Tekst: Branimir Špoljarić
Velike zasluge u razvitku modernog dijela Zagreba ima gradonačelnik Adolf Mošynski, podrijetlom Poljak, koji je rođen 1843.
U našem je Zagrebu živio od 1868., a 20 godina kasnije postao je gradski zastupnik. Bilo je to vrijeme kad je počela intenzivna izgradnja Donjeg grada u čijoj je realizaciji Mošynski svesrdno sudjelovao kako bi već 1892. preuzeo dužnost zagrebačkog gradonačelnika. Tada su do izražaja došle sve njegove organizacijske sposobnosti. Iako je to bilo vrijeme omražene khuenovštine, Adolf Mošynski je bio odan jedino svojem gradu, na čijem će čelu ostati punih 12 godina. Biran je tri puta uzastopce – 1892, 1895. i 1901. godine.
Za vrijeme njegova načelnikovanja Zagreb je porastao sa svojih 45.000 na 60.000 stanovnika, a Mošynski ga je preporodio iz malog gradića u moderan srednjoeuropski grad. Tada su nastala poznata zagrebačka zdanja bez kojih ne bismo mogli zamisliti naš grad; to su Hrvatsko narodno kazalište, kompleks gimnazije gdje je danas smješten muzej ‘Mimara’, Umjetnički paviljon na Tomislavu trgu, a otvoren je i Ilički trg. Posebno za što se zalagao Mošynski bilo je uređenje kanalizacijske mreže u gradu pa su tako 28. prosinca 1892. počeli radovi oko kanalizacije. Kako je današnjom Tkalčićevom ulicom tekao potok koji je svojom nečistoćom bio izvor zaraza i nepodnošljivog smrada, on je preusmjeren kroz današnju ulicu Medveščak, a Tkalčićeva je nadsvođena i postaje ulica kao i Medveščak. U isto vrijeme kada se uređuje kanalizacija osobitu pozornost Mošynski posvećuje uređenju zagrebačkih perivoja koji su bili zapušteni. Na čelo službe za uređenje parkova postavlja iskusnog vrtlara Franju Jeržabeka pa tako Zagreb postaje prepoznatljiv po pomno uređenim zelenim površinama s puno drvoreda i cvjetnim lijehama.
Međutim, osobito vrijedan zahvat bila je izgradnja ceste na Sljeme iz Gračana preko Blizneca s puno zavoja do podno vrha planine. Time je Mošynski približio svojim sugrađanima planinu do čijeg su vrha u ono vrijeme mogli doći zaprežnim kolima. Prvi se pak autom na Sljeme uspeo pionir auto-moto sporta Ferdinand Budicki i to godine 1904. Hrvatsko planinarsko društvo u spomen na izgradnju ceste na Sljeme postavilo je iznad Lonjske pećine spomen-ploču u čast Adolfu Mošynskom, a vidikovac iznad pašnjaka dobio je ime Adolfovac. To nam je, nažalost, jedini spomen na tog znamenitog gradonačelnika jer je njegova ulica nakon Drugog svjetskog rata preimenovana u Ulicu Vladimira Nazora.
Brižan za zdrav život u svom gradu, Mošynski je tražio da se poruši i bolnica na početku Ilice koja nije odgovarala zdravstvenim i higijenskim uvjetima, ali je ponestalo financijskih sredstava pa je ona uklonjena tek 1931. kako bi konačno šezdesetih godina 20. stoljeća na tom mjestu bio podignut poznati zagrebački neboder.
I još jedna zanimljivost u vezi s gradonačelnikom Mošynskim. Godine 1898. naručuje načelnički lanac koji je prema nacrtima poznatog arhitekta Hermana Bolléa izradio zlatar Slavoljub Bulvan. Naravno, Mošynski je prvi objesio lanac oko vrata, a kasnije su ga u svečanim prigodama nosili svi zagrebački načelnici do Drugog svjetskog rata. Ta je tradicija nastavljena nakon osamostaljenja Hrvatske.
