Napisala: dr. sc. Martina Pavković

Jedan od najpoznatijih projekata Vjekoslava Bastla. Motiv šišmiša na razini prvoga kata zgrade esejist Omer Rak povezuje s hermetičko-alkemijskim značenjem, a povezanost alkemije i njezinih simbola s arhitekturom za Bastla je neizostavna kombinacija.

Vjekoslav Bastl je 1903.-1904. za investitora Josipa Kallinu na križanju Masarykove i Gundulićeve ulice projektirao uglovnicu jedinstvenu u zagrebačkoj arhitekturi zbog završne obrade pročelja u cijelosti prekrivenog keramičkim pločicama. Inspiracija za oblikovno rješenje eksterijera povezana je s djelatnosti naručitelja, poznatog industrijalca, trgovca i proizvođača keramike.

Josip Kallina, porijeklom Čeh, u Hrvatsku je stigao kao upravni činovnik i na različitim lokacijama proveo u službi jedanaest godina. Nakon umirovljenja 1873. ostao je u Zagrebu, započevši novu karijeru: otvorio je voćarnicu i trgovinu cvijeća i sjemenja, zatim trgovinu vina, a dvije godine vodio je trgovinu drva. Poslovnu priliku vidio je u tvornici kamenine, čiji je suvlasnik postao 1884., a ubrzo ju je vodio samostalno u Novoj Vesi. Novu suvremenu tvornicu majolike i šamotnih peći izgradio je 1890. na Ksaveru 16. Nakon smrti Josipa Kalline 1905. tvornicu je nastavio voditi njegov sin Gustav, a zastupstvo je 1906.-1909. preuzeo Armin Schreiner, ujedno zastupnik Prve hrvatsko-slavonske tvornice glinene robe i utorenog crijepa „Zagorka“ u Bedekovčini. Sljedeći vlasnik postala je 1909.-1910. Prva hrvatska pećarska zadruga.

Josip Kallina je od početka rada nove tvornice na Ksaveru 1891. do svoje smrti 1905. dominirao u izradi keramičkih peći, postavivši visoke standarde proizvodnje i estetike, kojima je dosegnuo europsku razinu kvalitete. Surađivao je s voditeljima i polaznicima keramičkog tečaja Kraljevske obrtne škole u Zagrebu te inzistirao na visokoj umjetničkoj razini, ručnoj izradi i unikatnom izgledu pojedinih pećnjaka ili čitavih peći. Postao je najpoželjniji domaći proizvođač, pa je velik broj zagrebačkih otmjenih zgrada opremljen keramikom upravo iz njegove tvornice. Kallina je proizvode redovno prezentirao na gospodarskim izložbama, a na Gospodarsko – šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. raznobojnu glaziranu opeku i crijep predstavio je zgradom maloga paviljona, podignutog specijalno za tu prigodu i u potpunosti obloženog majolikom. Model je trajno primijenjen na njegovoj stambeno – poslovnoj zgradi na uglu Masarykove i Gundulićeve ulice, oblaganjem uličnih pročelja majolikom.

Josip Kallina je na nekadašnjem gradskom majuru od gradske općine kupio gradilište, namjeravajući izgraditi trokatnu stambeno – poslovnu zgradu. Gradnju je 1903.-1904. vodilo poduzeće „Honigsberg i Deutsch“, a oblikovno rješenje dao je Vjekoslav Bastl. U prizemlju su nakon izgradnje smješteni Kallinova trgovina i skladište keramičkih proizvoda, a na svakom katu bila su tri trosobna stana. Dva asimetrična krila ugrađene najamne stambeno – poslovne uglovnice radi prilagodbe obliku parcele na spoju krila formiraju oštar kut. Specifična pozicija i proporcije građevnog zemljišta, uz pritisak investitora za maksimalnom iskoristivošću, bile su otežavajuća okolnost pri projektiranju, što je rezultiralo pojedinim nespretnostima tlocrtnih rješenja uza smanjenu funkcionalnost. Primjer je dodatno odvojeno stubište za pristup nekim stambenim jedinicama, dok pojedini stanovi ne dosežu kvalitetu stanova ostalih Bastlovih projekata.

