U Galeriji Arheološkog muzeja u Zagrebu u Ulici Pavla Hatza 6 od 20. siječnja do 15. veljače otvorena je izložba Ivan Meštrović – portreti suvremenica i suvremenika.

Nakon što je u listopadu i studenome 2021. postavljena u Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci, izložba Ivan Meštrović – portreti suvremenica i suvremenika se predstavlja i zagrebačkoj publici. Izlaže se petnaest skulptura iz zbirki Muzeja Ivana Meštrovića u Splitu i Zagrebu, Gliptoteke HAZU-a, Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti i Galerije umjetnina Split. Ovaj izbor pruža uvid u intrigantne društvene, umjetničke i političke veze Ivana Meštrovića. Portreti, koje je izabrala autorica izložbene koncepcije Barbara Vujanović, svjedoče o stilskom razvoju jednog od ponajboljih portretista u 20. stoljeću – od secesijske stiliziranosti i impresionizma preko art déco stilizacije do realističnosti međuratnoga razdoblja.

Ivan Meštrović, Wickham Steed (detalj), portret, London, 1915.
Ivan Meštrović, Wickham Steed (detalj), portret, London, 1915.

Uvodni tekst u katalogu upućuje na zanimljive biografije osoba koje je Meštrović portretirao: Petra Branija, Lava Nikolajeviča Tolstoja, Izidora Kršnjavog, Augustea Rodina, Vere Čuče Milčinović, Wickhama Steeda, Lady Cunard i Dorothy Une Ratcliffe, Tomáša G. Masaryka, Tomislava Krizmana, Ante Katunarića, Vladimira Becića, Andrije Milčinovića i Vladimira Nazora. Likovni postav, koji potpisuju Damir Gamulin i Antun Sevšek, naglašava posebnosti Meštrovićevih remek-djela te omogućuje prisnije upoznavanje posjetitelja s portretiranim ličnostima koje su obilježile hrvatsku i europsku kulturu i politiku u 19. i 20. stoljeću.

Ivan Meštrović, Tomislav Krizman, portret (detalj), Beč, 1904.
Ivan Meštrović, Tomislav Krizman, portret (detalj), Beč, 1904.

„Svaki je portret zaseban univerzum, mjesto stvarnog i metaforičkog pregovora između Meštrovića i osobe koju je portretirao, interpretirao, doživljavao na sebi svojstven način. Iako kod nekih djela izostaju podaci kakve je ostavio o portretu kralja, taj primjer može biti dovoljan za daljnju imaginaciju i predodžbu uzbudljivog susreta dviju osoba, materijaliziranog u sadrenom ili brončanom fragmentu. On predstavlja svjedočanstvo o vremenu nastanka i dvostrukom odrazu i srazu – portretista i portretirane, odnosno portretiranoga, između kojega se rasprostire koprena društvenih isprepletenosti i konvencija“, ističe u uvodnom tekstu Barbara Vujanović.