Bračni život bijelih udovica
Muževi odlaze preko oceana u potrazi za kruhom, a na Otoku ostaju bijele udovice, osuđene na desetljeća razdvojenosti i čekanjana njihov povratak. Oni u New Yorku i Buenos Airesu upoznaju svijet i stiču nova znanja, svjetonazore i iskustva, a one su zakopane na kvrgavom otoku, boreći se poput Amazonki za opstanak svoga izoliranog mikrosvijeta. Njih je daleki svijet mijenjao, dok su one ostajale iste, ne odlazeći ni do pola sata brodom udaljenog grada na kopnu. Brak im se desetljećima svodio na rijetka pisma.
U novoj knjizi ‘Draga Ulija/ Ljubavna pisma s otoka’ izašloj u izdanju izdavačke kuće ArTrezor, autoricu Davorku Vukov Colić posebno zanima sraz tih dvaju svjetova nakon povratka muževa, kada za istrošene starice i iscijeđene starce konačno počinje ‘pravi’ život. Predstavljena krajem godine zagrebačkim čitateljima u Galeriji Kupola Gradske knjižnice (promotorice novinarka i književnica Grozdana Cvitan, etnologinja dr. Marina Blagaić Bergman i urednica Silva Tomanić Kiš), knjiga govori o emocionalnom životu i psihološkim stanjima Otočanki osuđenih na samoću i odgođenu seksualnost zarobljenustrogim otočkim moralom, o otuđenju, razočaranju, tragedijama, ponekoj pobuni, ali i o rijetkoj zajedničkoj sreći.
Lica i događaji temelje se na stvarnim osobama i situacijama koje autorica prati od početka do sedamdesetih godina prošloga stoljeća, od doba austrougarske vlasti do socijalističkog samoupravljanja. Usporedo sa životom bijelih udovica teče muška strana priče o odlasku i snalaženju s druge strane Atlantika.
Mada je riječ o otočiću Zlarinu nedaleko Šibenika, autorica ga naziva Otokom, jer je on tek jedan sličnih sudbina na našoj obali. Ljubavnih priča baka i djedova sjećaju se njihovi unuci i unuke, uspješni profesionalci u svojim zanimanjima sa svjetskim iskustvima, a danas – ugledni građani Zagreba.
(PR)
