Napisala: Biba Salata
Ferdinand Budicki, automehaničarski obrtnik, trgovac, tvorničar, zastupnik inozemnih tvrtki, svestrani sportaš i pionir automobilizma, bio je letač slobodnim balonom, motociklist i biciklist, odbornik i osnivač nekoliko sportskih organizacija i sportskih saveza.
Dva razreda realke polazio u Rakovcu kod Karlovca, bravarski zanat učio 1886–90. u Varaždinu. Radio u Grazu, Budimpešti i Beču (gdje je položio majstorski strojarski ispit), potom u Münchenu i Nürnbergu pri »Siemensu« te u Berlinu u biciklističkoj tvrtki »Albatros«. Od 1898. imao u Zagrebu mehaničarsku radionicu te trgovinu šivaćih strojeva i dvokolica, potom i zastupstva inozemnih tvornica automobila (»Ford«, »Daimler«, »Puch« i dr.). Bio član austrijskog Touring kluba.
Kao član varaždinskog kluba biciklista proputovao u osam mjeseci (1897/98) biciklom »Puch« mnoge evropske zemlje i sjevernu Afriku prešavši 16 768 kilometara. Godine 1902. sudjelovao u velikoj međunarodnoj trci »Na motoru Evropom«, te na mnogim utrkama u Zagrebu i inozemstvu. God. 1905. s M. Botheom, R. Kráalom i F. Mannsbarthom letio balonom »Turul« od Zagreba preko Sljemena do gornjostubičkoga Slanog Potoka, potom od Zagreba do Mraclina kod Velike Gorice. God. 1906. s Botheom balonom »Excelsior« letio iz Zagreba u Bašku na otoku Krku.
Bravarski zanat izučio je u Varaždinu i Grazu, a majstorski ispit položio u Budimpešti. U Zagrebu je radio kao automehaničarski obrtnik, a svoj je posao koristio za popularizaciju biciklizma i automobilizma.
Kao trgovac, predstavnik inozemnih firmi, nastojao je građane snabdjeti najkvalitetnijim tehničkim proizvodima koji su se nudili u europskim metropolama. Godine 1898. otvara u Zagrebu Prvu hrvatsku mehaničku popravljaonu i trgovinu automobila, dvokolica, šivaljki i gramofona.
Bio je zastupnik auto-marki Ford, Lincoln, Overland, Daimler, dvokolica i motora Johann Puch i Laurin Klement, šivaćih strojeva Pfaff i Singer, pisaćeg stroja Bar-lock, lonca za brzo kuhanje Fruco, a prodavao je i fonograme, klavire i namještaj. Organizira tečajeve popravljanja strojeva, šivanja i brzog kuhanja.
Bešte, ljudi – ide auto!
Počeci njegovog bavljenja biciklizmom datiraju iz 1895., kada konstruira vlastiti bicikl u tvornici „dvokolica“ u Beču, kojim se vozi do Varaždina. Dvije godine kasnije biciklom marke Aleksander prelazi 16.758 kilometara (Njemačka, Poljska, Rusija, Finska, Švedska, Danska, Engleska, Nizozemska, Belgija, Švicarska, Francuska, Španjolska, Alžir, Tunis, Italija, Hrvatska).
Prvi automobil marke Opel i Beischlag u Zagreb je dovezao 1901., izazvavši paniku među konjskim zapregama, biciklistima i pješacima. Automobil je stvarao veliku buku i plašio građane koji su vikali: „Bešte, ljudi – ide auto!“ Jedan je Zagrepčanin rekao: „To vam je isto kao da vidite kako po cesti trče hlače bez nogu“, a drugi, kad je ugledao konjski izmet, rekao je: „Kaj ja nis rekel da to nemre bez konja.“
Prvi automobil marke Opel i Beischlag u Zagreb je dovezao 1901., izazvavši paniku među konjskim zapregama, biciklistima i pješacima. U Beču je za 4.000 kruna kupio automobil Opel koji je dovezao u Zagreb. Automobil je bio pogonjen jednocilindričnim motorom snage 3,5 KS (2,6 kW), a snaga se na stražnje kotače prenosila lancem. Masa mu je bila 520 kg, najveća brzina iznosila je 20 km/h, a potrošnja goriva 10 l/100 km.
