Napisao: Branimir Špoljarić
Foto: Arhiv MGZ
Uz formiranje novih donjogradskih ulica i njihovih produženja za Badovinca značajniji je razvitak telefonije. Naime 1887. zagrebačka telefonska centrala, koja je bila u privatnim rukama, priključuje prvih tridesetak građana. Nikola Badovinac bio je zaslužan za razvitak telefonije
U selu Badovinci na Žumberku 1828. je rođen Nikola Badovinac, potomak senjskih uskoka koji su bili raseljeni na to područje. Budući da je bio iz dobrostojeće obitelji Badovinac, Nikoli je omogućeno školovanje u Zagrebu i diplomirao je pravne nauke. Postao je financijski stručnjak, ali od 1878. do 1881. nakon aneksije boravi u Bosni i Hercegovini sudjelujući u organiziranju uprav noga i sudskoga ustroja. U Zagrebu je djeovao kao financijski nadsavjetnik i upravit lj Katastarske oblasti. Kad se vratio iz Bos ne i Hercegovine, aktivno se uključio u politički život Zagreba i nekoliko je godina bio gradski zastupnik, da bi 1885. bio izabran za gradonačelnika. Na toj se dužnosti zatekao u vrijeme kad se Zagreb oporavljao od katastrofalnoga potresa 1880. U gradu se probijaju nove ulice kao što su Boškovićeva i Voćarska, a grad otkupljuje zemljište na tadašnjem Sajmištu za izgradnju Hrvatskoga narodnog kaza išta. Badovinac potiče popločenje ulica u gradu, a isto tako proširuje vodovodnu mrežu u Donjem gradu. Za njegova načelnikovanja uređuje se Ilirska arkada na Mirogoju u koju su preneseni posmrtni ostaci hrvatskih preporoditelja koji su bili pokopani na drugim grobljima, kao što je Ljudevit Gaj bio pokopan na Jurjevskom groblju, a Vatroslav Lisinski na groblju kraj kapelice sv. Roka, danas Rokovom perivoju. Nikola Badovinac bio je oštri protivnik bana Khuena Hedervaryja što ga je koštalo njegove dužnosti gradonačelnika. Ban ga je nakon dvije godine suspendirao s položaja i na njegovo mjesto postavio za iduće tri godine svog savjetnika Ignjata Siebera. No i u te dvije godine od 1885. do 1887. Badovinac je mnogo učinio za grad. Uz formiranje novih donjogradskih ulica i njihovih produženja za Ba do vinca značajniji je razvitak telefonije. Naime, 1887. zagrebačka telefonska centrala, koja je bila u privatnim rukama, priključuje prvih tridesetak građana. Ovaj poznati financijski stručnjak, političar i gradonačelnik Zagreba umro je 1902. godine u Kandiji kraj Novog Mesta, a zadovoljštinu za svoj rad dobiva proglašenjem za počasnoga građanina Zagreba i dodjelom plemstva 1896.
U četvrti Ravnice 1931. godine nazvana je jed na ulica njegovim imenom: ulica Nikole Badovinca ili kraće Badovinčeva ulica.