Zgrada Kallina je unatoč tome postala jedno od Bastlovih najpoznatijih djela, a razlog je oblikovanje eksterijera, koje je prvi i jedini primjer tretmana pročelja kao dominantno dvodimenzionalne plohe obložene keramičkom oplatom u hrvatskoj secesijskoj arhitekturi. Gotovo u cijelosti je prekriveno jednobojnim žutim i plavim pločicama s dodatkom nizova stiliziranih šišmiša i vegetabilnih motiva crvenih ruža. Ornament je koncentriran na ugaonom zaobljenom dijelu na kojemu dominiraju motiv lopoča, reljefno oblikovani motivi cvjetova pri vrhu te izniman detalj: balkoni kovane konstrukcije ostakljenih podesta koji zaobljenjem prate ugaoni dio. Istaknuti završni vijenac nadvisuju četiri skulpturalna motiva oblikovno bliska urnama, zastupljena na nekoliko Bastlovih projekta.

Pažnju privlači odabir motiva šišmiša, kojima je na razini prvoga kata čitavom širinom pročelja formiran friz. Esejist i poznavatelj drevnih simbola Omer Rak Bastlove šišmiše promatra u kontekstu brojnih povijesnih tumačenja njihove simbolike. Između ostalog, smatrani su besmrtnim stvorenjima, a aktivnost tijekom noći dovela je do teorije o njihovim magijskim, vještičjim obilježjima. Zbog toga je šišmiš čest motiv u arhitekturi na kraju 19. i početku 20. stoljeća te ga nalazimo i na nekoliko zagrebačkih zgrada. Međutim, značenje šišmiša kod Bastla Omer Rak povezuje s dubljim, hermetičko-alkemijskim značenjem i interpretira kao utjelovljenje prve materije koja u alkemiji ima izniman značaj te se očituje kao sve ili kao jedno tijelo. Povezanost alkemije i njezinih simbola s arhitekturom za Bastla je neizostavna kombinacija kojom je ostvarivao vizualno, ali i duhovno intrigantne građevine.

Oblikovni uzor zgrade Kallina može se pronaći u bečkoj Majolikahaus (Beč, Linke Wienzeile 40, 1898.) Otta Wagnera, s razlika je u tome što Wagner potpuno slobodnom aplikacijom vegetabilnih motiva u potpunosti negira etažnu podjelu, dok Bastl grupiranjem uzoraka na tradicionalan način naglašava arhitektoniku pročelja. Bastlova zgrada Kallina će uz Wagnerovu Majolikahaus, trgovačku zgradu Portois & Fix u Beču Maxa Fabianija (Ungergasse 59-61, 1899.-1900.) te pariški Ceramic Hotel arhitekta Julesa Lavirottea (34 Avenue de Wagram, 1904.) ostati zabilježena kao rijedak primjer pročelja u cijelosti obloženog keramikom u tom razdoblju. Iako je postojala paralelna verzija završne obrade pročelja žbukom u kombinaciji s ortogonalnim keramičkim uzorkom primijenjenim u manjoj mjeri, odabrana je varijanta koja je uspješno marketinški komunicirala s publikom, prezentirajući djelatnost vlasnika zgrade.

Zgrada Kallina je velikim dijelom sačuvana u izvornom stanju. Izuzetak su proširenje prizemnog poslovnog prostora prema ulici te prekrivanje izvorno ožbukanog zida keramikom, bojom usklađenom s izvornikom, 1936. godine. O kvaliteti izvorne oplate svjedoči činjenica da je većina zadržana u velikoj obnovi pročelja, završenoj 2010. Zgrada je ostala Bastlov jedini realizirani primjer aplikacije keramike na eksterijerima i time postala prepoznatljiv secesijski biser srednjoeuropske arhitekture.

Zgrada Kallina, prva nerealizirana varijanta pročelja u Masarykovoj
(1903., nacrt iz DA Zagreb)
O. Wagner, Majolikahaus (Bec, Linke Wienzeile 40, 1898.)

Paviljon J. Kalline na Jubilar noj gospodarskoj šumarskoj izl ozbi u Zagrebu 1891. (iz katal oga izlozbe, foto H.Krapek)
M. Fabiani, trgovacka zgrada Portois&Fix (Beč, Ungergasse 59-61,
1899.-190