Napisala: Milka Babović
Svaki broj časopisa “Povijest sporta” – od prvog broja do današnjih – nepresušni je izvor dragocjenih podataka o povijesti svekolikog hrvatskog sporta.
Jednom zgodom sam u broju 97 (lipanj 1993.) tražila tekstove o Mediteranskim igrama (MI). Čitajući sadržaj, iznenadio me naslov: Željko Poljak – “Ban Josip Jelačić – planinar”. Dovoljno da radoznali kroničar-novinar pribilježi pronalazak za neku drugu zgodu, ali… ime pisca bio je znak da se mora odmah otvoriti 47. stranica. Iskustvo me vodilo!
Autor, doktor Željko Poljak, liječnik, sveučilišni profesor, planinar, neumorni pisac o planinarstvu i planinama, 41 godinu glavni urednik “Hrvatskog planinara” (prvi broj 1. lipnja 1898.!), svakome tko je htio doznati i naučiti nešto sadržajno o planinarstvu poklonio je dio svoga znanja. I evo što je napisao dr. Željko Poljak pod tim izazovnim naslovom:
“O hrvatskom banu grofu Josipu Jelačiću (1801.-1859.) napisano je mnogo članaka i knjiga, pogotovo u posljednje dvije godine, otkada je zagrebačkom glavnom trgu vraćen njegov spomenik. Povjesničari su osvijetlili gotovo svaki detalj njegova burna života, ali im je, izgleda, promaknuo podatak da je Jelačić bio i planinar. O tome možemo naći podatke u stranim knjigama. Jednu od njih napisao je na talijanskom jeziku tršćanski botaničar dr. Bartolomeo Biasolleto prije 150 godina pod podugačkim naslovom: Relazione del viaggio fatto nella primavera dell’anno 1838. della Maiesta Re Federico Augusto di Sassonia nell’ Istra, Dalmazia e Montenegro (Trst, 1841.)…”.
Saski kralj na Učki
Kako je izvještaj o putovanju saskoga kralja Friedricha Augusta II. (1797.-1854.) ovim dijelom Europe postao dio životopisa bana Josipa Jelačića!? Kralj je u to vrijeme stolovao u dalekom Dresdenu. Ban Josip Jelačić tada je bio bojnik, imao je 37 godina i veliko vojničko iskustvo. I kralj Friedrich August II. bio je školovani vojnik, kao časnik je i ratovao, čime je ispunjavao svoju vladarsku dužnost, ali je puku omilio svojim, za ono vrijeme pozitivnim, reformama (gradovi su dobili samoupravu, seljake je oslobodio tlake i kmetstva…). Botanika mu je bila srcu prirasla i zato je putovao svijetom. Tako je dospio i u Hrvatsku. A kraljevi, bili oni i vrsni botaničari, ne lutaju šumama i planinama sa svojom pratnjom, prepušteni sami sebi!
Na Učku se popeo za dva sata, ali mu je kiša spriječila onaj daleki i velebni vidik
Dr. Željko Poljak o tome dalje piše: “Iz Biasolletove knjige saznajemo da je 1838. godine, pri usponu na Učku, kralja pratio i Josip Jelačić, tada carski bojnik. … Dne 10. svibnja krenuo je kralj s pratnjom iz Voloskog u Matulje i odavle cestom do podnožja Učke, na koju se popeo za dva sata, ali mu je kiša spriječila onaj daleki i velebni vidik…Kratak izvještaj o tom putu zabilježila je i Danica Ilirska 1839. godine (br. 35 i 36) prema dnevniku konzula u Trstu Sartorija, koji je također pratio kralja…”.
Čitajući dalje članak dr. Željka Poljaka, svaki iskusni planinar prati u mislima kralja koji s pratnjom traga ljepotama i vrletima Velebita, Zmijskog brda na Pelješcu i Biokova. Župni stan u Potpragu podno Tulovih greda pružio je kralju Friedrichu Augustu II. i pratnji konačište. Temeljiti pisac, poznavalac i znalac vrijednosti podataka iz prošlosti, dr. Željko Poljak, ne zaboravlja spomenuti: “U tom istom stanu noćili su 1852. godine i naši planinarski prvaci Schlosser i Vukotinović”. (Dr. Josip Schlosser-Klekovski, liječnik i botaničar, i Ljudevit Vukotinović, književnik i enciklopedist, suosnivači su Hrvatskog planinarskog društva – HPD-a, 15. 10. 1874., op. M.B.)
Otkrivena biljka na Biokovu
Traganje i istraživanje bilo je nagrađeno – kralj je otkrio i nekoliko nepoznatih biljaka. Biljka pronađena na Biokovu ovjekovječena je i kraljevim imenom. To je Centaurea Friderici Augusti, a nazvao ju je šibenski liječnik Roberto Visiani (1800.-1878.), profesor botanike na Sveučilištu u Padovi.
No, kralj nije zaboravio ljepote i raznolikost biljnog svijeta naših planina. Nakon sedam godina, državničkim obvezama spriječen da to učini i ranije, Friedrich August II. dolazi 1845. godine u Hrvatsku nastaviti svoja istraživanja. Uz njega je “prijatelj i vodič” Josip Jelačić, tada već pukovnik. Ovaj put tragaju po Kleku i Goloj te po ličkoj Plješivici. To je putovanje opisao dr. J. Scadelbach, i sam sudionik, u knjizi Friedrich August II, König von Sachsen (Leipzig 1854.).
Prijatelj i vodič Josip Jelačić tragao je s kraljem i po Kleku i Goloj te po ličkoj Plješivici
Zašto je baš časnik Josip Jelačić izabran za pratioca i vodiča?
Dr. Željko Poljak piše: “Danas je, dakako, teško utvrditi zašto je Jelačić planinario – po službenoj dužnosti ili iz planinarskih pobuda?”.
Pomnim iščitavanjem životopisa bana Josipa Jelačića mogu se naći dijelovi odgovora. Prije svega, 1838. Josip Jelačić je bio mlad, prekaljeni vojnik, njegova tjelesna izdržljivost je morala biti uzorna. Službovao je s Ogulinskom graničarskom pukovnijom u Italiji, zapovijedao područjem Glinske pukovnije, što je značilo upoznavanje kraja, pa i planina na djelu, u sedlu na konju ili pješice. Zna se da je već u mladosti pokazivao izrazito zanimanje za zemljopis, povijest i strane jezike. Ovim odlikama dodajmo i odgoj na Terezijanskoj akademiji u Beču.
I zato dr. Željko Poljak na kraju kaže: “Vjerojatno ipak nije slučajno da se prilikom obiju kraljevih putovanja po hrvatskim planinama upravo on nalazio u kraljevoj pratnji, pa neka taj podatak bude zabilježen u analima hrvatskog planinstva.”
