Tekst: Milka Babović

Foto: Hrvatski sportski muzej

Nema spomena o Tečaju gimnastike za učitelje pučkih škola što ga je priredio i vodio dr. Franjo Bučar u Zagrebu od 1. listopada 1894. do 1. travnja 1896. godine, a da se ne naglasi kao neobičnost, da je tečaj polazila i jedna jedina žena Ivana Hirschmann. U knjižici “Izvještaj tečaja za učitelje gimnastike” (Zagreb 1896.) dr. Franjo Bučar piše: “Natjecatelja prijavilo se je do 60, od kojih bude primljeno tek 30, jedan eksternista: vođa zagrebačkoga “Hrvatskog Sokola”, A. Haynek i jedna učiteljica više pučke škole, ispitana već za gimnastiku, gospođica Ivana Hirschmannova”.
Nema razloga da ne saznamo tko je bila Ivana Hirschmann. Posebno danas,  kada ponekad izgleda da svi sportski uspjesi “niču u plodnom tlu današnjice, nekako sami od sebe budući da smo iz vreće darovitosti dobili zamašan dio”. Naši su preci, učitelji, prije svih, i ini djelatnici opismenjeni onovremenim naprednim saznanjima imali viziju i vjeru u budućnost. Učeći su spoznali da bez sistematskoga rada u školama i sportskim klubovima talenti ostaju nedorečeni ili propadaju.-

Tečaj 1894-1896 I.H. u prvom redu sredina

Ivana Hirschmann prva je žena u Hrvatskoj kojoj je gimnastika bila  jedini i  glavni predmet za koji je školovana i osposobljena položivši stručni ispit. U ženskim pučkim školama i preparandijama (kasnije i srednjim školama), gimnastika je bila obavezni predmet od 1874. (Zakon od 14.listopada 1874). Nedostajalo je osposobljenih učiteljica. Začetnici  sistematskog rada u školama i sportskim klubovima  Franjo Hochmann (1850. – 1893.) i dr Franjo Bučar (1866. – 1946.) bili su  svjesni da žene presporo ulaze u svijet sporta.
Zahvaljujući temeljitom radu i rezultatima tog truda inž agr. Milivoja Radovića, sportskoga povjesničara, možemo pratiti životni put Ivane Hirschmann. (Povijest sporta, broj 14, 1971.)

Učiteljica gimnastike 

Ivana Hirschmann je rođena u trgovačkoj židovskoj obitelji u Donjoj Zelini  5. svibnja 1866. Upisana je u matičnu knjigu rođenih u Zagrebu jer je Donja Zelina tada pripadala pod vjerski okrug Zagreb. Pučku školu (4 razreda), Višu djevojačku školu (4 razreda) i trogodišnju Samostansku preparandiju završila je od 1873. – 1885. u Zagrebu. S 19 godina imala je svjedodžbu učiteljice. Ivana Hirschmann je bila krhke tjelesne građe, nižega rasta. U ono je vrijeme upadala uoči svojom kratkom frizurom (pravila i navade su tražili dugu kosu, ali nisu predviđala  vježbanje, sport i znojenje!). Nosila je kostime u pravilu sive boje, naglašeni ovratnik haljetka i obavezna  mekana mašna nekako nalik na leptir kravatu, djelovale su nekima revolucionarno, protivno društvenim standardima, drugima lijepo i ugodno. Njezine učenice su znale reći da je stroga, ali bi uvijek dodavale da je i pravedna.
Dr. Franjo Bučar, vršnjak Ivane Hirschmann, 1926. ju je zamolio (imala je 60 godina, bila umirovljenica) da opiše povode izbora njezina zvanja i početke njezina  rada. Dr.  Franjo Bučar je tvrdo vjerovao u onu životnu mudrost “ono što nije zapisano, nije ni postojalo” pa  je za sobom ostavio  riznicu neprocjenjivih pisanih podataka!
Ivana Hirschmann odgovara pismom. “Moja odluka da se posvetim zvanju učiteljice gim­nastike potječe inicijativom pokojnoga Franje Hochmanna, učitelja gimnastike i “Sokola”, a posredovanjem ondašnjeg mo­ga učitelja risanja na Višoj djevojačkoj školi – Juraja Kutena, koji je bio dobar prijatelj mojih roditelja. Franjo Hochmann mi je odmah  posudio svoja stručna pomagala.”  Knjižnica Franje Hochmanna bila je za ono doba izuzetno bogata i, što je najbitnije, suvremena od metodike, anatomije, prve pomoći, povijesti gimnastike. A budući da je Ivana Hirschmann izvrsno znala njemački, mogla je čitati u originalu i usvajati ideje velikana tadašnje napredne pedagoške prakse (Spiess, Basedow, Gutsmuts, Salzmann Rousseau, Jahn, Pestalozzi).

