Hrana djeluje u smjerovima: prema gore, prema dolje, prema površini, prema unutra i prema meridijanima i organima. Na primjer, u liječenju kašlja i povraćanja dajemo hranu koja ima silazni smjer, a u liječenju proljeva i prolapsa npr. rektuma dajemo hranu koja ima uzlazni smjer.

Kako analizirati rajčicu

Kako se analizira pojedina namirnica, primjerice, rajčica? 

Temperatura: hladno; okus: slatko i kiselo; organ: jetra, slezena; djelovanje: jača yin i fluide, osvježava krv, umiruje yang jetre; vitamini: C, B1, B2, niacin, folna kiselina, betakaroten, kalij, magnezij.

Dakle, prema njezinim osnovnim karakteristikama, rajčicu možemo upotrijebiti u prevenciji s obzirom na tip konstitucije ili u liječenju disharmonije unutrašnjih organa.

Objava Poticanje zdravog da ostane zdravo pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Napisali: dr. sc. Vanda Bilinski, Franz Biba, mr. pharm., prof. dr. sc. Vladimir Grdinić i Jasmina Reis, voditeljica Kuće Šenoa

„Bio je utorak 9. studenoga 1880. Jutro je osvanulo tmurno, padala je sitna kišica. Na jednom se oglasila silna podzemna tutnjava, a odmah iza toga nastade užasna trešnja zemlje. Bilo je to u sedam sati, trideset tri minute i pedeset sekundi, kada je Zagreb pogodio potres. (…) Sreća bijaše za grad Zagreb“, piše povjesničar Rudolf Horvat, „što je godine 1880. imao energičnog načelnika Matu Mrazovića, koga su izdašno podupirali gradski vijećnici: August Šenoa, Đuro Deželić i Adolf Hudovski. Odmah iza potresa nastadoše u Zagrebu dani velike radnje i selidbe. Ložilo se peći samo u rijetkim kućama, iako bijaše osjetljivo hladno. Sva sila ljudi oboljela je od straha i od nahlade. Uz to je u Zagrebu već od prije harala difterija, od koje je pomrlo mnogo djece.“

Hrvatski književnik, dramaturg, kritičar, prevoditelj, novinar i pravnik August Šenoa od 1873. posljednjih osam godina života bio je senator (vijećnik) u gradskom magistratu, zadužen za odjele građevinarstva, socijale, gradskog redarstva i čistoće. Bio je i pro bono sudac za prekršaje te urednik časopisa Vienac, potpredsjednik Matice hrvatske i umjetnički ravnatelj i dramaturg Narodnog zemaljskog kazališta. Zbog brojnih obveza književna djela pisao je samo noću. Nakon potresa 9. studenoga 1880. nesebično je pomagao svojim sugrađanima od jutra do mraka, po hladnoći i kiši, pa se razbolio. Umro je 13. prosinca 1881. od komplikacija bolesti, navršivši tek 43 godine.

O potresu u Zagrebu i bolesti Augusta Šenoe u knjizi „Moj otac“ pisao je i njegov najstariji sin Milan koji je u vrijeme očeve smrti imao 12 godina:

„Neumorno je prolazio po svim onim potleušicama, provlačio se uza stube u rasklimano, zamazano potkrovlje, spuštao se niza stube u jadne podzemne stanove, gdje je i bez potresa vladala krajnja bijeda i nevolja. Nije to bilo učinjeno jednom, već sat za satom, tjedan za tjednom, gotovo za vrijeme od tri mjeseca. (…) Jednoga tmurnoga prosinačkog dana – sitna je kiša padala već treći dan, a onda okrenuo sjever – otpraviše se gradski mjernik i moj otac da se uspnu na franciskanski toranj, koji je bio na sve četiri strane od kape do temelja propuknuo: dva decimetra široke pukotine, zjale, pa su se ljudi bojali, kako se još u prosincu ponavljahu potresni udarci, da će se zvonik srušiti. Kad je one večeri došao moj otac kući, sav izmoren i duševno i tjelesno, stane se najednom tužiti majci da ćuti jake bolove u zglobovima. Međutim to je jenjalo nakon tri dana. (…) Na Novu godinu 1881. odosmo k djedu (u Veliku Goricu). (…) Pod konac siječnja jave se opet jake boli u zglobovima. Doktor Fon morao je žalibože konstatirati upalu zglobova. Od mjeseca ožujka ostao je otac kod kuće. Tek se kadikad vozio s majkom po gradu. Upala se bacila na srce, a ovo poče izlučivati vodu: pomalo napune se noge, a onda se poče voda sakupljati u trbuhu.“

