Tekst: Jura Gašparac
Uskrs je najveći blagdan kršćanske kulture u kojem je sažeto najveće negiranje pojma smrti, a nalazi se u dijelu godine u kojem iz prividnog «ništavila» zime kao čarobnim štapićem život nanovo probuja, iz nečeg što nam je domalo izgledalo gotovo mrtvo. Zima ima svojih čari, ali mislim da bi većina nas, kada bi hipotetski bili prisiljeni izabrati živjeti u samo jednom godišnjem dobu, odabralo proljeće.
Jedan od najočitijih simbola preobrazbe u životu svakako je i oblik koji smo nazvali jaje. Na prvi pogled izgleda nam kao «neživi» predmet, a u stvari u tom naoko jednostavnom obliku krije se sjeme čudesne transformacije života. Ljudi su simboliku tog čuda u jajetu prepoznali u najranijim danima civilizacije te su u svojem božanskom daru umjetničkog kreacionizma željeli poljepšati ionako čudesnu kreaciju.
Ostaci ukrašenih jaja podrijetlom iz vremena gotovo milenij prije Krista pronađeni su u Kini, a u čijoj civilizaciji su kao i danas bili znak ponovnog rođenja i uskrsnuća. Židovska kultura tako isto u sebi nosi blagdan (Passover) uz koji je povezana i simbolika oslikanih jaja, a iz nje u duhu Abrahamske tradicije tu simboliku je preuzela i kršćanska za Uskrs, te islamska od 12 stoljeća kada je Saladin među muslimane uveo praznik (Khamis al – Amwat). U artefaktima povijesti civilizacije tako se kao svjedoci kulture nalaze i ukrašena jaja iz raznih razdoblja manje ili veće kulturne ili umjetničke vrijednosti. Kao takva su svakako i predmeti skupljanja bilo kao izlošci muzeja ili privatnih kolekcija.
Zbirka Etnografskog muzeja
U našoj zemlji vjerojatno najljepša zbirka starih jaja – pisanica – nalazi se u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Ondje se nalaze hrvatske regije zastupljene kroz posebnosti umijeća šaranja jaja u svakoj od njih, a muzejski stručnjaci obično u dane pred Uskrs organiziraju i škole prenošenja starih načina šaranja jaja u našim krajevima. Ako pak možda negdje u svojem domu čuvate pisanice, a ne znate ništa o njihovu podrijetlu, starosti, vrijednosti – bilo kulturološkoj ili materijalnoj – stručnjaci ovog muzeja svojim znanjem rado će vam izaći ususret. Možda otkrijete da posjedujete vrijedne pisanice koje mogu nadopuniti i prošlost vaše obiteljske priče, ali i djelić lanca hrvatske kulture preko pisanica. Možda bi baš vaša pisanica mogla biti onaj dio tog lanca koji nedostaje ili dosad nije otkriven, a dragocjeno bi nadopunio, obogatio i zaokružio muzejsku zbirku.
Muzej možda poželi otkupiti vašu pisanicu za koju ste još jučer mislili da je bezvrijedna i mogla je poput nekih drugih vrijednih umjetnina, a čije vrijednosti njihovi vlasnici nažalost nisu bili svjesni, završiti u smeću. Što kažete na ideju da se preko vaše novootkrivene vrijedne pisanice priključite listi privatnih donatora i tako svojom donacijom poput mnogih velikih imena naše kulture obogatite fundus kulturnog nasljeđa naše zemlje. Jeste li se ikad upitali spava li «mali -veliki Mimara» negdje u vama.
Jedan takav potez na obogaćenju kulture našeg naroda nedavno je učinio i Muzej grada Koprivnice otkupivši etno zbirku uskrsnih jaja s područja Podravine od gospodina Josipa Cugovčana iz Podravskih Sesveta pa je tako godinama skupljana vrijedna privatna zbirka sačuvana za buduće naraštaje na vjerojatno najbolji mogući način.
Carske pisanice
Kad smo već kod privatnih zbirki uskrsnih jaja, zasigurno možemo reći da su najpoznatija ona koja je izradio ruski carski draguljar iz Petrograda, Peter Carl Faberge.
Prvo jaje načinjeno je prema narudžbi cara Aleksandra II. kao dragocjen uskrsni dar carevoj supruzi carici Mariji Fjdorovnoj. Prvo Fabergeovo jaje imalo je «vanjsku ljusku« od platine, unutar nje bilo je manje zlatno jaje u kojem je pak bila savršeno vjerno izrađena minijatura ruske carske krune. Carica je bila zadivljena malim remek-djelom draguljarstva, a car je nadalje svake godine o Uskrsu naručivao novo jaje kao dar carici. Faberge je tako iz godine u godinu pokušavao sve više nadmašiti samog sebe. Nakon smrti cara Aleksandra i njegov sin zadnji ruski car Nikola II. nastavio je očevu tradiciju darujući Fabergeova remek-djela svojoj supruzi carici Aleksandri. Do revolucije je nastala čudesna zbirka od 57 pisanica. Nakon revolucije nova vlast je dio carskih pisanica, a sve pod parolom kupnje žita za prehraniti narod SSSR-a, rasprodala izvan zemlje. Tako su i slavna carska jaja podijelila sudbinu s mnogim vrijednim umjetničkim djelima koja su u tom vremenu kao reakcionarna uništena, zanemarena ili rasprodana «kapitalističkim» kolekcionarima na zapadu.