Da bi smio voziti, morao je položiti vozački ispit. To je bio problem jer nitko u Gradu nije znao voziti. Stoga je Budicki najprije morao podučiti članove ispitne komisije kako upravljati automobilom, da bi on mogao kod njih izaći na ispit. Ironično, ta je ista komisija srušila Ferdinanda Budickog na vozačkom ispitu, pa je položio iz drugog pokušaja, a bio je i prvi vozač koji je uzrokovao prometnu nesreću u Gradu Zagrebu.
O Opelu iz 1901. godine Budicki je rekao:
“Pogotovu su se plašili konji, a ni s ljudima tada nije bilo lahko! Nije bilo anlasera, pa smo se mučili kurblanjem. Zarađeni su mnogobrojni žuljevi dok se nije pojavila iskra. Nije bilo rezervnih kotača. Kotač se mogao skinuti samo u radionici. Zračnica se krpala samo na cesti. Automobili su tada trošili puno više ulja. Uopće nisu imali stakla niti krova pa smo bili mokri. Volan je bio izravno spojen s prvim kotačima. Motor je imao cilindar i veliki otvoreni zamašnjak. Najveća brzina iznosila je 30 km/h. Prednji kotači bili su mali, a stražnji veliki.”
Budicki je imao trgovinu biciklima i automobilima prvo u Masarykovoj ulici, zatim u Ilici 25 (kasnije kavana Corso), pa na Trgu bana Jelačića 7 i na kraju u Hatzovoj 10.
Još 1906. bio je suosnivač prvog Hrvatskog automobilskog kluba. Sudjelovao je u mnogim motociklističkim i automobilističkim utrkama u Zagrebu i inozemstvu. Motorom Laurin & Klement 1902. put od Beča do Zagreba prešao je za rekordnih 13 h i 45 min. Tijek puta praćen je na Trgu bana Josipa Jelačića, a uspjeh su prenijele mnogobrojne svjetske novine.
Inače, Budicki je bio poznat kao avanturist. Proputovao je biciklom mnoge europske zemlje i sjevernu Afriku. Sportski duh i želja za avanturom odveli su ga u balon Turul, kojim 1905. godine leti iz Zagreba do Stubice i Velike Gorice te do Baške na Krku i radi prve fotografije Zagreba iz zraka.
Dvije godine kasnije Budicki dovozi prvi motor marke Orion u Zagreb. Već iduće godine motorom Laurin Klement za 14 sati odvozio je relaciju Beč – Zagreb, a 1903. motorom marke Johann Puch vozi 6000 kilometara po srednjoj Europi. Bio je i prvi vozač koji se odvezao na Sljeme, 1904. godine.
S pojavom sve većeg broja vozača u Zagrebu javila se ideja za osnivanje Hrvatskog automobilnog kluba. Prvih 14 vozača u Zagrebu 1906. osnivaju Hrvatski automobilski klub. Neumorni Budicki osnivač je prve autoškole u Zagrebu, 1910., a samo godinu dana poslije osniva Taxi službu.
Napomenimo i da prvi metri asfalta u Zagrebu datiraju iz 1913. godine – od Jelačić-placa do Mesničke ulice. Prva automobilistička utrka Zagreb – Varaždin – Zagreb organizirana je 1912. i bila je duga 176 kilometara. Budicki je zauzeo drugo mjesto, iza Heintzla koji će poslije postati zagrebački gradonačelnik. Budicki je i sudionik utrke Kluba alpinskih automobilista, koja je prolazila kroz Hrvatsku 1914.
Sve više sportskih asocijacija u gradu dovelo je do osnivanja Hrvatskog sportskog saveza 1911., čiji je jedan od osnivača bio – tko drugi nego Ferdo, kako su ga od milja zvali.
Osim u sportskim aktivnostima, Budicki je bio prisutan i u gospodarskom životu Zagreba. Suosnivač je gospodarstvenog sajma Zagrebački zbor, 1909. godine, koji se poslije razvio u Zagrebački velesajam.
Ferdinand Budicki bio je i član Građanskog streljačkog društva, Varaždinskog biciklističkog kluba, Hrvatskog sokola, Zrakoplovnog saveza. Dobitnik je velikog broja međunarodnih biciklističkih i gospodarstvenih nagrada te počasni član mnogobrojnih auto-moto i biciklističkih saveza iz cijele Europe.