Augustova supruga Slava Šenoa piše 25. kolovoza 1881. sinu Milanu koji je i za vrijeme školskih praznika bio kod djeda Đure pl. Ištvanića u Velikoj Gorici:

„U utorak bilo je tateku jako zlo, u sedam sati spopala ga astma i u dva sata u noći opet, na svu sreću je onkel kod nas bio i prenoćio, te je doktor još kasno u noći došo, od onda dođu uvijek dva, jučer bio je konsilium kod kojeg su Fon, Rakovac i Hensler prisustvovali, i onda tateku vodu uzeli 18 litara. Sad mu je sasvim dobro, samo je jako slab i mora nekoliko dana ležat. U subotu odlazi Fon u Beč. Mjesto njega dolazi Hensler…“

Upala zglobova proširila se na srce  

„Zaredaše posjeti“, sjeća se Milan Šenoa u knjizi „Moj otac“. „Svake subote poslije podne posjećivao bi oca Đuro barun Jelačić, brat pokojnog bana. On je zaklinjao moga oca neka rabi Morisonove pilule, međutim doktori (Josip) Fon i (Ladislav) Rakovac bijahu protivni tome. Dvaput mu metnuše kanilu, pa ispustiše vodu. (…) Pod jesen (1881.) dobio je moj otac neku bočicu s kloroformom, pa je udisao da mu se ublaže boli. Držali su ga dajući mu Sherry i Cognac…“  

Među brojnim prijateljima koji su posjećivali bolesnog Augusta Šenou bio je i botaničar Dragutin Hirc, prirodoslovac, planinar i publicist. Nakon Šenoine smrti objavio je članak u časopisu Pozor, 20. prosinca 1881., u kojem je, među ostalim, napisao:

U lipnju 1940. Slava Šenoa je u intervjuu s Nikolom Škrgićem za Zagrebački list ovako opisala tijek Augustove bolesti:

„Poslije potresa, koji je razrušio Zagreb, obolio je od upale zglobova, koja se prenijela na srce, i tako je najzad dobio vodenu bolest, pa su mu vodu morali ispuštati kroz kanilu. U početku bolesti, kad su ga počeli boljeti zglobovi, pozvao bi me, kad bi bolovi popustili, pa bi se zajedno izvezli fijakerom. Ali kada je bolest dohvatila srce, nije više ostavljao kuću. U bolesti posjećivali su ga njegovi prijatelji, a među njima i sam Josip Juraj Strossmayer. (…) Iako ga je bolest shrvala ipak je i dalje neumorno radio. Do zadnjeg dana je pisao. Kad bi se umorio, a i poslije, kad više nije mogao, diktirao je meni (i sinu Milanu). „Kletva“ mu je bila posljednje djelo. Metnula bih mu pod glavu nekoliko jastuka (…) Iako je mnogo trpio, bio je strpljiv i nikad se nije žalio na bolest. Bio je uvijek jako dobar prema meni i djeci. Nikada nije govorio o tome da će umrijeti samo da bi me poštedio. S vremena na vrijeme prinosio bi nozdrvama bočicu s kloroformom, pa je udisao. Govorio je da mu to ublažuje bol. (…) Bio je utorak 13. decembra ujutro. Djecu sam poslala u školu kao obično, a djevojku na trg. Njemu je pozlilo… Zadušiti ću se! … Moram umrijeti! … To su mu bile zadnje riječi.“

Zašto Šenoi nisu dali Morisonove pilule

Augusta Šenou više od godinu dana svim tadašnjim dostupnim ljekovitim sredstvima predano su liječili Josip Fon, začetnik moderne kirurgije i voditelj odjela Bolnice milosrdne braće u Zagrebu, Franjo Henzler, ravnatelj zagrebačke vojne bolnice i docent za higijenu na Filozofskom fakultetu, te Ladislav Rakovac, prvi internist u Hrvatskoj, primarni liječnik Bolnice milosrdne braće, tajnik Zdravstvenog odjela zemaljske vlade i predsjednik Zbora liječnika. U Šenoinoj ostavštini u Kući Šenoa nalaze se i biljezima opremljene potvrde liječnika Josipa Fona i Ladislava Rakovca o plaćenom honoraru za liječenje. Nažalost, u potvrdama se ne navode dijagnoza niti pojedinosti o pruženim liječničkim uslugama.

