Svake godine teškoće sa spavanjem ima 20 – 40 posto odraslih, dok ih 17 posto to smatra ozbiljnim problemom; najzastupljenija među poremećajima spavanja je kronična nesanica s prevalencijom 20 posto
Napisala: prof. dr. sc. Vanja Bašić Kes, Zavod za neuroimunologiju, neurogenetiku i bol, Klinika za neurologiju KBC Sestre milosrdnice
Spavanje je esencijalna biološka potreba svih živih bića, koja označava prekid budnog stanja, sa svojstvima ritmičnosti, periodičnosti i privremenosti. Tijekom spavanja dolazi do različitih fizioloških promjena koje uključuju smanjenu motoričku aktivnost i promjenu stanja svijesti. Uloga spavanja nije u potpunosti razjašnjena, ali se smatra da je nužno za oporavak organizma, što omogućuje normalno funkcioniranje i izvršavanje svakodnevnih obaveza.
U današnje vrijeme sve više ljudi pati od poremećaja spavanja, što je veliki medicinski i javnozdravstveni problem. Istraživanje 2015. pokazalo je da jedna trećina Amerikanaca u određenom trenutku života ima neki od poremećaja spavanja. Svake godine teškoće sa spavanjem ima 20 – 40 posto odraslih, dok ih 17 posto to smatra ozbiljnim problemom. Najzastupljenija među poremećajima spavanja je kronična nesanica s prevalencijom 20 posto. Problem nastaje, osim zbog velike učestalosti, i zbog toga što se ti poremećaji ne prepoznaju. Liječnici često tegobama ne pripisuju važnost te ih uopće ne liječe. Ako se odluče na liječenje, nerijetko je to na neprimjereni način, pri čemu propisuju neodgovarajuće doze lijekova. Nedostatak sna može dovesti do teških posljedica, tjelesnih i psihičkih. Postoje slučajevi kad osoba uopće ne spava (potpuna deprivacija sna) i stanja u kojima se san ne sastoji od svih faza spavanja (djelomična deprivacija sna). Deprivacija sna ima različite posljedice te ako je dugotrajna, može dovesti i do smrti.
Što remeti spavanje
Postoje različite podjele i klasifikacije poremećaja spavanja, koje se međusobno razlikuju. Prema osnovnoj podjeli, poremećaje spavanja dijelimo na četiri kategorije:
1. poremećaji uspavljivanja i održavanja spavanja: nesanica, nemirne noge u spavanju, stanja prouzročena periodičnim pokretima udova;
2. poremećaj održavanja dnevne budnosti: hipersomnija zbog smetnji disanja u spavanju, narkolepsija;
3. poremećaj rasporeda budnost – spavanje: poremećaj budnosti i spavanja zbog smjenskog rada, jet lag sindrom (sindrom zaostajanja za mlažnjakom);
4. poremećaji spavanja povezani s pojedinim stadijima spavanja i/ili budnosti: parasomnije (somnambulizam ili mjesečarenje, pavor nocturnus ili noćni strah, noćno mokrenje).
Prema DSM-5 klasifikaciji, poremećaje spavanja možemo podijeliti u 11 kategorija: insomnija, hipersomnolencija, narkolepsija, opstruktivna apneja u spavanju i hipopneja, centralna apneja, hipoventilacija povezana sa spavanjem, poremećaji cirkadijarnog ritma (zakašnjelo spavanje, preuranjeno spavanje, poremećaj spavanja nakon mijenjanja vremenskih zona – jet lag, poremećaj spavanja u smjenskom radu), nonREM parasomnije, noćne more, poremećaj ponašanja u REM stadiju spavanja, sindrom nemirnih nogu / poremećaji nastali zbog djelovanja lijekova. U DSM-5 klasifikaciji noćno mokrenje je zaseban poremećaj.
Nokturija, bol, depresija, nuspojava lijekova, lokalizacija lezija i težina bolesti značajno utječu na kvalitetu spavanja te mogu utjecati na kvalitetu sna i pridonijeti nesanici.
Nesanica: Nesanica se odnosi na poteškoće s uspavljivanjem, zadržavanjem sna ili dobrim spavanjem. Bol, nelagoda, poremećaji spavanja, učestalo noćno mokrenje i drugi čimbenici mogu doprinijeti nesanici.
Poremećaji cirkadijalnog ritma spavanja: Poremećaji cirkadijalnog ritma spavanja utječu na tjelesni prirodni ciklus spavanja i budnosti i mogu dovesti do nesanice, dnevne pospanosti ili oboje.