Viktor Vekselberg
Slamanjem željezne zavjese i stvaranjem novog društvenog uređenja u Rusiji su se pojavili neki novi moćnici koji su poželjeli dijelove rasutog kulturnog nasljeđa svoje zemlje vratiti tamo odakle potječu te gdje najbolje i pristaju. Godine 2004. kod aukcijske kuće Sotheby’s u New Yorku tako je trebala biti prodana kolekcija od 200-tinjak Fabergeovih predmeta u kojoj je bilo i devet carskih uskrsnih jaja. Kolekcija je do tada bila u vlasništvu obitelji Malcolma Forbesa. Iz Sotheby′sa je bilo rečeno da očekuju da će se kolekcija prodati za najmanje 90 milijuna dolara. Dva mjeseca prije nego što se aukcija trebala održati, iz Sotheby′sa je javnosti dana izjava da je ruski milijarder Viktor Vekselberg u izravnom dogovoru s aukcijskom kućom kupio kolekciju u cijelosti i da je namjerava vratiti «kući», tj. u njezinu domovinu. Tada su antikvarni stručnjaci nagađali da je kolekcija u izravnom dogovoru prodana za iznos koji vjerojatno dobro nadmašuje 100 milijuna dolara. Nakon te transakcije gospodin Vekselberg je izjavio da je čim je čuo da će se najskuplja jaja na svijetu ponuditi na prodaju odlučio postati njihovim novim vlasnikom kako bi mogao svojoj domovini vratiti jedno od najcjenjenijih bogatstava ili kako je još rekao «najznakovitije primjere ruskog kulturnog nasljeđa». Kolekcija je od tada bila izložena u nekoliko zemalja. Nama je vrlo zanimnljivo da gospodin Vekselberg, očito očaran ljepotama lijepe naše, ljetuje u Hrvatskoj gdje posjeduje kuću za odmor. Naime, radi se o bivšoj kući našeg velikog dirigenta Lovre pl. Matačića u Lozici pokraj Dubrovnika. Gospodin Vekselberg nedavno je za jedan hrvatski tjednik izjavio kako bi dragocjenu kolekciju rado izložio i u našoj zemlji te da u vezi s time stoji otvoren za razgovor s našim nadležnim institucijama. Mi se samo možemo nadati skoroj plodonosnoj suradnji.
Porculanska jaja
U Zagrebu je nedavno otvoren, lijepo obogativši kulturnu ponudu našega grada, i Muzej srpske pravoslavne crkve, gdje se među raznim vrijednim umjetninama nalazi i porculansko jaje s kraja 19. st., vrlo vješto oslikano s prikazom Krista u medaljonu unutar bogatog zlatnog dekora, a koji je proizvod ruske carske manufakture porculana.
Inače gotovo da i nema bolje svjetske marke porculana, a koja u svojoj ponudi nema i pisanice koje su često izrađene i kao doze za čuvanje nakita. Na našem području najčešće ih nalazimo s oznakama mađarskih i njemačkih manufaktura kao što su npr. Herend, Maissen, Rosenthal. Obično se radi o ručno obojenom porculanu limitirane serije pa o svemu tome te očuvanosti i godini nastanka ovisi i njihova cijena na antikvarnom tržištu. Vrlo su tražena i limena jaja raznih proizvođača slatkiša koje nadasve cijene kolekcionari stare ambalaže.
Velika kolekcija malog formata
U današnjoj eri užurbanosti, kada bi gotovo svi htjeli u najkraćem vremenu saznati što više o svemu, kada bi me netko upitao na koji način bi možda bilo najlakše i najbrže dobiti uvid u suvremenu hrvatsku likovnu scenu vjerojatno bih mu predložio da pogleda zbirku gospodina Miše Azinovića.
Neupućeni bi mogli očekivali posjet zdanju kilometarskih hodnika i dvorana, ali prevarili bi se. Zbirka gospodina Azinovića mogla bi se zaista brojem djela autora i, svakako, kvalitetom usporediti gotovo sa zbirkom Muzeja suvremene umjetnosti, ali tu svaka sličnost prestaje.
U priči o zbirci Azinović možete steći zaista poseban doživljaj koji se može usporediti s doživljajem Gullivera kada se našao u minijaturi zemlje Liliputa. Zbirka Azinović sastoji se od drvenih pisanica na kojima su svoju kreativnost pokazali gotovi svi važniji suvremeni likovni umjetnici uz još nekolicinu njihovih kolega iz inozemstva.
Važno je napomenuti da umjetnici u svom radu na pisanicama nisu bili ograničeni nikakvim kanonima tradicionalnih načina bojanja pisanica, nego je svaki svoju osobnost mogao iskazati u stilu tema i načina rada koji mu je svojstven. Zbirka je nastala zahvaljujući ideji njezina vlasnika koji je godinama poslovno surađivao ili priljateljevao s mnogim likovnim umjetnicima. Godine 1991. u Muzeju Mimara bilo je izloženo 250 pisanica koje je izradilo 50 umjetnika. Pisanice su preko sebe u tom vremenu prenosile simbol težnji ratom zahvaćene Hrvatske za slobodom, neovisnošću te svakako u skladu s time i novim progresom na svim poljima stvaralaštva. Izložba je postigla veliki uspjeh, što je svakako pridonijelo i daljnjoj suradnji kolekcionara i umjetnika na daljem rastu zbirke.
Zbirka danas broji oko 3.000 pisanica koje je izradilo preko 600 autora. Mogu reći zaista impresivan broj, a nesumnjivo i kvaliteta. Činjenica da je zbog svojih djela maloga formata nesumnjivo pogodnija za transport i tako dostupnija širem krugu ljudi željnih informacija o umjetnosti, odvela je izložbu u Ivanićgrad, Gospić, Knin, Krapinu, Opatiju, Koprivnicu, Split,..