Polaganje ispita 

Uporna, probijala se kroz te knjige, upijala znanje, i konačno podnijela molbu za polaganje ispita za službu iz tjelovježbe u nižim pučkim školama. Školske ljetne praznike te 1885. Ivana Hirschmann je iskoristila pojačanim pripremama za ispit. “Franjo Hofmann je osobno i bez ikakove odštete čitave ferije rukovodio mojim pripremama.” Ispit joj je bio odobren.

Tečaj 1894.-1896. I.H. sjedi druga s lijeva
Tečaj 1894.-1896. I.H. sjedi druga s lijeva


Položila ga je 18. listopada 1885. i u rukama imala svoju prvu diplomu učiteljice gimnastike. Predsjednik Kraljevskog ispitnoga povjerenstva je bio ravnatelj zagrebačke realke Josip Torbar (1824. – 1900.), izaslanik Zemaljske vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu. Ispitivači su bili Franjo Hochmann i dr. Josip Fon, primarius bolnice “Milosr­dne braće” u Zagrebu.  Polagala se teorija i historija gimnastike, teorija i praksa nastave, anatomija, fiziologija, prva pomoć. Svi su ispiti bili pismeni i usmeni.
Ozbiljnost ispita, širinu i razinu znanja svjedoči program, a potvrđuje i izbor članova ispitne komisije.
Josip Torbar je bio uvaženi prirodoslovac, teolog, predsjednik JAZU, suosnivač Hrvatskoga planinarskog društva (1874.) i njegov predsjednik  (1876. – 1878. i 1883. – 1893.). Dr. Josip Fon  (1846. – 1899.) liječnik kirurg, jedan je od osnivača Hrvatskoga sokola (1874.), Hrvatskoga planinarskog društva (1874.) i prvog hrvatskog klizačkoga društva (1877), a kao starješina Hrvatskoga sokola (1877. – 1888.) zaslužan je za izgradnju Sokolskoga doma u Zagrebu (1883.).
Nikada nije prestala učiti. Već 1888. položila je ispit za učiteljsku službu na višim pučkim školama iz matematičko-tehničke skupine i iz istih predmeta ispit 1894. za službu na višim djevojačkim školama.
I kruna tome 25. ožujka 1986. na Tečaju za učitelje u Zagrebu položila je ispit učiteljice gimnastike na srednjim školama.