Sindrom nemirnih nogu (RLS) i periodični poremećaj pokreta udova (PLMD): Osobe sa RLS-om osjećaju trnce koji uzrokuju neodoljivu potrebu za pomicanjem nogu, dok oni s PLMD-om osjećaju trzaje ili druge pokrete tijekom noći. Oba stanja mogu ometati spavanje i uzrokovati noćna buđenja koja dovode do loše kvalitete sna i umora.
Poremećaj disanja tijekom spavanja: najčešći tip poremećaja disanja tijekom spavanja je apneja za vrijeme spavanja, koja uzrokuje poremećen san zbog višestrukih nedostataka u disanju. Apneja za vrijeme spavanja često se pojavljuje kod MS pacijenata koji imaju lezije u moždanom deblu. U većini slučajeva može se liječiti aparatom za kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima (CPAP), koji pomaže u regulaciji disanja.
Liječenje poremećaja spavanja
Terapija ovih poremećaja je kompleksna. Liječenje najprije treba započeti nefarmakološkim mjerama te ako su one nedjelotvorne, prelazi se na farmakološko liječenje. Nefarmakološke metode su terapija kontrole stimulusa, restrikcija spavanja, relaksacija, kognitivno-bihevioralna terapija, paradoksna intencija i higijena spavanja. Higijena spavanja je skup mjera i postupaka koji poboljšavaju kvalitetu spavanja. Tu ubrajamo pravilnu prehranu, tjelesnu aktivnost, temperaturu i vlažnost zraka u sobi za spavanje, odlaske na spavanje u približno isto vrijeme i dr.
Svi psihotropni lijekovi koji imaju sedativna svojstva, ako se primijene u večernjim satima kad biološki ritam određuje prirodnu želju za spavanjem, mogu djelovati kao hipnotici. Svi sedativi-hipnotici, prema definiciji, ako se primijene u dovoljno visokoj dozi, potiču spavanje. Temeljno obilježje većine lijekova iz te skupine je depresijski učinak na funkcije središnjeg živčanog sustava, pri čemu u malim dozama djeluju sedativno, tj. deprimiraju središnji živčani sustav, rezultirajući smirenjem i pospanošću, a u većim dozama imaju hipnotički učinak, odnosno izazivaju san. To su lijekovi koji se koriste u liječenju nesanice, a olakšavaju uspavljivanje i omogućuju spavanje. U hipnotike ubrajamo kemijski različite tvari: barbiturate, glutetimid, kloral-hidrat, metakvalon, benzodiazepinske hipnotike i parcijalne nebenzodiazepinske agoniste benzodiazepinskih receptora (zolpidem, zaleplon).
Potrebni su različiti kriteriji za procjenu učinkovitosti pojedinog hipnotika, koji, prema preporuci Europske komisije za lijekove, obuhvaćaju: latenciju usnivanja ili latencija stalnog spavanja, kontinuitet spavanja, dužinu spavanja (ukupno vrijeme spavanja), osjećaj okrepljujućeg spavanja i kvalitete spavanja, funkcioniranje tijekom dana i kvalitetu života. Idealan hipnotik ispunjavao bi sve navedene kriterije, što je često nemoguće, ali i ispunjenje jednog kriterija može dovesti do poboljšanja određenog oblika nesanice.
Donedavno se smatralo da liječenje nesanice treba biti kratkoročno, ne 12 duže od dva tjedna, jer nesanica nije bila poznata kao zaseban klinički entitet, već se pojavljivala kao jedan od simptoma nekog drugog poremećaja. U današnje je vrijeme drukčiji koncept liječenja jer se nesanica promatra kao kronični poremećaj, pri čemu je potrebno i duže liječenje.
U liječenju se primjenjuju sljedeće skupine lijekova: agonisti GABA receptora – benzodiazepini i nebenzodiazepini; antidepresivi – amitriptilin, trazodon, mirtazapin, agomelatin; melatonin; antipsihotici – olanzapin, kvetiapin; blokatori oreksinskih receptora – suvorexant, lemborexant; antikonvulzivi – gabapentin, pregabalin. Za pacijenta je potrebno odabrati onaj lijek koji omogućuje brzo usnivanje, tj. smanjuje latenciju do pojave sna i postiže dovoljno dugo trajanje spavanja, uz minimalno izraženo neraspoloženje i pospanost idućeg dana. Akupunktura je jedna od metoda koja je vrlo učinkovita u prevenciji nesanice, a često i u njezinom liječenju.
