Baš i nije uobičajeno da grad star kao Zagreb svojeg prvog gradonačelnika dobiva tek prije nešto više od stoljeća i pol, ali u zagrebačkom slučaju, to je posve opravdano i razumljivo: sve do 1850. godine Kaptol i Gradec bili su administrativno razjedinjeni i trajali kao dva područja s posve odvojenim upravama i pravorijekom. Njihovo spajanje u jednu jedinstvenu cjelinu – onu koju nazivamo Zagreb gradom – čini se da je u velikoj mjeri zasluga bana Jelačića. I stoga se tek godinu dana kasnije dogodilo ono što je u nekim drugim gradovima, u drugim krajevima i zemljama bilo već posve uobičajeno: na čelu ujedinjenoga grada 15. svibnja 1851. godine našao se gradonačelnik, odnosno prvi čovjek gradske uprave. Na taj je položaj jednoglasno bio izabran Janko Kamauf.
Taj rođeni Zagrepčanin koji se rodio tek nekoliko kuća dalje od Kamenitih vrata, slijedom povijesnih prilika nije se rodio u Zagrebu, već u Gradecu, kako se te 1801. godine njegov rodni dio Zagreba nazivao. U istom se gradu školovao, završivši u njemu i pučku školu i gimnaziju, a na studij se otputio u Peštu, u Ugarsku, gdje je završio pravoslovne znanosti i požio odvjetnički ispit, a potom postao odvjetnikom i Zagrebačke biskupije i nekolicine vlastelinstava. Prilikom obnove gradskog magistrata 1830. godine, postao je njegovim zastupnikom, zatim bio izabran za senatora, potom za privremenog gradskog suca (tj. načelnika), a onda i za gradskog izaslanika za “veliko varmedjijsko spravište” u skupštini Zagrebačke županije. Budući da su te godine 1851. tri jurisdikcije – gradečka, biskupska i kaptolska sjedinile u jednu, u tzv. Ravnateljstvo grada, prvim je gradonačelnikom postao upravo on. U to doba godišnja plaća prvog čovjeka Grada bila je 2000 srebrnih forinti. Kamauf je bio idejnim začetnikom mnogih gradskih akcija i prepun planova za boljitak i razvitak grada, ali mnogi su od njih ostali tek na papiru. Naime, za sve njegove projekte valjalo je izdvojiti čak 400.00 forinti, a siromašni je Zagreb tada imao tek 17.000 stanovnika. Otprilike toliko stanara danas imaju Mamutica i Super Andrija zajedno.
Gradonačelničku dužnost Kamauf je obavljao sve do 1857. godine, a nakon umirovljenja četiri godine kasnije obavljao je uglavnom počasne sudačke dužnosti. Godine 1872. car i kralj Franjo Josip I. dodijelio mu je plemstvo s pridjevkom Podgorski. Umro je 1874. godine, a u pamćenju suvremenika ostao je kao čovjek poduzetan, pošten i odan gradu.
