Sedamnaest godina i devedeset brojeva časopisa Zagreb moj grad koji znanstveno-popularnim tekstovima čuva i promovira povijest i kulturu jednoga grada, a pritom ga pokreće i održava samo osobna snaga i vizija njegove glavne urednice Biserke Rajković Salate, vrijedno je divljenja.
Prepoznali su to čitatelji i uzvanici i na nedavnom svečanom predstavljanju 90. broja časopisa u prepunoj dvorani Novinarskog doma, među kojima su bile brojne osobe iz zagrebačkog znanstvenog, kulturnog i javnog života, no nažalost ne i predstavnici Grada Zagreba i Ministarstva kulture, od kojih bi se očekivala podrška takvom vrijednom izdavačkom projektu. I dok Grad, doduše skromno, pomaže izdavanje časopisa, financijska podrška Ministarstva kulture izostaje, iako se Zagreb moj grad bavi temama koje nisu relevantne samo za Zagreb, nego i za cijelu Hrvatsku.
Časopis Zagreb moj grad pokrenula je Biserka Rajković Salata u ožujku 2007. kao doprinos očuvanju baštine grada Zagreba, njegove povijesti, arhitekture, kulture i sjećanja na ljude koji su ga stvarali, gradili i svojim znanjem i radom doprinijeli da Zagreb bude važan dio europskog civilizacijskog kruga. Uključivši od prvog broja kompetentne suradnike – vrhunske stručnjake iz područja povijesti, arhitekture, povijesti umjetnosti, književnosti, medicine, turizma, likovnih, glazbenih i dramskih umjetnosti, časopis je postavila kao dragulj u zagrebačkom, a i hrvatskom publicističkom izdavaštvu. Među suradnicima časopisa su bili i Milka Babović, Tonko Maroević, Branimir Špoljarić, Jurica Miletić, a do danas su to Snješka Knežević, Irena Kraševac, Dragan Damjanović, Marijan Lipovac, Nada Bezić, Petra Vugrinec, Mladen Obad Šćitaroci, Katarina Levaj Horvat, Mladen Perušić, Damir Kovač, Vanja Bašić Kes, Mirna Šitum, Zvonko Kusić, Tomislav Kučinić, Ines i Saša Novković i brojni drugi autori. Malu redakciju časopisa pak čine tri čvrsta stupa: osim urednice Bibe Salate, novinarka i redaktorica Diana Kučinić te grafička urednica Darija Žunec. Velik je doprinos, posebice u slikovnom dijelu časopisa, zagrebačkih muzeja, arhiva, ustanova, knjižnica i privatnih zbirki.
– Zagreb je neiscrpna riznica tema: o povijesti i sadašnjosti, ljudima koji su tkali vrijednosti građanskoga života, a nazire se i vizija o tome kakav bi grad mogao biti. Iako je ranjen potresom i puno se toga promijenilo, zatvorena su neka kultna mjesta, gubi se zagrebački štih, Zagreb ostaje moj najljepši i najdraži grad na svijetu, pun života, kulture i brojnih događanja. Takvom sam gradu prije 17 godina i namijenila časopis – istaknula je Biserka Rajković Salata.
Upravo je na 75. broj časopisa Zagreb moj grad iz 2020., koji je u cijelosti bio posvećen potresu, među ostalim podsjetio i povjesničar umjetnosti prof. dr. sc. Dino Milinović, govoreći na promociji 90. broja, rekavši da je Zagreb moj grad jedini odmah i na jednome mjestu objavio podatke o šteti koju je potres prouzročio gradu na ustanovama, školama, muzejima, kazalištima, galerijama, crkvama… uz tekstove o njihovoj povijesti, ostavivši gotovo monografski trag o tom trenutku.
Enciklopedijski karakter časopisa Zagreb moj grad naglasio je i dekan Arhitektonskog fakulteta, prof. dr. sc. Bojan Baletić, a povjesničarka umjetnosti dr. sc. Irena Kraševac istaknula je da u svakom broju časopisa vidimo našu kulturu, povijest, prošlost, događanja koja su bila aktualna, a možda smo ih zaboravili… Prof. dr. Božo Skoko rekao je da se upravo na sadržaju ovog časopisa velikim dijelom može temeljiti i brendiranje grada Zagreba, u čemu bi i gradska vlast i kulturna i turistička tijela državne uprave trebala pomoći.
Trenutačno ovu vrijednu publikaciju o prošlosti i sadašnjosti grada Zagreba na životu drže čitatelji, pretplatnici, sponzori i upornost glavne urednice koja vjeruje da će Zagreb moj grad – koji izlazi četiri puta godišnje – uspjeti doživjeti i svoje stoto izdanje.
(Uredništvo)