No, zašto liječnici nisu Šenoi dali Morisonove pilule, tzv. čudotvorni lijek koji mu je uporno preporučivao Đuro barun Jelačić, što i u svojoj knjizi spominje Milan Šenoa? Naime, Morisonove pilule tada su naveliko reklamirane u zapadnoj Europi kao lijek koji jamči ozdravljenje od svih bolesti. Čudotvorni pripravak sadržavao je značajnu količinu drastičnih purgativa i bio je zabranjen u Austrijskom Carstvu. U literaturi se spominju i smrtni slučajevi nakon uzimanja Morisonovih pilula. Sastojci su bili tajni i nisu navedeni na pakiranju, a tek je kasnije analizom utvrđeno da su pripravci zapravo pogubni za zdravlje. Činjenica da Šenoi liječnici nisu davali Morisonove pilule pokazuje koliko su bili svjesni da je taj razvikani pripravak zapravo vrlo štetan i da bi prouzročio još veće tegobe.

Nažalost, ni uz najveću i najpožrtvovniju brigu liječnika Fona, Rakovca i Henslera medicina u ono vrijeme nije mogla spasiti velikog čovjeka i pisca. Bez modernih dijagnostičkih metoda i učinkovitih lijekova bio je August Šenoa osuđen na dugo bolovanje, pa iako je pokazivao životni optimizam i predano radio i pisao do posljednjeg dana, nije mu bilo spasa.

Morisonove medicinske pilule

James Morison (1770. – 1840.) otprilike od 1825. u Londonu je prodavao svoje čudotvorne pripravke. Najprije se bavio trgovinom vinima, zatim je kratko radio s ljekarnikom Blainom, a potom je osnovao tzv. Gesundheitskollegium (zdravstveni kolegij, društvo, zajednicu). Morisonove medicinske pilule proizvodila je i prodavala tvrtka H. Morison & Co., Ltd., London, a mogle su se nabaviti i u Njemačkoj, u Apotheken-Bederafskontrol u Berlinu SW 48, Friedrichstraße 19.
Čudotvorne Morisonove pilule bile su dvodijelni pripravak za čišćenje krvi. Prvi dio pripravka je prah, a drugi sredstvo za otapanje, kako bi se pripravak mogao popiti ili uzimati u obliku kapi. Sastavnice lijeka su: smola jalapa (drastični purgativ); aloj (kontaktne laksancije – sredstva koja potiču pražnjenje crijeva; biljne emolijencije – sredstva za zaštitu kože životinjskog, biljnog, mineralnog i sintetičnog podrijetla; i protektivi za sluzi); kalijev hidrogentartarat (mineralna tvar s djelovanjem na probavni sustav i metabolizam); ekstrakt kolocinta (drastični purgativ). Dakle, pripravak se može označiti kao kataraktik – sredstvo s jakim djelovanjem na čišćenja crijeva.
Sličan Morisonovim pilulama, u povijesti je zabilježen i biljni pripravak Pilulae Colocynthidiset Jalapae compositae (ekstrakt kolocinta, ekstrakt crne bunike, smola jalapa, ekstrakt čestoslavice, smola podofilin, ulje paprene metvice i razrijeđeni alkohol), poznat kao sredstvo s jakim učinkom na čišćenje crijeva.
Univerzalni lijek, svelijek, panaceja (grč. panakeomai) oduvijek je san ljudskoga roda. Kako piše Vladimir Grdinić u djelu „Uvod u farmaciju”, književnik i prirodoslovac Johann Wolfgang Goethe u mladosti je studirao kemiju, slušao predavanja iz botanike i ljekarništva te obavljao praksu u ljekarni Jacoba Reinpolda Spielmanna u Strasbourgu, pa se i osobno mogao uvjeriti u trgovinu tajnim farmaceutskim pripravcima. U kazališnom komadu „Jahrmarktsfest zu Plundersweilern“ („Godišnji sajam u Plundersweilernu“) Goethe opisuje nekog šarlatana koji hvali svoje tajne lijekove – arkane (lat. arcanum). Naime, proizvođači takvih pripravaka išli su od mjesta do mjesta i prodavali svoje proizvode, reklamirajući ih kao univerzalne lijekove.
U prvoj polovini 19. stoljeća počele su se osnivati farmaceutske tvornice koje su čudotvorne arkana pripravke proizvodile i prodavale najčešće izravnim slanjem kupcima. Pripravci su reklamirani u novinama, na plakatima i lecima. Tako su reklamirane i Morisonove pilule, a od 1860. tvrtka je i besplatno dijelila knjigu „Morisoniana“. Poslije smrtnih slučajeva koji su povezani s njihovim korištenjem, zabranjeno je reklamiranje Morisonovih pilula. Međutim, unatoč zabranama, proizvođači su uspijevali pomoću neprestano novih objava „zahvalnih bolesnika“ i „stručnih mišljenja“ uvjeriti kupce u nadmoćnu učinkovitost pripravaka koji su se i nadalje mogli jednostavno naručiti poštom.
Nakon smrti Jamesa Morisona 1840. u Parizu, ostalo je golemo bogatstvo. Njegovi sinovi i potomci vodili su tvrtku do 1928., proizvodeći tzv. čudotvorne lijekove i dajući lažnu nadu milijunima bolesnika u čudotvorno izlječenje.
Meyers Grosses Konversations Lexikon, 1902. – 1908., odlično analizira taj fenomen: „Veliku ulogu nalaze ti proizvodi ponajviše u želji da se dobije pomoć u onim slučajevima gdje to liječnik ne može ponuditi. (…) Njihovi proizvođači i trgovci znaju u pravilu zakon lukavo izigrati, upotrebljavaju u velikoj mjeri tisak (novine) koje nažalost te oglase uglavnom ne odbijaju i izazivaju time štetu, budući da pacijente navode na pogrešan put, pa oni zbog podlijeganja šarlataneriji vjerojatno propuste pravo vrijeme, kad bi još liječnička pomoć bila moguća.“
I danas, u vrijeme poplave sumnjivih, neprovjerenih proizvoda preko interneta, treba podsjetiti na poruku pape Pavla IV. (koja se pripisuje vjerojatno još Martinu Lutheru): „Mundus vult decipi, ergo decipiatur“ (Svijet želi biti prevaren, pa neka bude prevaren).