Učiteljske godine

Sve svoje učiteljske godine odradila je u Zagrebu. Spomenimo Ženski licej, prvu državnu žensku srednju školu u Hrvatskoj, ali i u cijeloj Austro-Ugarskoj monarhiji (osnovan u jesen 1892.). Ivana Hirschmann je službovala u Liceju od 21. studenoga 1892.  do kraja školske godine 1919./1920. U spomenici 60-te obljetnice Liceja prof. Zdenka Marković je napisala u poglavlju o istaknutim učiteljima: “Isto takav, bila je i nastavnica gimnastike Ivana Hirschmann, tada naš jedini stručnjak na tom polju. Ona je švedski gimnastički sustav na svoj način upotpunila češkim sistemom i tako ga prilagodila  potrebama ženske škole.” U vremenu od 1892. do umirovljenja 1923. određeno je vrijeme podučavala tjelovježbu i u Kraljevskoj stručnoj školi, Višoj djevojačkoj školi, Zemaljskoj višoj djevojačkoj školi kućanskog i trgovačko-industrijskog usmjerenja, Kraljevskoj učiteljskoj školi uz realnu gimnaziju, Ženskoj realnoj gimnaziji i u Kraljevskoj zemaljskoj preparandiji.
Sve su to bile ženske škole i u svim tim ško­lama je Ivana Hirschmann, uvjereni po­bornik nužnosti tjelesnoga vježbanja i sporta za žene, ostavila svoj duboki trag.  Uče­nice su naučile mnoge sportske igre (ili su barem saznale za njih). Zato će se u temeljitim prikazima povijesti školskoga sporta pronaći i podatak da su učenice Ivane Hirschmann igrale njima prilagođen nogomet, da su njezine učenice 2. ženske re­alne gimnazije upoznale 1921. hazenu i tako dobro igrale da je škola bila rasadnik hazenašica klubovima Concordiji i  HAŠK-u.

Tužan kraj omiljene učiteljice

Pisala je, prevodila te objavljivala u časopisima, posebno u “Gimnastici”, “Sokolu” i “Domaćem ognjištu”. Još 1885. je upoznala svoje učenice sa sportskim igrama kriketom i kroketom; što u nastavi – zorno, što u člancima. Evo nekih naslova koji govore mnogo: Djevojačka gimnastika (1887.), Zrak u školskoj sobi (1898.), Školska liječnička revizija (1898.), Što pospješuje tjelesni odgoj uopće, a posebno onaj djevojaka (1898.), Čime uščuvamo djecu od zgrbljene hrptenice (1898.), Njega zubi (1898.), O nervoznosti učenika (1899.), Plućna gimnastika (1912.), Potreba gimnastike i igara u ratno doba (Narodna zaštita 1918.)


Knjižica “Kratki izvadak iz historije gimnastike” prvo je posebno izdanje o povijesti gimnastike u nas. Priredila ju je Ivana Hirschmann i objavila 1906. Drugo izdanje (prerađeno i prošireno) tiskano je 1913. Zadivljuju sažeti, jasni i poučni tekstovi o korijenima  gimnastike, tjelesnog vježbanja u Kineza, Japanaca, Egipćana  Indijanaca, Grka i Rimljana, o Olimpijskim igrama, europskim narodima. Opširnije je pisala o našoj prošlosti i o pučkim igrama. Posebno je izdvojila i podrobno opisala “Morešku” i “Sinjsku alku”. Tekst o “Sinjskoj alki” ilustriran je s dva rječita crteža.
Ivana Hirschmann je umirovljena 1923. Živjela je u Zagrebu. I dalje je mnogo čitala, i dalje posjećivala kazalište, simfonijske koncerte. Iz stana u Draškovićevoj ulici u noći 5. svibnja 1943. agenti su je odveli u zatvor na Savskoj cesti, odakle je transportirana u logor Auschwitz/Oswiecim gdje je u plinskoj komori ugušena 8. svibnja 1943.
Inž. Milivoj Radović u svom članku piše: “Budući da je poginula za vrijeme strahota rata 1943. nije bilo ni nekrologa ni napisa zahvalnosti, pa zato moramo naknadno skupljati građu za biografiju i prikaz djelovanja ove zaslužne učiteljice”. A svoj tekst pisan 1973. završava ovim riječima: “Na kraju moramo konstatirati da je Ivana Hirschmann zaslužna učiteljica koja je 40 godina odgajala generacije učenica, pisala stručne knjige, pokazavši put budućim kroničarima ili povjesničarima sporta. No, do danas niti na jednoj spomen-ploči bilo kojeg đačkog učilišta u Zagrebu nema njezina imena”.
Ako se u međuvremenu to promijenilo, dobro je.