ŠTO SE DOGODI KADA SE JEDNE VEČERI SRETNU DVA VELIKANA KLAVIRA I DVA NAIZGLED NEPOMIRLJIVA SVIJETA, KLASIČNE GLAZBE I JAZZA?
Fantastičan dijalog između Fryderyka Chopina (1810.- 1849.)i Michela Petruccianija (1962. – 1999.), obojice pokopanih na groblju Père-Lachaise u Parizu, otkrit će mladim čitateljima i slušateljima sličnosti i razlike ova dva glazbena žanra i pokazati da: „Glazba ne poznaje granice ni ograničenja, slobodna je, stanuje u srcu svakoga ljudskog bića. Glazba je zajedništvo, jedini jezik na kojem smo svi isti.”
O knjizi:
Na najpoznatijem pariškom groblju Père-Lachaise nedaleko od francuskog pijanista Michela Petruccianija pokopan je poljski skladatelj Fryderyk Chopin. Neobična podudarnost nadahnula je novu knjigu Rena Brandonija, koju je ilustrirala Chiara di Vivona, u kojoj spaja likove dvojice velikana klavira, koji pripadaju tradicionalno suprotstavljenim glazbenim svjetovima, ali ujedinjeni su u ljubavi prema glazbi.
U dirljivom i duhovitom imaginarnom dijalogu Chopina i Petruccianija doznajemo pojedinosti iz njihovih života, razlikei sličnosti između klasične glazbe i jazza, a njihov dijalogsadrži dragocjenu pouku: glazba ne poznaje granice, slobodna je i stanuje u srcu svakoga ljudskog bića.
Glazbene ulomke i priču u interpretaciji Nikše Marinovića možete poslušati skeniranjem kôda u slikovnici.
O autoru:
Reno Brandoni, talijanski gitarist, autor i urednik. Osamdesetih je godina surađivao s najznačajnijim gitaristima tog vremena kao što su Stefan Grossman, John Renbourn, Duck Baker, Dave Van Ronk, s kojima je nastupao diljem Italije. Godine 2000. osnovao je mrežnu stranicu fingerpicking.net, koja je postala omiljena tisućama gitarista. Objavio je glazbene albume Bluesando (1984.), Zingarom(2005.), Yelda (2006.). Autor je i urednik brojnih knjiga o klasičnoj gitari. Kreator je serije akustičnih gitara „Effedot” i osnivač časopisa Chitarra Acustica. Autor je serije glazbenih slikovnica o velikanima klasične glazbe i jazza.
cima. Za prevodilački je rad dvaput primila godišnju nagradu Josip Tabak Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Od 2016. do danas surađuje kao mentorica u projektu radionica književnog prevođenja Translab, a od 2022. organizira i koordinira talijansko-hrvatski Translab, koji se održava u suradnji Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu i DHKP-a.
Iz knjige:
Fryderyk kao da se još više uzrujao:
„Dobro, sad je bilo dosta, dali ste si oduška, dobili ste svojih
bijednih pet minuta slave. A sad nestanite, idite se igrati sa sebi sličnima,
ja radim na svojemu novom djelu.”
Kod Michela je to izazvalo samo još veću znatiželju: „Stvarno? O čemu je riječ?
Mogu li ti pomoći? Mogli bismo održati jam session.”
„Kakav sad džem…? Hvala, ali ja slatko ne jedem. A i ne bih sjeo za stol s neznancem.”
„Ma molim te, nije jam session marmelada, tako to zovemo mi džezisti
kad želimo zasvirati zajedno i improvizirati…”
(….)
„GLAZBA JE MATEMATIKA, TOČNOST, NIJE TO ZA IMPROVIZACIJU.”
Michel je istog trena reagirao:
„Ne, nego je prije svega osjećaj, zanos, instinkt, ljubav.
JAZZ JE MAŠTOVITOST. Žao mi je, ne poznajem tvoju glazbu,
ali uza svu tu ‘točnost’ može biti samo jako dosadna”, dodao je nakraju da ga isprovocira.
„Vi ne znate UŽIVATI U STROGOSTI, DISCIPLINI, SAVRŠENSTVU…”, krenuo je Fryderyk u napad.
„…a ti ne znaš za LJEPOTU SLOBODE”, kao iz topa odgovori Michel.
(PR)