Objava Šta ćete, pokvario sam se prigodom potresa pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.

Alzheimerova bolest najčešći je oblik demencije, a očituje se progresivnim
propadanjem kognitivnih funkcija te karakterističnom pojavom senilnih plakova
i stvaranjem neurofibrilarnih tračaka u kori mozga i subkortikalnoj sivoj tvari.
Napredujući, dovodi do gubitka pamćenja, poremećaja mišljenja te promjena u
ponašanju i osobnosti bolesnika. Iako se Alzheimerova bolest može javiti i
mladim ljudima, ipak je to bolest starije populacije i znatno se češće javlja
nakon 65. godine života. Smatra se da više od pet posto opće populacije starije
od 65 godina boluje od Alzheimerove bolesti, dok u populaciji starijoj od 85
godina i više od 30 posto. Bolest je dvostruko češća kod žena nego muškaraca,
djelomice stoga što žene imaju očekivano duži životni vijek.
Procjene govore kako u Zagrebu Alzheimerovu demenciju ima više od 17.000
stanovnika. Iako se pojavljuje češće u starijoj dobi, Alzheimerova bolest nije
uobičajeni dio starenja. U većini slučajeva bolest nastaje sporadično, s kasnim
početkom nakon 60. godine života i vrlo nejasnom etiologijom. Ipak, u otprilike
pet do 15 posto slučajeva javlja se obiteljski, a tada je češći rani početak bolesti

(prije 60. godine života) i takvi slučajevi povezani su sa specifičnim genetskim
poremećajima.
Simptomi i znakovi Alzheimerove bolesti slični su onima kod drugih
demencija, a najčešći je prvi znak bolesti gubitak kratkotrajnog pamćenja.
Bolest napreduje postupno, na gubitak pamćenja nastavlja se psihičko
propadanje, ali dugo zadržavanje dobrog fizičkog izgleda, no potom dolazi i do
fizičkog propadanja i nepokretnosti.
Rano prepoznavanje Alzheimerove bolesti, zdravstvena skrb i skrb okoline
poboljšavaju kvalitetu života oboljele osobe, stoga je važno prepoznati ovaj niz
simptoma koji mogu ukazivati na početak bolesti. Važno je i rano upućivanje
osobe liječniku, kao i kontaktiranje Savjetovališta za članove obitelji osobe
oboljele od Alzheimerove bolesti (Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest).
Deset znakova Alzheimerove bolesti

1. Poremećaj pamćenja: razvija se postupno, a najviše se zaboravljaju
   događaji koji su se nedavno dogodili.
2. Poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti: održavanju osobne
   higijene, snalaženju u stanu ili na ulici, trgovini, stalno zaboravljanje gdje
   su male stvari – ključevi, naočale i sl.
3. Poteškoće govora, čitanja i pisanja: zaboravljanje riječi u svakodnevnom
   govoru, zamjena istih riječi sličnim riječima, nerazumljivo izgovaranje
   riječi koje nemaju svrhu niti smisao ili se često služi podjednakim
   odgovorima – frazama.
4. Gubitak prostorne i vremenske orijentacije: ne može se sjetiti koji je
   mjesec, dan ili godina, koje je godišnje doba, ne snalazi se na ranije
   poznatim mjestima.
5. Pogrešne procjene i odluke: ne razlikuje vrijednost novca, neprimjereno
   se odijeva u odnosu na godišnje doba.
6. Poremećaj apstraktnog mišljenja: nemogućnost ispunjavanja nekog
   formulara, nerazumijevanje pojmova „rođendan“, „ljubav“, „pravednost“.
7. Često gubljenje stvari, ostavljanje stvari na neuobičajenim mjestima,
   traženje stvari u džepovima.
8. Promjene raspoloženja i ponašanja: na primjer, iz nemira, nervoze, ljutnje
   nagla promjena u preveliku smirenost i nezainteresiranost za događanje
   oko sebe, bezrazložna tuga i plač s izmjenom dobrog raspoloženja i
   smijeha.
9. Promjena osobnosti: pretjerana sumnjičavost, optuživanje okoline za
   krađu novca, stvari, strah od prisutnosti drugih osoba koje ne prepoznaje,
   strah od svega u okolini, ljubomora, nepovjerenje.
10. Gubitak koncentracije i interesa za socijalne aktivnosti, potpuna
    nezainteresiranost, osjećaj napuštenosti, osamljenosti i straha.

Grad Zagreb – demenciji prijateljska zajednica

Grad Zagreb je 2017. pokrenuo program kojim je započeo prilagodbu u
demenciji prijateljsku zajednicu koja pomaže osobama s demencijom da duže
žive bolje. Podaci o stanovništvu u 2017. godini govore da u Zagrebu živi
204.525 osoba starijih 60 godina, među kojima je otprilike 17.000 s
demencijom.
Grad Zagreb želi se razviti u zajednicu koja se odnosi prijateljski prema
osobama s demencijom i unapređenjem zdravstvenih usluga doprinijeti
njihovom što dužem i kvalitetnijem samostalnom životu. Razvijaju se programi
ranog dijagnosticiranja simptoma demencije i uvođenja registra osoba s
demencijom u zajednici. Educiraju se liječnici hitne službe, specijalisti
obiteljske medicine, medicine rada i drugo medicinsko i prateće osoblje.
Educiraju se djelatnici u javnom prijevozu, službi 112, policiji i vatrogasci te
oni koji djeluju u slučajevima općih opasnosti. Educiraju se i djelatnici gradskih
ureda i službi za građane, koji se susreću s osobama s demencijom. Program
osnovne edukacije u sklopu razvoja grada Zagreba u demenciji prijateljsku
zajednicu održan je za djelatnike ZET-a, komunalne redare i djelatnike
Policijske uprave zagrebačke.
Jedna od najvažnijih zadaća Grada Zagreba i inicijative Grad Zagreb –
demenciji prijateljska zajednica je borba protiv stigmatizacije osoba s
demencijom i njihove rodbine, ponajprije:

• medijskim aktivnostima, izdavanjem odgovarajućih informativnih
  materijala te organiziranjem i podržavanjem javnih događanja koja
  svojim sadržajima jačaju svijest o demenciji, njezinim simptomima,
  potrebi ranog prepoznavanja i načinima kojima zajednica pomaže
  
• osobama s demencijom i njihovoj rodbini; poticanjem obrazovnih ustanova na gradskom području da djeci i
  mladima objašnjavaju uzročnike i simptome demencije, načine komuniciranja s osobama s demencijom i mjere koje doprinose mentalnom zdravlju;
• uspostava Centra za demencije Grada Zagreba s ciljem organiziranja
  sveobuhvatne pomoći osobama s demencijom i članovima njihovih
  obitelji.

(PR)

Objava Alzheimerova bolest najčešći je oblik demencije pojavila se prvi puta na Zagreb moj grad.